ŽUPA SVETI JURAJ NA BREGU

Get Adobe Flash player
+++Dragi župljani ponovno možete pročitati duhovnu misao za svaku nedjelju u rubrici Kutak za dušu koje piše Mijo Rak, toplo preporučam +++

Isus pretvara život praznine u vino punine

(uz 2. nedjelju kroz godinu)

Izaija nam svjedoči o Božjoj brizi i radosti zbog njegova naroda. Narod, toliko puta porobljen i ponižen, Božjoj će snagom, opet biti “Moja milina”. Ljubav je Božja, poput ljubavi mladića za djevojku, čiju je ljepotu prepoznao i koja ga ispunja velikom radošću. ”Kao  što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.” Bog se raduje svom narodu, ali raduje se također svakom čovjeku.

 

Isus, Marija i učenici pozvani su na svadbu u Kanu Galilejsku. Mladenci, u čiju čast su se svi sakupili, nalaze se u velikom problemu koji primjećuje Marija, Isusova majka: ”Vina nemaju.” Kakva muka, u ovako važnom trenutku ostati bez vina! Marija, majka, vidi. Majke uvjek vide... Ne smeta je prividno Isusovo odbijanje, vjerojatno je odmah na početku želio naznačiti njezinu zadaću majke, zagovornice, koju nam je s križa darovao. Ona poznaje svoga Sina i ne da se zaustaviti, zna koliko voli ljude i zbog čega je došao. Govori riječi koje će od tada do kraja vremena vrijediti: ”Što god vam rekne, učinite.” Uvijek vrijedi poslušati Gospodina. Isus je poslušao svoju majku. On je došao  ”da život imaju, u izobilju da ga imaju...” On je prisutan i preko sakramenta u ljubavi dvoje ljudi koji se jedno drugom potpuno predaju u braku. Bez Isusa i njihova ljubav lako će se ispiti i nestati. Zato on želi biti s dvoje, uz dvoje, koje se iz ljubavi daruju jedno drugom, da ne bi ponestalo vina ljubavi, vina radosti, punine.

 

Na Isusovu riječ, sluge su vodu odnijele ravnatelju stola i od vode nastalo je najbolje vino. Na Isusovu riječ, nakon noći bez ulova, mreže su se razdirale. Kada mi ne možemo učiniti ništa više, zavapijmo Gospodinu Isusu! Poslušajmo što nam govori i u našem životu on će naše praznine pretvarati u vino punine, radosti i smisla.

19. nedjelja kroz godinu

Cilj je vječnost…

Život tako brzo prolazi. Godina za godinom, mjeseci, dani i sati, praktično lete. Promatrajući život iz tog aspekta lako je zaključiti koliko su dani i godine, koje smo primili,  dragocjeni. Nitko ne zna koliko mu još vremena ostaje na zemlji. Samo Bog zna početak i  kraj svakoga od nas. On nam je darovao život i jednog će nas dana pozvati sebi.

Sretna je činjenica, u ovom kratkom i često teškom životu, što je ” oko Gospodnje nad onima koji se uzdaju u milost njegovu.” Božji, Očev pogled, znali mi to ili ne; bili toga svjesni ili ne, počiva na nama. On nas gleda pogledom Oca, brata, Spasitelja. Posvijestimo si taj pogled i zahvalimo mu molitvom u srcu. Ne uzdajmo se u sebe nego u njegovu ljubav i molosrđe!

Bdijmo! Budimo pažljivi da nam dani ne ostanu prazni, izgubljeni. Ispunimo dane dobrotom, dobrim djelima. Samo ono što darujemo od srca; samo ono što učninimo nesebično postaje naša popudbina na putu u vječnost. Samo ono što ”izgubimo” iz ljubavi za druge, uistinu imamo.

Mijo Rak

17. nedjelja kroz godinu

Evanđelje: Lk 11, 1-13

Kucajte i otvorit će vam se…

”Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.”

Ustrajnost je velika vrlina.  Treba ustrajno moliti: iskati, kucati, tražiti i vrata onoga što trebamo će se sigurno otvoriti. To vrijedi za malene, svakodnevne stvari, a jednako je važno i u duhovnom životu, poučava nas Isus.

