ŽUPA SVETI JURAJ NA BREGU

Get Adobe Flash player
+++Dragi župljani ponovno možete pročitati duhovnu misao za svaku nedjelju u rubrici Kutak za dušu koje piše Mijo Rak, toplo preporučam +++Hodočašće na Mariju Bistricu 06.07.2019. upisi u tjeku+++

Isus pretvara život praznine u vino punine

(uz 2. nedjelju kroz godinu)

Izaija nam svjedoči o Božjoj brizi i radosti zbog njegova naroda. Narod, toliko puta porobljen i ponižen, Božjoj će snagom, opet biti “Moja milina”. Ljubav je Božja, poput ljubavi mladića za djevojku, čiju je ljepotu prepoznao i koja ga ispunja velikom radošću. ”Kao  što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.” Bog se raduje svom narodu, ali raduje se također svakom čovjeku.

 

Isus, Marija i učenici pozvani su na svadbu u Kanu Galilejsku. Mladenci, u čiju čast su se svi sakupili, nalaze se u velikom problemu koji primjećuje Marija, Isusova majka: ”Vina nemaju.” Kakva muka, u ovako važnom trenutku ostati bez vina! Marija, majka, vidi. Majke uvjek vide... Ne smeta je prividno Isusovo odbijanje, vjerojatno je odmah na početku želio naznačiti njezinu zadaću majke, zagovornice, koju nam je s križa darovao. Ona poznaje svoga Sina i ne da se zaustaviti, zna koliko voli ljude i zbog čega je došao. Govori riječi koje će od tada do kraja vremena vrijediti: ”Što god vam rekne, učinite.” Uvijek vrijedi poslušati Gospodina. Isus je poslušao svoju majku. On je došao  ”da život imaju, u izobilju da ga imaju...” On je prisutan i preko sakramenta u ljubavi dvoje ljudi koji se jedno drugom potpuno predaju u braku. Bez Isusa i njihova ljubav lako će se ispiti i nestati. Zato on želi biti s dvoje, uz dvoje, koje se iz ljubavi daruju jedno drugom, da ne bi ponestalo vina ljubavi, vina radosti, punine.

 

Na Isusovu riječ, sluge su vodu odnijele ravnatelju stola i od vode nastalo je najbolje vino. Na Isusovu riječ, nakon noći bez ulova, mreže su se razdirale. Kada mi ne možemo učiniti ništa više, zavapijmo Gospodinu Isusu! Poslušajmo što nam govori i u našem životu on će naše praznine pretvarati u vino punine, radosti i smisla.

SVETKOVINA SVETE BOGORODICE MARIJE, NOVA GODINA

1.čitanje: Br 6, 22 – 25

Jahve reče Mojsiju: "Reci Aronu i njegovim sinovima: 'Ovako blagoslivljajte Izraelce govoreći im: Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja, milostiv ti bude!„

2.čitanje: Gal 4,4-7

A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: "Abba! Oče!" Tako više nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu.

Evanđelje: Lk 2,16-21

I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovijediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno. Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.

Živjeti „sada“, s nadom

Što sam stariji sve mi je jasnija rečenica:“Život je kratak i brzo prolazi.“ Uz ritam koji danas živimo i jurnjavu kroz obaveze taj se osjećaj još pojačava. Božić, koji smo iščekivali došao je i tako brzo prošao. Božićno vrijeme proći će jednako brzo. Proći će i Nova godina i cijeli život... Život je zaista kratak. Naša konačna domovina zaista nije tu. Budući da u nama ima nešto što bi, kad bi bilo moguće, zaustavilo vrijeme, i ja tražim ono što ne može proći. I dolazim s pastirima do jaslica.

Pastiri, nepismeni ljudi, bez velike časti u očima ljudi svoga vremena, pod vedrim nebom čuvali su stada i doživjeli ono što im je promijenilo život. Nisu znali čitati pismo, ali su znali „čitati“  riječi anđela. Toliko su oduševljeni tim susretom da su bez poteškoća, u malenom djetetu u jaslama prepoznali Spasitelja. Trebale su za to oči vjere. Trebao je za to Duh Božji. Naviještaju radost svima, a Marija Isusova majka sve događaje „prebire“ u srcu.

