Isus pretvara život praznine u vino punine
(uz 2. nedjelju kroz godinu)
Izaija nam svjedoči o Božjoj brizi i radosti zbog njegova naroda. Narod, toliko puta porobljen i ponižen, Božjoj će snagom, opet biti “Moja milina”. Ljubav je Božja, poput ljubavi mladića za djevojku, čiju je ljepotu prepoznao i koja ga ispunja velikom radošću. ”Kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.” Bog se raduje svom narodu, ali raduje se također svakom čovjeku.
Isus, Marija i učenici pozvani su na svadbu u Kanu Galilejsku. Mladenci, u čiju čast su se svi sakupili, nalaze se u velikom problemu koji primjećuje Marija, Isusova majka: ”Vina nemaju.” Kakva muka, u ovako važnom trenutku ostati bez vina! Marija, majka, vidi. Majke uvjek vide... Ne smeta je prividno Isusovo odbijanje, vjerojatno je odmah na početku želio naznačiti njezinu zadaću majke, zagovornice, koju nam je s križa darovao. Ona poznaje svoga Sina i ne da se zaustaviti, zna koliko voli ljude i zbog čega je došao. Govori riječi koje će od tada do kraja vremena vrijediti: ”Što god vam rekne, učinite.” Uvijek vrijedi poslušati Gospodina. Isus je poslušao svoju majku. On je došao ”da život imaju, u izobilju da ga imaju...” On je prisutan i preko sakramenta u ljubavi dvoje ljudi koji se jedno drugom potpuno predaju u braku. Bez Isusa i njihova ljubav lako će se ispiti i nestati. Zato on želi biti s dvoje, uz dvoje, koje se iz ljubavi daruju jedno drugom, da ne bi ponestalo vina ljubavi, vina radosti, punine.
Na Isusovu riječ, sluge su vodu odnijele ravnatelju stola i od vode nastalo je najbolje vino. Na Isusovu riječ, nakon noći bez ulova, mreže su se razdirale. Kada mi ne možemo učiniti ništa više, zavapijmo Gospodinu Isusu! Poslušajmo što nam govori i u našem životu on će naše praznine pretvarati u vino punine, radosti i smisla.
|
Isus... Jedinstveno začeće i rođenje, jedinstveno djetinjstvo i odrastanje u skrovitosti, jedinstveni život i djelovanje. Jedinstvena, otkupiteljska smrt na križu i jedinstveno uskrsnuće i živa prisutnost među nama sve do danas. Njegov je dolazak bio pripreman od početka, a najavili su ga proroci od kojih smo danas slušali Izaiju: “Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel.” U punini vremena to se ostvarilo, prema Božjem promislu. Isus je znak i stvarnost Božjeg silaska među nas. Radi nas je uzeo ljudsko tijelo i postao čovjek. Tom događaju prethodilo je Marijino ”da” i Josipovo ”da” kojemu je san bio dovoljan da bi jasno prepoznao Božju ruku u začeću i životu Isusovom. Još samo korak smo od proslave njegova rođenja Božića. Pripremimo srca... Ostavimo na trenutak sve i dopustimo da nas dotakne i preobrazi. |
||
|
