Isus pretvara život praznine u vino punine
(uz 2. nedjelju kroz godinu)
Izaija nam svjedoči o Božjoj brizi i radosti zbog njegova naroda. Narod, toliko puta porobljen i ponižen, Božjoj će snagom, opet biti “Moja milina”. Ljubav je Božja, poput ljubavi mladića za djevojku, čiju je ljepotu prepoznao i koja ga ispunja velikom radošću. ”Kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.” Bog se raduje svom narodu, ali raduje se također svakom čovjeku.
Isus, Marija i učenici pozvani su na svadbu u Kanu Galilejsku. Mladenci, u čiju čast su se svi sakupili, nalaze se u velikom problemu koji primjećuje Marija, Isusova majka: ”Vina nemaju.” Kakva muka, u ovako važnom trenutku ostati bez vina! Marija, majka, vidi. Majke uvjek vide... Ne smeta je prividno Isusovo odbijanje, vjerojatno je odmah na početku želio naznačiti njezinu zadaću majke, zagovornice, koju nam je s križa darovao. Ona poznaje svoga Sina i ne da se zaustaviti, zna koliko voli ljude i zbog čega je došao. Govori riječi koje će od tada do kraja vremena vrijediti: ”Što god vam rekne, učinite.” Uvijek vrijedi poslušati Gospodina. Isus je poslušao svoju majku. On je došao ”da život imaju, u izobilju da ga imaju...” On je prisutan i preko sakramenta u ljubavi dvoje ljudi koji se jedno drugom potpuno predaju u braku. Bez Isusa i njihova ljubav lako će se ispiti i nestati. Zato on želi biti s dvoje, uz dvoje, koje se iz ljubavi daruju jedno drugom, da ne bi ponestalo vina ljubavi, vina radosti, punine.
Na Isusovu riječ, sluge su vodu odnijele ravnatelju stola i od vode nastalo je najbolje vino. Na Isusovu riječ, nakon noći bez ulova, mreže su se razdirale. Kada mi ne možemo učiniti ništa više, zavapijmo Gospodinu Isusu! Poslušajmo što nam govori i u našem životu on će naše praznine pretvarati u vino punine, radosti i smisla.
|
Da uzdanju u Boga! Ne oholom uzdanju u sebe! (uz 6.nkg) Prividan je uspjeh onih koji se uzdaju samo u sebe i svoje dobre veze te ne gledaju na Boga. Lažan je uspjeh onih koji čine zlo. Oni su glasniji i čine se hrabriji od onih koji tiše prolaze životom. Oni koji snuju spletke, rade zlo i kuju zlobne planove puni sebe, pitaju: ”Gdje je Bog?” i ”Tko nam što može?” Takvima je jedina prilika obratiti se, pokajati se i promijeniti život dok još ima vremena ili riskiraju svoju vječnu propast. Prorok Jeremija nam to ovako opisuje:”Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i srce svoje od Gospodina odvraća. Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj.” Iako takav čovjek misli da ima sve strašno se vara i u velikoj je opasnosti. S druge strane Jeremija opisuje čovjeka koji se uzda u Gospodina: ”Blagoslovljen čovjek koji se uzda u Gospodina i kome je Gospodin uzdanje. Nalik je stablu zasađenu uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kad dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje.” Čovjek koji sve traži od Boga, koji ništa ne očekuje od sebe, Božji je siromah kojem Isus obećava utjehu i puninu života u svome Kraljevstvu. Naprotiv Isus oštro progovara onima koji su uvjereni u svoje bogatstvo, u svoju pravednost, u svoju silu te misle da imaju sve i da im Bog nije potreban: ” Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu! Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete! Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati! Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi.” Blago onima koji zbog Gospodina, zbog istine, zbog borbe za život i danas podnose velike poteškoće, izrugivanja u našem društvu, čeka ih velika nagrada: ”Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega! Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu.” Ta plaća ”na nebu” jedino je što može opravdati smisao naših napora na zemlji. Utopija je gledati samo zemaljsko! Vječnost je realnosti i istina. Bez vječnosti sve bi bilo praznina... Mijo Rak
|
||
|