Zastat ću na tren i zaustavit ću se pred tajnom jaslica i Djeteta... Koliko god, ljudski gledajući,  skroman događaj bio, i makar se dogodio u siromaštvu, ovaj je događaj postao najljepši događaj ljudske povijesti, koji je pokretao i pokreće milijarde ljudi. Uz jaslice su milijarde ljudi pronalazile mir, toplinu, utjehu, radost i nadu za bolji život. Uz jaslice su se mijenjale generacije ljudi. Uz jaslice su se pjevale pjesme, čuo smijeh; uz jaslice su se lile suze radosti i žalosti; uz jaslice su ljudi nalazili smisao života.Uz jaslice život ima duboki smisao. Jer „Dijete nam se rodilo, Sina dobismo“ govori prorok Izaija. „S neba siđe dolje radi grešnika, rodi se u štali radi čovjeka“, kliće naš prekrasna božićna pjesma. Dogodilo se to u „punini vremena“, Bog je poslao Sina svoga koji je postao čovjekom, a po njemu smo i mi primili sinovstvo u Sinu. U našim je srcima, posebno po sakramentima koje smo primili, Duh Sinov i Očev. Zato više nismo robovi, nego ljubljeni sinovi i kćeri.

Prošlost ne možemo vratiti natrag. Potrebno ju je prihvatiti s vjerom u Božju dobrotu i ne bježati od nje. Budućnost ne možemo unaprijed živjeti. Spram budućnosti je potrebno ostati otvoren i prema njoj biti usmjeren s nadom. Ono što možemo jest živjeti svaki tren, sada. „Sada“, u ovom trenutku je jedino moguće nešto činiti. Ovaj trenutak je moguće živjeti kao jedini trenutak. Učimo iznova živjeti od Učitelja života našega Gospodina. On nas je poučio kako. Pogledajmo vrapce: „Niti siju, niti žanju...“, a hrani ih Otac Nebeski. Pogledajmo “ljiljane poljske“, pogledajmo opet ljepotu zvijezda i cvijeća. Zagledajmo se u dječje oči i posvijestimo si ljepotu koju je Bog za nas prosuo na sve strane  i počnimo mijenjati svoj pogled. Bog se brinuo za čovjeka. I za nas: tebe i mene i danas se brine. Vjeruješ li to?Potrebno je nakon jaslica uputiti se putovima evanđelja, njegove riječi. Slušati njegove riječi i gledati kako je On činio, to neka nam bude nadahnuće i mi ćemo pronaći istinski život. Učimo od ljudi koji su nadahnuti Isusom kroz stoljeća ostavili „znanje“ koje osmišljava život. Rečenica iz usmene predaje: „Moli kao da ćeš sutra umrijeti i radi kao da ćeš vječno živjeti“ dobro oslikava našu zadaću. Sveti Benedikt to još kraće sažimlje: „Moli i radi!“ Bez ovoga pravila, život društva, ali i pojedinaca neće imati pravi smisao. Naći ravnotežu između molitve, potpune posvećenosti Bogu i rada koji tada postaje molitvom jest umijeće koje i mi danas trebamo otkriti. Neka nas Gospodin blagoslovi na tom putu na početku još jedne godine koju nam daruje. Završavam blagoslovom iz današnjeg prvog čitanja: „Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv ti bude!“

Mijo Rak

Božić 2011.

Evanđelje: Iv, 1,1-18

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine. Ivan svjedoči za njega. Viče: "To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!" Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani.

Božić

Kad prođe sve...ostaju uspomene. Spomenom se budi život koji smo udahnuli svojim plućima, čiji su tragovi ostali utisnuti na našoj koži i zacrtani na usnama. Spomen nam nitko ne može uzeti. I u najvećem mraku našega života lijepi spomeni vraćaju sjaj očima i vedrinu na lice. Oni oživljavaju događaje i ljude koji znače istinski, puni život. Nažalost mi smo generacija koja nema vremena, koja se nema kada spomenuti. Jučer mi je jedan čovjek pričao o svom rođaku, koji je već u godinama i iskusio je mnogo toga čega se vrijedno spomenuti. Htio bi to ispričati djeci, unucima, htio bi im pomoći da bolje i lakše prolaze kroz život, ali oni nemaju vremena čuti njegovu priču. Tako blago ostaje zakopano na njivi...

