Isus pretvara život praznine u vino punine
(uz 2. nedjelju kroz godinu)
Izaija nam svjedoči o Božjoj brizi i radosti zbog njegova naroda. Narod, toliko puta porobljen i ponižen, Božjoj će snagom, opet biti “Moja milina”. Ljubav je Božja, poput ljubavi mladića za djevojku, čiju je ljepotu prepoznao i koja ga ispunja velikom radošću. ”Kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.” Bog se raduje svom narodu, ali raduje se također svakom čovjeku.
Isus, Marija i učenici pozvani su na svadbu u Kanu Galilejsku. Mladenci, u čiju čast su se svi sakupili, nalaze se u velikom problemu koji primjećuje Marija, Isusova majka: ”Vina nemaju.” Kakva muka, u ovako važnom trenutku ostati bez vina! Marija, majka, vidi. Majke uvjek vide... Ne smeta je prividno Isusovo odbijanje, vjerojatno je odmah na početku želio naznačiti njezinu zadaću majke, zagovornice, koju nam je s križa darovao. Ona poznaje svoga Sina i ne da se zaustaviti, zna koliko voli ljude i zbog čega je došao. Govori riječi koje će od tada do kraja vremena vrijediti: ”Što god vam rekne, učinite.” Uvijek vrijedi poslušati Gospodina. Isus je poslušao svoju majku. On je došao ”da život imaju, u izobilju da ga imaju...” On je prisutan i preko sakramenta u ljubavi dvoje ljudi koji se jedno drugom potpuno predaju u braku. Bez Isusa i njihova ljubav lako će se ispiti i nestati. Zato on želi biti s dvoje, uz dvoje, koje se iz ljubavi daruju jedno drugom, da ne bi ponestalo vina ljubavi, vina radosti, punine.
Na Isusovu riječ, sluge su vodu odnijele ravnatelju stola i od vode nastalo je najbolje vino. Na Isusovu riječ, nakon noći bez ulova, mreže su se razdirale. Kada mi ne možemo učiniti ništa više, zavapijmo Gospodinu Isusu! Poslušajmo što nam govori i u našem životu on će naše praznine pretvarati u vino punine, radosti i smisla.
|
Muka, smrt i uskrsnuće Isusovo- vazmeno otajstvo, pashalno otajstvo, trajno su prisutni u našem zemaljskom životu. Kao što je izraelski narod iz egipatskoga ropstva, Božjom snagom izveden i preko Crvenog mora i pustinje doveden u zemlju obećanja, tako i novi narod Božji - Crkva, po Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću, prelazi iz ropstva grijeha u novi život slobode djece Božje. To se već ostvarilo u Isusu, a u nama se još treba do kraja ostvariti. Isusovim uskrsnućem obznanjena je i postala vidljiva jasna perspektiva ljudskoga života. Čovjek nije stvoren za smrt već za život vječni u radosti, u slavi, zajedništvu s Bogom. Kakvi će to biti susreti, kakva će to biti radost kad se jednom susretnemo kod Gospodina? Uskrsli Isus, koji se učenicima ukazivao do Uzašašća i danas je kao Uskrsli živ među nama. Nikakvi zidovi, vanjski ni unutarnji, ne mogu ga zaustaviti. On i nama danas daje dovoljno sigurnosti vjere kojom ga možemo prepoznati i slijediti. Uskrsnu kako je rekao! Neka naša radost zbog ove činjenice, nikada ne prestane! |
||
|
