Isus pretvara život praznine u vino punine
(uz 2. nedjelju kroz godinu)
Izaija nam svjedoči o Božjoj brizi i radosti zbog njegova naroda. Narod, toliko puta porobljen i ponižen, Božjoj će snagom, opet biti “Moja milina”. Ljubav je Božja, poput ljubavi mladića za djevojku, čiju je ljepotu prepoznao i koja ga ispunja velikom radošću. ”Kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.” Bog se raduje svom narodu, ali raduje se također svakom čovjeku.
Isus, Marija i učenici pozvani su na svadbu u Kanu Galilejsku. Mladenci, u čiju čast su se svi sakupili, nalaze se u velikom problemu koji primjećuje Marija, Isusova majka: ”Vina nemaju.” Kakva muka, u ovako važnom trenutku ostati bez vina! Marija, majka, vidi. Majke uvjek vide... Ne smeta je prividno Isusovo odbijanje, vjerojatno je odmah na početku želio naznačiti njezinu zadaću majke, zagovornice, koju nam je s križa darovao. Ona poznaje svoga Sina i ne da se zaustaviti, zna koliko voli ljude i zbog čega je došao. Govori riječi koje će od tada do kraja vremena vrijediti: ”Što god vam rekne, učinite.” Uvijek vrijedi poslušati Gospodina. Isus je poslušao svoju majku. On je došao ”da život imaju, u izobilju da ga imaju...” On je prisutan i preko sakramenta u ljubavi dvoje ljudi koji se jedno drugom potpuno predaju u braku. Bez Isusa i njihova ljubav lako će se ispiti i nestati. Zato on želi biti s dvoje, uz dvoje, koje se iz ljubavi daruju jedno drugom, da ne bi ponestalo vina ljubavi, vina radosti, punine.
Na Isusovu riječ, sluge su vodu odnijele ravnatelju stola i od vode nastalo je najbolje vino. Na Isusovu riječ, nakon noći bez ulova, mreže su se razdirale. Kada mi ne možemo učiniti ništa više, zavapijmo Gospodinu Isusu! Poslušajmo što nam govori i u našem životu on će naše praznine pretvarati u vino punine, radosti i smisla.
|
Sretni su oni koji zahvaljuju U prvom čitanju pred očima nam je Naaman Sirac, gubavac, koji je na riječ proroka Elizeja, nakon što se sedam puta okupao u Jordanu, vjerom ozdravio. Nije ga ozdravio Jordan, nego vjera u Gospodina, po riječi proroka Elizeja. Činilo mu se nelogično kupati se sedam puta u Jordanu, ali ipak je poslušao i ozdravio... Isusa susreće sedam gubavaca. I oni su morali čuti za Isusa. O njemu su svi pričali. Odmah su odlučili iskoristiti priliku i mole ga neka ih ozdravi. Vjera je tu. Isus iz ozdravlja, pokazujući sućut i snagu koju nosi u sebi. Samo se jedan vratio zahvaliti, uz to Samarijanac. On je shvatio koliko je dobio. Dobio je novu priliku za život. Jedini ispravan odgovor na to je zahvalnost. Stav zahvalnosti u životu pokazuje čovjeka koji stoji na nogama i otvorenih je očiju usred života. Tko dobro vidi uočit će potrebu zahvaljivanja. Toliko smo primili i imamo, a često jadikujemo i nismo zahvalni. Nezahvalnošću žalostimo Gospodina koji se brine za nas i toliko nam daruje, a ujedno i svoj život činimo manje ispunjenim, jer nezadovoljstvo nikoga nije usrećilo. Sretni su oni koji znaju zahvaliti. |
||
|