Spomenimo se Božića. Božić je na vratima. Već od početka Adventa osjeća se tiha radost negdje u dubini srca. Dolazi vrijeme u kojem su  generacije pronalazile radost, dobivale novu snagu. Dolazi blagdan koji unosi toplinu i blizinu ljudsku i Božju. Emanuel – S nama Bog, Isus – Spasitelj, rodio se, postao je čovjekom da bi prigrlio naš život i uzdigao ga i unio u božanski život Trojestvenog Boga.

Spomenimo se onih dragih ljudi iz našega djetinjstva kojih na zemlji više nema. Sjetimo se kada smo kao djeca pjevali božićne pjesme s njima. Sjetimo se radosti, veselja, okićenih crkava, jaslica. Prisjetimo se one neizrecive čežnje za srećom i ljubavlju koja prožme ljude za blagdan Božića. Upravo tada ljudi očekuju najviše. Upravo za Božić ljudi žele nešto savršeno... Upravo za Božić čovjek je i najranjiviji. Tada najjače, usred Svjetla koje sve obasjava, vidi i svoj život i često nedostatke.Uz silnu radost ima i puno tuge i osamljenosti, odbačenosti, baš za Božić.

Nije li se upravo tako osjećala Marija s Josipom. Nije li se Isus rodio u štalici, u siromaštvu, u hladonoći, jer nisu imali novaca za svratište ili „hotel“ onoga vremena. I kad je sve izgledalo kao propast i poraz, pod hladnim nebom, u štali, Bog pokazuje svoju veličinu. U najtamnijoj noći zvijezde su najsjajnije. Kad se čini da je svemu kraj i da je čovjek doživio potpuni poraz blizu je pobjeda. Čeznemo za velikim trenucima i blještavilom, a najvažnije su stvari malene. Dakako „maleno“ ne znači maleno nego veliko. Olako preziremo dane koji su nam darovani. Previđamo da je svaka malena situacija, svaki susret s ljudima, svaka prilika dio velike cjeline života. Maleni događaji samo su prividno maleni, oni su sjeme koje raste u prekrasan, dostojanstven mozaik čovjekova života.

Pokušajmo za Božić razveseliti one koji su žalosni u našoj blizini. Ne zaboravimo članova svojih obitelji i prijatelja. Lijepa riječ, telefonski poziv, barem poruka ili mail, molitva za prijatelje, pa i za neprijatelje... I to je poruka Božića: Mir Božji, koji samo Bog može dati. Pjevajmo u crkvi i u obiteljima srcem i glasom, pjevajmo pjesme koje bude nadu, uzdižu dušu, pjesme koje su nam ostavili u baštinu naši djedovi i bake... Učinimo koliko možemo da ovi dani budu zaista blagoslovljeni za sve.

Isuse Kriste, Sine Božji, Sine Davidov, dragovoljno si se rodio od Djevice Marije i postao čovjekom da bi nas spasio. Došao si u hladnoću grijeha  da bi zagrijao sve koje je prožela hladnoća i jeza života. Nisi došao radi pravednih i zdravih već radi bolesnih i potrebitih. Došao si otkupiti od ropstva smrti sve ljude svojom žrtvom na križu koja nema cijene. Svojom krvlju otplatio si naše dugove da bismo bili uistinu „djeca Božja“. Učinio si to bez ikakva interesa iz svete ljubavi koja ljubi svaki život, svako stvorenje, a posebno čovjeka. Hvala ti Isuse za tu svetu ljubav. Hvala ti što božićna zvijezda i danas 2011. još uvijek sja i vodi nas prema otajstvu malene štalice. Blagoslovljen budi moj Gospodine po svakoj suzi koju je tvoje rođenje otrlo s lica u ovih 2000 godina. Blagoslovljen budi jer si nam pokazao da NITKO I NIŠTA neće moći ugasiti svjetlo koje si ti zapalio. Hvala ti za NADU  koja je s tobom utemeljena i neumrla. Blagoslovi svakog čovjeka i sve ljude. „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim.“

Mijo Rak

Četvrta nedjelja Došašća - B

Evanđelje:Lk 1,26-38

U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja." Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!" Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" I anđeo otiđe od nje.

