Isus pretvara život praznine u vino punine
(uz 2. nedjelju kroz godinu)
Izaija nam svjedoči o Božjoj brizi i radosti zbog njegova naroda. Narod, toliko puta porobljen i ponižen, Božjoj će snagom, opet biti “Moja milina”. Ljubav je Božja, poput ljubavi mladića za djevojku, čiju je ljepotu prepoznao i koja ga ispunja velikom radošću. ”Kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.” Bog se raduje svom narodu, ali raduje se također svakom čovjeku.
Isus, Marija i učenici pozvani su na svadbu u Kanu Galilejsku. Mladenci, u čiju čast su se svi sakupili, nalaze se u velikom problemu koji primjećuje Marija, Isusova majka: ”Vina nemaju.” Kakva muka, u ovako važnom trenutku ostati bez vina! Marija, majka, vidi. Majke uvjek vide... Ne smeta je prividno Isusovo odbijanje, vjerojatno je odmah na početku želio naznačiti njezinu zadaću majke, zagovornice, koju nam je s križa darovao. Ona poznaje svoga Sina i ne da se zaustaviti, zna koliko voli ljude i zbog čega je došao. Govori riječi koje će od tada do kraja vremena vrijediti: ”Što god vam rekne, učinite.” Uvijek vrijedi poslušati Gospodina. Isus je poslušao svoju majku. On je došao ”da život imaju, u izobilju da ga imaju...” On je prisutan i preko sakramenta u ljubavi dvoje ljudi koji se jedno drugom potpuno predaju u braku. Bez Isusa i njihova ljubav lako će se ispiti i nestati. Zato on želi biti s dvoje, uz dvoje, koje se iz ljubavi daruju jedno drugom, da ne bi ponestalo vina ljubavi, vina radosti, punine.
Na Isusovu riječ, sluge su vodu odnijele ravnatelju stola i od vode nastalo je najbolje vino. Na Isusovu riječ, nakon noći bez ulova, mreže su se razdirale. Kada mi ne možemo učiniti ništa više, zavapijmo Gospodinu Isusu! Poslušajmo što nam govori i u našem životu on će naše praznine pretvarati u vino punine, radosti i smisla.
|
Isus je dobri pastir koji svoje ovčice vodi na obilne pašnjake. Svi koji čuju njegov glas i prepoznaju ga njegove su ovce. Čovjek današnjice izgubio je svijest o povezanosti pastira i ovaca te često negativno doživljava usporedbu vjernika s ovcama, a Gospodina s pastirom. Da bi se ispravno razumijela ova slika potrebno je ući u izvorno značenje ove usporedbe. Pastir nije netko tko ne voli i ne poštuje svoje ovce. Dapače, on je spreman za svoje ovce boriti se, braniti ih i na kraju dati život, što je Isus i učinio. Nema većeg poštovanja, ljubavi prema "ovcama" od te ljubavi. Pastir dobri nosi u naručju svoje ovce, ide u potragu za izgubljenom dok je ne nađe, a potom se raduje... Ako ćemo biti Božje ovce, tj. ako ćemo slušati Isusov glas, sigurno nećemo biti "ovce" već ljudi koji postupaju mudro, koji imaju stav i snagu za život. Mijo Rak |
||
|
