Isus pretvara život praznine u vino punine
(uz 2. nedjelju kroz godinu)
Izaija nam svjedoči o Božjoj brizi i radosti zbog njegova naroda. Narod, toliko puta porobljen i ponižen, Božjoj će snagom, opet biti “Moja milina”. Ljubav je Božja, poput ljubavi mladića za djevojku, čiju je ljepotu prepoznao i koja ga ispunja velikom radošću. ”Kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.” Bog se raduje svom narodu, ali raduje se također svakom čovjeku.
Isus, Marija i učenici pozvani su na svadbu u Kanu Galilejsku. Mladenci, u čiju čast su se svi sakupili, nalaze se u velikom problemu koji primjećuje Marija, Isusova majka: ”Vina nemaju.” Kakva muka, u ovako važnom trenutku ostati bez vina! Marija, majka, vidi. Majke uvjek vide... Ne smeta je prividno Isusovo odbijanje, vjerojatno je odmah na početku želio naznačiti njezinu zadaću majke, zagovornice, koju nam je s križa darovao. Ona poznaje svoga Sina i ne da se zaustaviti, zna koliko voli ljude i zbog čega je došao. Govori riječi koje će od tada do kraja vremena vrijediti: ”Što god vam rekne, učinite.” Uvijek vrijedi poslušati Gospodina. Isus je poslušao svoju majku. On je došao ”da život imaju, u izobilju da ga imaju...” On je prisutan i preko sakramenta u ljubavi dvoje ljudi koji se jedno drugom potpuno predaju u braku. Bez Isusa i njihova ljubav lako će se ispiti i nestati. Zato on želi biti s dvoje, uz dvoje, koje se iz ljubavi daruju jedno drugom, da ne bi ponestalo vina ljubavi, vina radosti, punine.
Na Isusovu riječ, sluge su vodu odnijele ravnatelju stola i od vode nastalo je najbolje vino. Na Isusovu riječ, nakon noći bez ulova, mreže su se razdirale. Kada mi ne možemo učiniti ništa više, zavapijmo Gospodinu Isusu! Poslušajmo što nam govori i u našem životu on će naše praznine pretvarati u vino punine, radosti i smisla.
|
Dvije žene, dvije sestre, dvije slike života, dva načina postojanja: djelovanje i kontemplacija - Marta i Marija… Isus, dobar prijatelj, pohodio ih je u njihovoj Betaniji. Marta ne zna kamo bi se okrenula od posla. Treba pripremiti hranu, piće, kuću, učiniti sve da bi se onaj koga toliko vole osjećao najbolje. Motivacija joj je ljubav i poštovanje prema Isusu. U Marti raste nezadovoljstvo Marijinim ponašanjem, jer je sjela i sluša Isusa, a ne pomaže joj pripremiti sve potrebno za njega. Marija se potpuno usredotočila na Isusa i na njegovu riječ. Nakon što se Marta požalila Isusu on je poučava: „Marija je uistinu izabrala bolji dio koji joj se neće oduzeti.“ Nije joj rekao da njezin trud nije dobar, jer gosta i prijatelja treba počastiti i to je dio koji vrijedi i važan je. Ipak, od čašćenja prijatelja, od brige o mnogim vanjskim detaljima pripremljenima za njega, bitniji je sam prijatelj, gost i usredotočenost na njega. Isus poučava da postoji bitno i bitnije jer neke stvari prolaze, a druge ostaju zauvijek… Nije li i svatko od nas, u sebi, na neki način, Marta i Marija? Koliko puta Isusa primamo u kuću u ljudima s kojima živimo i s kojima se susrećemo? Nije li Isus prisutan i u našoj djeci, ženi, mužu, najbližima? Sigurno, briga za njih i za sve što je potrebno je itekako vrijedna. Ipak, moramo biti oprezni da se naš život ne izgubi u zabrinutostima i radu za one koje volimo, a da na kraju nemamo vremena više ih pravo pogledati, saslušati i doživjeti. Ponekad je dovoljno malo za susret. Upravo u susretu, u promatranju, u kontemplaciji Isusa ili čovjeka s kojim se on poistovjetio, postanemo ponovo svjesni zbog čega u stvari živimo i zašto se trudimo i mučimo. Bez susreta oči u oči, bez molitve, bez duhovne hrane dobivene u pogledu punom ljubavi nećemo moći trajno brinuti se za one koje volimo. I rad i briga, da, ali nikada bez molitve. U molitvi, u susretu s Bogom, u kontemplaciji, pronalazi se ono bitnije, što ne prolazi. Mijo |
||
|