Ući u Božji plan

Zastani na tren... i promisli o ovim riječima:„Ja sam te doveo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad mojim izraelskim narodom. Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja ću ti pribaviti veliko ime, kao što je velikaško ime na zemlji.“ Ovako govori Gospodin u današnjem prvom čitanju  knjige o Samuelu.

U evanđelju preko anđela Gabriela poručuje Mariji: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. (...)Ta Bogu ništa nije nemoguće!"

Bogu ništa nije nemoguće. On je prvi. On je onaj s kojim sve počinje. Bez njega ničeg ne bi bilo. Bez njegove volje ne bi bilo svijeta, povijesti, čovjeka, ništa..On nas danas poučava  preko Davidova života. Ljudski gledano  David je uspio. Pobijedio je Golijata, postao slavan i našao mir od svojih neprijatelja. Sagradio si je dvor i osjećao se uspješnim. Sada želi i Bogu nešto dati. Osjeća da nije pravedno da je Bog „pod šatorom“ a on u dvoru. Kao da zaboravlja povijest svoga života. Bog ga podsjeća na riječi koje smo na početku pročitali: „Davide, sve što imaš, primio si.“ Kada bismo Davidov  život mjerili današnjim kriterijima, David bi bio proglašen  sposobnim i uspješnim čovjekom. Njegov bi se uspjeh pripisao njegovom radu i sposobnostima. Ali Bog govori drugačije.

Nedavno sam susreo čovjeka koji je u poslovnom svijetu stekao sve. Zaradio puno novca  tako da i u ovo vrijeme krize ne osjeća krizu. Sretan je i osjeća se dobro. Kaže da je radnicima uvijek davao plaću na vrijeme i bio pravedan. To je dakako hvale vrijedno. Mnogi bi ovoga čovjeka nazvali uspješnim i to bi mu uračunali u zasluge. Jer je radio ima i uspješan je. I točka. Ali ovdje je točka na krivom mjestu. Kad smo ušli dublje u razgovor on sam progovara: „Ja sam uspio! Radio sam. Ali Bog nije pravedan! Zašto dosta mojih prijatelja, koji su itekako sposobni i dobri ljudi nije uspjelo kao ja?“ On sam dobro je povezao da ipak nije on sam sve odradio. Svjestan je u dubini da Bog mora u tome imati prste. Bez Boga ovaj dragi čovjek ne bi mogao ništa. Ja sam mu samo postavio pitanje:“Mislite li da je novac koji ste zaradili, ma koliko ga bilo neka velika garancija sigurnosti? Jeste li svjesni da ga sutra možete izgubiti.?“ Usuđujem se reći da je sve što ovaj čovjek ima, ma koliko radio, prije svega Božji dar. I život moj i tvoj i sposobnosti, sve je to prije svega i poslije svega Božji dar. Taj dar je dar koji treba upotrijebiti na dobro zajednice u kojoj živimo, ali on nije razlog za osjećaj nadmoći nad drugim „malim ljudima“ nego razlog za duboku zahvalnost Bogu koji sve daje.

Prvi korak u svemu i svagdje je Božji. Tako je i sa Marijom, Isusovom i našom majkom. Bog šalje svoga anđela Gabriela. Bog svojim Duhom silazi nad nju. Naravno, veličina Marijina je u otvorenom srcu koje je budno i zna razlučiti, koje zna prepoznati i prihvatiti Njegovu Riječ. Nakon kratkog razgovora i promišljanja ona zaključuje: „Neka mi bude po tvojoj riječi.“

Naučiti biti zahvalan, kako je to lijepo. Zahvalan je čovjek uistinu sretan čovjek. Ostati otvorena srca, oslanjati se i osloniti na Onoga koji je jak, koje li zadaće. I nije najvažnije po ljudski uspjeti, steći veliko bogatstvo, biti uspješan. Najveća je zadaća našeg života „ući u plan“ Boga koji nas nije stvorio slučajno niti ostavio same i bespomoćne.