Bog želi uslišiti naše molitve. On je Otac koji želi najbolje, koji voli najviše, ali  zna i što je najvažnije za njegovu djecu. Shvatiti što On želi za nas, otkriti to,  moliti ga za to, najveća je sreća za čovjeka.

Pravi se rezultati, uspjesi, mjere u kontinuitetu vremena. Oni koji znaju izdržati u dobru kroz duže  vrijeme vidjet će, postići će rezultate. Tko uporno moli Gospodina za nešto dobro, tko usvoji pravi način molitve (Oče naš), sigurno će biti uslišan.

Počnimo već danas uporno iskati, tražiti i kucati na  vrata Božjeg srca i on će uslišiti sve ono što nam je zaista potrebno. Dopustimo mu da nas On i ”neuslišanim” molitvama pouči o onom što nam je potrebno, što je dobro za nas i ljude oko nas i rastimo u vjeri. Sreća je u iskanju onoga što nam treba i u prihvaćanju onoga što nam Otac daje…

Mijo Rak

 

Po križu do uskrsnuća

13. nedjelja kroz godinu

Odlučno i hrabro Isus kreće putem prema muci i smrti na križu. Odluka je čvrsta i on ide ”sa svom odlučnošću” ispuniti cilj svoga dolaska na zemlju: otkupiti i spasiti ljude od grijeha i vječne smrti. Put kojim mora proći je strašan, poput dugačkog mračnog tunela bez svjetla. To je cijena koju je spreman platiti, pretrpjeti za čovjeka, za nas. Jedino sjetlo na tom putu je ljubav bez mjere za čovjeka koji je izgubljen. On zna da ga čeka proslava, ali do nje vodi strašan put, put patnje i križa, put odbačenosti i samoće, put bola.Taj put na kraju donosi pobjedu, jedinstvenu, najveću pobjedu izvojevanu ikad. Pobjedu vječnog života i uskrsnuća.

Isus treba suradnike koji će taj prolazak kroz mračni tunel tjeskobe, straha i križa, ali još više uskrsnuća prenostiti drugima. To je dramatično  važan zadatak za sva vremena. Važniji je od obitelji, blagostanja, vlastitog mira. To je zadatak koji na prvi pogled oduzima sve. Ipak taj zadatak življen  u vjeri, već sada donosi duboki mir, sigurnost vjere, viziju i čvrstu nadu. Oni koji krenu tim putem već sada ”imaju” kao predokus u vjeri, ljepotu pobjede i snage uskrsnuća.

Sve se isplati izdražati kako bi čovjek živio kao usksnuli s Kristom, u njegovoj slavi.

Mijo Rak

 

12. nedjelja kroz godinu

Evanđelje: Lk 9,18-24

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Dok je Isus jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: »Što govori svijet, tko sam ja?« Oni odgovoriše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta.« A on će im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Krist –- Pomazanik Božji!«

A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. Reče: »Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.«

A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.«

Riječ Gospodnja.

Isusov križ – put do istinske slave

Nositi svoj križ, iz dana u dan, strpljivo i hrabro prihvaćati probleme života, znak je pripadnosti Isusu. Nema tu nikakvih lažnih obećanja o brzom uspjehu, slavi, privilegijama. Tko hoće biti Isusov mora živjeti kao Isus, nositi križ kao Isus. Put do istinske slave put je križa. Ne postoji drugi put. Nije postojao za Isusa, ne može postojati ni za njegove učenike.

“Tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.” Osloboditi se “sebe”, “svojih”, sebičnih ciljeva i želja, radi Isusa, gledajući Isusa, to je pravi put čovjekova oslobođenja. Živjeti za druge, darovati se, darivati se za druge. Istrošiti svoje vrijeme, dane, ljubav, srca, znoj i suze, za druge, to znači uistinu ih  sačuvati.

Sazrijeti se može jedino kroz bolno čišćenje od dječjih pogleda, shvaćanja i života.  Postati zreo čovjek nije moguće bez muke i križa. Sazrijevanje, rast u tjelesnom i duhovnom smislu znači napuštanje dječjeg, starog načina i put prema većem i boljem cilju. A najizvrsniji put je ljubav koju je Isus živio. Ona vodi uskrsnuću. Samo će ono što ”izgubimo” zbog ljubavi biti stostruko nađeno.

