Isus pretvara život praznine u vino punine
(uz 2. nedjelju kroz godinu)
Izaija nam svjedoči o Božjoj brizi i radosti zbog njegova naroda. Narod, toliko puta porobljen i ponižen, Božjoj će snagom, opet biti “Moja milina”. Ljubav je Božja, poput ljubavi mladića za djevojku, čiju je ljepotu prepoznao i koja ga ispunja velikom radošću. ”Kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.” Bog se raduje svom narodu, ali raduje se također svakom čovjeku.
Isus, Marija i učenici pozvani su na svadbu u Kanu Galilejsku. Mladenci, u čiju čast su se svi sakupili, nalaze se u velikom problemu koji primjećuje Marija, Isusova majka: ”Vina nemaju.” Kakva muka, u ovako važnom trenutku ostati bez vina! Marija, majka, vidi. Majke uvjek vide... Ne smeta je prividno Isusovo odbijanje, vjerojatno je odmah na početku želio naznačiti njezinu zadaću majke, zagovornice, koju nam je s križa darovao. Ona poznaje svoga Sina i ne da se zaustaviti, zna koliko voli ljude i zbog čega je došao. Govori riječi koje će od tada do kraja vremena vrijediti: ”Što god vam rekne, učinite.” Uvijek vrijedi poslušati Gospodina. Isus je poslušao svoju majku. On je došao ”da život imaju, u izobilju da ga imaju...” On je prisutan i preko sakramenta u ljubavi dvoje ljudi koji se jedno drugom potpuno predaju u braku. Bez Isusa i njihova ljubav lako će se ispiti i nestati. Zato on želi biti s dvoje, uz dvoje, koje se iz ljubavi daruju jedno drugom, da ne bi ponestalo vina ljubavi, vina radosti, punine.
Na Isusovu riječ, sluge su vodu odnijele ravnatelju stola i od vode nastalo je najbolje vino. Na Isusovu riječ, nakon noći bez ulova, mreže su se razdirale. Kada mi ne možemo učiniti ništa više, zavapijmo Gospodinu Isusu! Poslušajmo što nam govori i u našem životu on će naše praznine pretvarati u vino punine, radosti i smisla.
|
Uz 24. nedjelju kroz godinu Tema sutrašnjih čitanja je opraštanje. Isus od nas traži opraštati 70 puta sedam puta, to jest uvijek. Nikada ne smijemo odustati od praštanja i milosrđa! Isus nas podsjeća na Božje praštanje. Koliko puta je Gospodin nama oprostio? Zašto i mi ne bismo, poput njega, praštali bližnjima kad nam učine nepravdu? I ne samo to već i molili za one koji su nas povrijedili, ali također ponizno molili oproštenje kad smo mi učinili nepravdu. Oprostiti bližnjemu ne znači slagati se s nepravdom koja nam je učinjena. Oprostiti ne znači dopustiti iživljavanje nad svojim životom. Dapače, imamo obavezu braniti se i zaustaviti onoga koji nam čini nepravdu,. ali nikada ne ići u osvetu. Oprostiti znači raskinuti okove u koje nas zlo, nepravda, grijeh želi okovati. Oproštenjem postajem slobodan ići naprijed, bez obzira je li onaj koji mi je učinio nepravdu spreman tražiti oproštenje ili želi ostati u stanju nepravde i neprijateljstva. Ne dopusti da te nečija povreda, nepravda i mržnja učini obaveznim svaki dan i čas misliti na to. Zaustavi nasilje, pokaži da se ne slažeš i u srcu istog trena blagoslivljaj neprijatelja kao što nas Učitelj Isus uči. Ljubiti i neprijatelje, na što nas potiče Isus čini se uzaludno i ludo onima kojima izmiče Božja logika, a ipak, ljubiti neprijatelja to najprije otvara perspektivu nama, a i neprijatelju otvara mogućnost da se i on jednog dana promijeni. ”Bog je ljubav!” , ovo svjedočanstvo učenika koji je glavu smio nasloniti na Isusove grudi, na najbolji način oslikava Boga. Istina, Bog je pravedan, to se nikako ne smije zaboraviti. S ljubavlju i pravednošću Božjom ne smije se igrati, ali Božja pravednost je očinska, puna milosrđa. Neće nas spasiti strah od Božje pravednosti! Pravednost Božja nas treba uzdrmati i probuditi, potaknuti na promišljanje i obraćenje, ali samo će nas svijest o neizmjernoj ljubavi živoga Boga moći promijeniti u dubinama našeg bića, u jezgri naše osobnosti. Samo ljubav privlači i vodi čovjeka u raj. Rastimo u milosrđu! Učimo praštati! Budimo s Isusom veći od sebe! On zna bolje od svih što je najbolje za nas! Mijo Rak |
||
|