Mijo Rak

TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA - B, 11.12. 2011.

Evanđelje:Iv 1,6-8. 19-28

Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo.A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?", on prizna; ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist." Upitaše ga nato: "Što dakle? Jesi li Ilija?" Odgovori: "Nisam." "Jesi li Prorok?" Odgovori: "Ne." Tada mu rekoše: "Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?" On odgovori: "Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! - kako reče prorok Izaija." A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: "Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?" Ivan im odgovori: "Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate - onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući." To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.


Glas iz pustinje

Ostani u tišini i zamisli pustinju... Nepregledni pijesak i strahovita vrućina danju, jezovita tišina i neizrecivo lijepo nebo noću. Pustinja s jedne strane budi osjećaj uzvišenosti, a s druge strane slutnju smrti. Pustinja... mjesto kušnji, unutarnjih pročišćenja, obraćenja, mjesto novih početaka i nade uvijek je dio našeg života...

„Ja sam glas koji viče u pustinji“, odgovara „čovjek poslan od Boga...Ivan“. Viče tamo gdje ga, rekli bi na prvu, nitko ne čuje niti može čuti. Ipak „ludo Božje jače je od ljudi“ i Bog može učiniti da „procvjeta pustinja“. Ivanov se glas itekako čuje. Ljudi su toliko gladni istinske riječi, Božje riječi, da su spremni ići i na kraj svijeta da bi je čuli. Tu riječ ne može sakriti skromnost Ivanova „odijela i jela“, njegov „marketing“, rekli bi u naše vrijeme. Ne trebaju mu „spin doktori“i njihove pouke kako privući pažnju. Dapače,  upravo skromnost pojave pojačava nevjerojatnost Božjeg djelovanja kroz ovog velikog čovjeka koji ima zadaću „da posvjedoči za Svjetlo“. Taj „glas“ ima  svrhu uputiti na Drugoga, na jedinstveno Svjetlo, Sina Božjega koji dolazi. Za Boga je potrebno „poravniti putove“ svoga života, učiniti sve da On može doći u središte našeg života, u naše srce. Da On bude kralj, središte, bit – život našega života.

I danas postoje ljudi pustinje. Ljudi čiji glas mnogo toga zaglušuje. I danas se te ljude zbog skromnosti njihove pojave ne želi saslušati. Ipak, koliko god se to pokušava glas iz pustinje, koliko god to bilo paradoksalno, utoliko je jači, koliko ga se više želi utišati, ignorirati, obezvrijediti. Kad život krene stazama ozbiljnosti u situacijama patnji i križeva koje čovjek ne može izbjeći svatko od nas kreće u pustinji. Tamo u tišini događa se promjena i čovjek pronalazi novu snagu koju nam površna svakidašnjica koja se nudi u „žiži života“ne može dati.  U pustinji i njezinim križevima, riječ postaje živa i jaka, a čovjek koji je tamo pronađe postaje „glas“ Svjetla koje vraća nadu, daje istinsku sreću koja neće proći.

Svjetlo istinito Isuse, ti si došao na ovaj svijet da bi obasjao sve one koji tebe žele prihvatiti. Hvala ti za to svjetlo koje u najmrklijoj tmini još uvijek svjetli. Pomogni nam da se tvoje svjetlo rasplamsa u nama te postanemo putokaz ljudima prema tebi. Daj nam snage da usprkos svojim slabosti i nedostojnosti budemo tvoj glas u pustinji naših dana. Daj da pustinja naše svakodnevnice, tobom obasjana, postane rascvjetana poljana...

Mijo Rak

Druga nedjelja Došašća – B

Evanđelje:Mk 1,1-8

Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. I propovijedao je: "Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim."

Nada pustinje

Zastani na tren...Ostani minutu u šutnji prije nego što nastaviš čitati... Posvijesti samo jedno: Gospodin je Prisutni Bog...On te gleda, vidi; On te sluša i čuje; On osluškuje vapaje koji se probijaju iz dubine tvoga bića, iz tvoga srca.

