Naša je župa u nedjelju, 3. srpnja hodočastila u Mariju Bistricu, naše najveće marijansko svetište. U ranim jutarnjim satima krenulo se sa dva autobusa. Neki su vjernici išli osobnim automobilima. Pridružili smo se ogromnoj rijeci hodočasnika koji su evo i ove godine željeli pozdraviti Isusovu i našu Majku te tako biti sudionici 322. zavjetnog hodočašća varaždinske biskupije. Ovom je velikom događaju nazočilo oko dvadesetak župa. Najprije se krenulo na Kalvariju, na križni put te smo tako od postaje do postaje moleći, pjevajući i prisjećajući se Isusovog hoda do Golgote promišljali svaki ponaosob o svojem križnom putu kroz život, te upravo tu, na Kalvariji osjećali i svoje vlastite Kalvarije, padove i dizanja ali i potpunu pripadnost Kristu. Njegovi smo upravo po nošenju križa.
U četvrtak nakon blagdana Presvetog Trojstva misnim slavljem i procesijom proslavili smo blagdan Tijelova. Na blagdan Tijelova spominjemo se Posljednje večere koju je uoči svoje muke i smrti Isus blagovao sa svojim učenicima, večere ustanovljenja Euharistije.Vjernici na blagdan Tijelova idu gradom odnosno selom u procesiji noseći Presveti oltarski sakramenat te javno pokazuju svoju vjeru.
15.lipnja 2011.
Nakon nekoliko mjeseci intenzivnog rada restauriranja slike Sv. Barbare, koja je kako piše župnik Gojnik na tome mjesto otkad ljudi znaju, vraćena je ponovno u kapelicu. Tom prigodom slavila se je sveta misa pred kapelicom, a koju je predvodio župnik vlč. Ivica Puškadija, zajedno sa lijepim brojem mještana. U kratkoj i nadahnutoj propovjedi župnik je objasnio tko su sveci, oni su miljenici Božji i most preko kojeg vjernici dolaze k Bogu. Zahvalio se je i mještanima sela te rekao kako uz dvorišta i kuće u kojima se živi, centar svakog sela jest kapelice ona je ogledalo sela i po tome se znade koliko vjernici drže do svojih svetinja, što je veoma pohvalno za mještane Okruglog Vrha.
Tijek liturgijske godine daje nam priliku da si posvijestimo određene događaje spasenja. Duh Sveti je onaj Branitelj, Vođa... kojega nam je naš Gospodin obećao riječima: neću vas ostaviti siročad... Crkva je rođena na Pedesetnicu, na Duhove. Svakim rođenjem počinje nešto novo, nešto veliko, nešto što je stvoreno, ali još nije doseglo svoju puninu. Ako je Crkva rođena na Duhove, dakle Duh je taj koji je oživljuje. Ona može živjeti i biti biti vjerodostojna jedino po Duhu. Ako nas Duh vodi i živimo po Duhu tada će plodovi našeg života biti: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Ako pak su naša djela: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanske i tome slično... ne živimo kao Kristovi, nego smo vođeni požudom tijela, odnosno knezom ovoga svijeta. |
