Isus pretvara život praznine u vino punine
(uz 2. nedjelju kroz godinu)
Izaija nam svjedoči o Božjoj brizi i radosti zbog njegova naroda. Narod, toliko puta porobljen i ponižen, Božjoj će snagom, opet biti “Moja milina”. Ljubav je Božja, poput ljubavi mladića za djevojku, čiju je ljepotu prepoznao i koja ga ispunja velikom radošću. ”Kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.” Bog se raduje svom narodu, ali raduje se također svakom čovjeku.
Isus, Marija i učenici pozvani su na svadbu u Kanu Galilejsku. Mladenci, u čiju čast su se svi sakupili, nalaze se u velikom problemu koji primjećuje Marija, Isusova majka: ”Vina nemaju.” Kakva muka, u ovako važnom trenutku ostati bez vina! Marija, majka, vidi. Majke uvjek vide... Ne smeta je prividno Isusovo odbijanje, vjerojatno je odmah na početku želio naznačiti njezinu zadaću majke, zagovornice, koju nam je s križa darovao. Ona poznaje svoga Sina i ne da se zaustaviti, zna koliko voli ljude i zbog čega je došao. Govori riječi koje će od tada do kraja vremena vrijediti: ”Što god vam rekne, učinite.” Uvijek vrijedi poslušati Gospodina. Isus je poslušao svoju majku. On je došao ”da život imaju, u izobilju da ga imaju...” On je prisutan i preko sakramenta u ljubavi dvoje ljudi koji se jedno drugom potpuno predaju u braku. Bez Isusa i njihova ljubav lako će se ispiti i nestati. Zato on želi biti s dvoje, uz dvoje, koje se iz ljubavi daruju jedno drugom, da ne bi ponestalo vina ljubavi, vina radosti, punine.
Na Isusovu riječ, sluge su vodu odnijele ravnatelju stola i od vode nastalo je najbolje vino. Na Isusovu riječ, nakon noći bez ulova, mreže su se razdirale. Kada mi ne možemo učiniti ništa više, zavapijmo Gospodinu Isusu! Poslušajmo što nam govori i u našem životu on će naše praznine pretvarati u vino punine, radosti i smisla.
|
Obraćenjem do svjetla života (3 nkg) „Isus liječi svaku bolest i svaku nemoć u narodu.“ Što ga je na to potaknulo? Neupitno: sućutno, milosrdno srce koje ljubi čovjeka. Bog ljubi čovjeka. Božje srce kuca za nas, za tebe i mene danas! To je srž i početak Isusova navještaja. Najsjajnije svjetlo koje nas može obasjati jest činjenica da nas Bog beskrajno, neizmjerno ljubi. Ljubi nas više i savršenije nego mi ljubimo svoju djecu za koju bismo dali i dajemo život. Kakva je tragedija za nas da toga nismo svjesni! Zato nas Isus poziva na promjenu srca: „Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!“ „ Obratite se! Uvidite smisao, plan Božji, ljepotu i dragocjenost života.“ Bez obraćenja čovjek to ne može vidjeti i ostaje nesretan čovjek. Promjena - obraćenje je moguće i potrebno svakome. Svi trebamo obraćenje... Na obali mora...života... Isus vidi buduće ribare ljudi: Petra, Andriju, Jakova i Ivana, tebe i mene...i iako su/smo krhki i slabi poziva ih, poziva nas. Njegov pogled pali vatru u srcu... Isus treba učenike, treba nas; treba navjestitelje radosne vijesti za čovjeka. Preko nas želi reći svakom čovjeku: „Ne boj se! Nisi sam! Ja te ljubim i krv sam dao za tebe! Urezan si u moje dlanove.“ „Dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ljubim te ja...“ Isus treba učenike u svećeničkom i redovničkom pozivu, ali treba ih posvuda: u školama i bolnicama, u trgovinama i na svim radnim mjestima, na ulicama i trgovima, na twitteru i facebooku, whatsappu i viberu, gdje god se ljudi susreću.. Nije li i naše vrijeme i zemlja mjesto gdje narodi sjede u tmini poput Galileje poganske iz današnjeg evanđelja? Ratovi, mržnje, ubijanja nevinih ljudi, bolesti, prognani, osamljeni, obespravljeni, gladni i prazni, nemoćni ljudi naša su svakodnevica. Kako nam je potreban navještaj pun snage i vatre Duha Svetoga. I danas Isus poziva na obraćenje. I danas njegov pogled traži učenike koji će ostaviti „svoje mreže“ i krenuti kroz ovo vrijeme oslobađajući ljude snagom Isusove riječi i Duha. Kakav zadatak! Kakva avantura biti čovjek, biti Isusov učenik danas! Mijo Rak |
||
|