Izaija nakratko podjeća na Boga Osloboditelja. On je Bog koji oslobađa iz ropstva. Iskustvo cijelog jednog naroda, naroda koji si je Bog izabrao, Izraela, postalo je simbol životnog puta naroda i čovjeka pojedinca. Kroz to iskustvo oni su doživjeli Božju brigu i dobrotu, Božju snagu i veličinu, doživjeli su čudesno OSLOBOĐENJE IZ EGIPTA. Doživjeli su da je Bogu moguće i ono što čovjek ne može ni zamisliti. Taj čudesni prijelaz preko Crvenog mora, put kroz pustinju i rast kroz kušnje, uspone i padove vjere, Savez na Sinaju, utisnuli su se neizbrisivo u njihovo zajedničko sjećanje, a preko Izraela utisnuli su se kao simboli u srce Crkve i cijelu povijest sve do danas. Kad danas čujemo „Obećana zemlja“ ili „pustinja“ u simboličkom smislu znamo što to znači. I jer je Bog, Bog Osloboditelj čovjeka i danas poručuje svojim glasonošama radosti: „Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. Govorite srcu Jeruzalema, vičite mu da mu se ropstvo okonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Jahvine ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje.“ Što je sve još čekalo Izraelce, koliko padova i kušnji, četrdeset godina u pustinji, ali nada u ulazak u Obećanu zemlju, „nada buduća“ dala im  je snage da mogu izdržati sve.

Važno je u pustinji pripraviti put Gospodinu. Ne volimo baš pripremati put Gospodinu. Dok nam sve ide dobro, svatko je od nas sklon ići laganijim putem. Koliko puta sam čuo od ljudi da su upravo pustinje njihova života: razne bolesti, smrt najdražih, patnje, bili pokretač promjena njihova života i svjetlo smisla na njihovom životnom putu.

I ova pustinja kroz koju čovječanstvo, svijet, naš narod,  prolazi prilika je da se trgnemo, pokrenemo, promijenimo i živimo boljim, punijim životom. Istina je da nije svako zlo za zlo. Istina je da se željezo u vatri kuša, a jaki ljudi postaju oni koji su prošli kroz razne nevolje uz Božju prisutnost. Zato budimo nadu oko sebe. Budimo novi ljudi. Počistimo i poravnajmo sve što se nalazi na putu između nas i Gospodina, a s Njime će se naš život otvarati prema nezamislivim mogućnostima. On nam danas kroz psalam 85 poručuje:“Jahve obećava mir narodu svomu, vjernima svojim, onima koji mu se svim srcem vrate.“ S Bogom možemo radosno i mirno i u ovim trenucima krenuti naprijed. Rastimo u vjeri kroz svoje pustinje...

Mijo Rak

  • An Image Slideshow

Crkva iz zraka

  • An Image Slideshow

Molitva Majci Božjoj Lauretanskoj

MOLITVA MAJCI BOŽJOJ LAURETANSKOJ, ZAŠTITNICI ŽUPE SV. JURAJ NA BREGU

Presveta Bogorodice! Tvoj sveti lik nije uništen u urušenju Crkve.
Čudesno sačuvan postao nam je znakom da ti u srcu  naše župe želiš na osobit način biti prisutna kao Zaštitnica i Utočište svima koji ti povjere svoje tjeskobe i nade, svoje boli i brige. Ohrabreni tim znakom, puni pouzdanja i pobožnosti, tvome Srcu povjeravamo i predajemo svako dijete i sve mlade, bolesnike i patnike, siromahe naše župe i Domovine.
Pohodi sve naše obitelji i uvedi u njih jedinoga Spasitelja Isusa Krista da budu zdrave, vjerne i potomstvom blagoslovljene.

Marijo Lauretanska, moli za nas i moli s nama za mir u našoj ispaćenoj Domovini, da kroz sve poteškoće i opasnosti života sretno stignemo u radost Presvetoga Trojstva, da ga hvalimo i slavimo u sve vijeke vjekova.
Amen.

Majko Božja Lauretanska- moli za nas!

Panorama crkve

  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow

Laudato TV

  • An Image Slideshow

40 dana za život

  • An Image Slideshow