 

 

11. nedjelja kroz godinu

Evanđelje:Lk 7, 36 – 8, 3

Oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.

Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: »Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.« A Isus, da mu odgovori, reče: »Šimune, imam ti nešto reći.« A on će: »Učitelju, reci!« A on: »Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?« Šimun odgovori: »Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.« Reče mu Isus: »Pravo si prosudio.« I okrenut ženi reče Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.« A ženi reče: »Oprošteni su ti grijesi.« Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: »Tko je ovaj da i grijehe oprašta?« A on reče ženi: »Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!«

Riječ Gospodnja.

Isusova ljubav jača od grijeha

“Grijeh mnogo nudi, malo daje, a sve oduzima”, često je ponavljao prof. Ivančić.Kralj David (prvo čitanje) želi ženu Urije Hetita. Njega šalje u smrt kako bi ona postala njegova. Čini užasno zlo, grijeh. Bog mu je oprostio jer je njegovo kajanje bilo iskreno, ali grijeh mu je donio nesreću i smrt sina.

I ženi grešnici iz evanđelja, grijeh je uništio život. Njezina nesreća je tjera potražiti spas. Nalazi Isusa  kod farizeja Šimuna. Prilazi mu do nogu. Suze kajanja padaju mu po nogama. Ljubi mu noge, koje farizej Šimun nije oprao kao uobičajeni znak gostoprimstva i briše ih kosom. Ona je dobro prepoznala od koga treba tražiti pomoć. Ne boji se poruga i podsmijeha, javno priznaje potrebu spasenja. Ponizna srca, s ljubavlju, ljubi noge koje koračaju za ljudsko spasenje. Isus ljubavlju odgovora na ljubav i oprašta joj grijehe. ”Oprašteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo.” Isus ne opravdava grijeh, dapače, osuđuje ga, ali spašava čovjeka grešnika. Uvjet je ponizno srce koje ljubi.

Šimun u sebi osuđuje Isusa i čudi se što dopušta ženi grešnici da ga dotiče. Isus ga ”čita” i pokazuje u čemu je njegov problem. Šimun nije Isusu oprao noge, nije mu dao poljubca. Nije mu iskazao uobičajeno gostoprimstvo. U njemu nema ljubavi, a ljubav je najvažnija, važnija od površne, izvanjske pravednosti koja se obdržava ne iz ljubavi, već drugih interesa.

Put je jasan. Iskreno, ponizno, s ljubavlju doći Isusu i donijeti mu svoje grijehe. On će ih oprostiti i naš život preobraziti. Ne postoji čovjek bez grijeha i slabosti. Važno je ne ostati u grijehu nego s ljubavlju tražiti Isusovu pomoć i promijeniti svoj život.

Mijo Rak

  • An Image Slideshow

Crkva iz zraka

  • An Image Slideshow

Molitva Majci Božjoj Lauretanskoj

MOLITVA MAJCI BOŽJOJ LAURETANSKOJ, ZAŠTITNICI ŽUPE SV. JURAJ NA BREGU

Presveta Bogorodice! Tvoj sveti lik nije uništen u urušenju Crkve.
Čudesno sačuvan postao nam je znakom da ti u srcu  naše župe želiš na osobit način biti prisutna kao Zaštitnica i Utočište svima koji ti povjere svoje tjeskobe i nade, svoje boli i brige. Ohrabreni tim znakom, puni pouzdanja i pobožnosti, tvome Srcu povjeravamo i predajemo svako dijete i sve mlade, bolesnike i patnike, siromahe naše župe i Domovine.
Pohodi sve naše obitelji i uvedi u njih jedinoga Spasitelja Isusa Krista da budu zdrave, vjerne i potomstvom blagoslovljene.

Marijo Lauretanska, moli za nas i moli s nama za mir u našoj ispaćenoj Domovini, da kroz sve poteškoće i opasnosti života sretno stignemo u radost Presvetoga Trojstva, da ga hvalimo i slavimo u sve vijeke vjekova.
Amen.

Majko Božja Lauretanska- moli za nas!

Panorama crkve

  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow

Laudato TV

  • An Image Slideshow

40 dana za život

  • An Image Slideshow