ŽUPA SVETI JURAJ NA BREGU

Get Adobe Flash player
+++ +++

Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu, 13. listopada 2013.

Evanđelje:Lk 17, 11-19

Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: »Isuse, Učitelju, smiluj nam se!« Kad ih Isus ugleda, reče im: »Idite, pokažite se svećenicima!« I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih, vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: »Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?« A njemu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«

 

Budimo zahvalni

U današnjem drugom čitanju sv. Pavao kaže:“Ali riječ Božja nije okovana!“ Riječ Božju ništa ne može ograničiti ni oslabiti. Ona slobodno odjekuje kroz povijest i kroz srca. Može doći u svaki kutak života i preobraziti, dati život.

Gubavci iz današnjeg ulomka evanđelja  „zaustave se podaleko i zavape:'Isuse, Učitelju, smiluj nam se!'“ I oni prepoznaju Isusa. Čuli su o njegovim djelima i riječima i u dubini bića osjećaju da im on može pomoći. Želja za ozdravljenjem je jaka i oblikuje se kroz vapaj za novim, zdravim životom. Samo ako ozdrave smiju se približiti onima koje vole više od svega, samo ako se očiste smiju opet živjeti kao ljudi, u zajednici. To je vapaj iz dna duše. Isus ih čuje i šalje svećenicima. Nije ih ozdravio istoga časa. Htio je da njihova vjera sudjeluje u ozdravljenju. Oni ga slušaju i guba nestaje. Odlaze svećenicima i pokazuju se. Novi život ih čeka. Nemaju više vremena za drugo i odlaze natrag u zajednicu i obitelj. Ozdravljeni su...

Nažalost izostala je zahvalnost i vjera koja spašava. Desetorica su ozdravljena  od gube, a samo je jednome Isus rekao: „Idi, vjera te tvoja spasila.“ Očigledno nije dovoljna vjera koja daje samo zdravlje i omogućava život u zajednici. Isus više puta daje do znanja da postoji razlika između „stupnjeva“ vjere; vjere koja spašava samo na zemlji i vjere koja uistinu spašava, vjere koja osim tijela spašava i dušu. „Idi,  vjera te tvoja spasila...“ Uistinu, stranac u Izraelu uočio je istinu i stvarnost. On je uvidio da mu spasenje nije došlo slučajno nego po Isusu. On se vraća natrag i  baca k Isusovim nogama, srcem punim zahvalnosti. On je uvidio i priznao da je život koji mu je vraćen u Božjim rukama i da Bogu treba dati slavu. Bogu, Isusu treba dati i davati slavu. Nema veće sreće nego kad čovjek svjestan divnih djela koja Bog čini, od srca slavi Boga. Biti zahvalan znači uviđati dar koji je darovan besplatno iz nježnosti i ljubavi. Otkriti izvor ljubavi i na njega se uvijek vraćati – to je smisao čovjekovog života.

Devetorica koji se nisu vratili ražalostili su Isusa. Istina, Bogu svojom slavom ne možemo dati ništa više od onoga tko on već jest. Bogu naša hvala i slava nisu potrebne da bi on bio veći. Ipak, Bog se raduje iskrenom srcu. Bog se raduje malenom cvijetu zahvalnosti i ljubavi nevinog djeteta. Bogu nije do naših žrtava niti do bilo čega što mu mi možemo dati. Bogu je stalo do tvoje i moje ljubavi. Bogu je stalo do čovjekove ljubavi. Nevjerojatno... Bog je žedan ljubavi čovjekove. On se raduje tamo gdje je ljubav, tamo gdje ljudi ljube jedni druge. Bog se raduje kada ga otkrijemo usred svojih životnih situacija, kada mu ugledamo lice na licu i u očima djeteta, ili u borama staroga čovjeka. On tvorac svemira i gospodar svega stvorenja raduje se nama! Velik je Gospodin u svojoj poniznosti. Neshvatljiva je njegova spremnost tražiti i čekati srce čovjekovo da mu se vrati. Isus je žalostan jer mu se devetorica nisu vratila. Žalostan je prije svega jer ljudi koji se nisu vratili nisu mogli čuti: „Idi, vjera te tvoja spasila.“ Oni još uvijek, uz tako veliku priliku nisu shvatili.

Podsjeća me to na nas, ljude današnjice. Za ništa i nikoga nemamo vremena. Čak ni za sebe više nemamo vremena. Postali smo robovi slijepe utrke za nečim što bi nas trebalo učiniti sretnima i ispunjenima, a na kraju ostajemo sami sa svojom prazninom. Koliko nezahvalnosti čovjek čini u svom životu. Kako su nas mediji i ljudi koji ih kreiraju uspjeli uvjeriti da s nama- čovjekom sve počinje i završava. „Jer vi to zaslužujete...“Što mi to zaslužujemo? Koliko ljubavi i dobra činimo oko sebe da bi mi to „zaslužili“? Je li smisao života u tome da nas drugi ili bar mi sami sebe „zakraljimo“ i klanjamo se sami sebi i vlastitom egoizmu? Nije li ovaj stav današnjeg čovjeka u stvari simptom vlastite izgubljenosti i neshvaćanja života? Nismo svjesni da ništa nemamo. Nismo svjesni da ne bi mogli jednog koraka napraviti; da ne bi mogli vidjeti ni čuti, niti išta drugo učiniti da nam Gospodin nije darovao život, zdravlje, prijatelje, snagu... Bez njega nas ne bi bilo i ništa ne bismo mogli učiniti. U  Njemu je sve. U njemu je i naš život.

Zastanimo na tren i recimo mu: „Isuse, Gospodine i Bože moj. Oprosti mi za svaku moju nezahvalnost i sljepoću. Oprosti mi što toliko puta nisam vidio dar koji mi uvijek iznova daruješ. Oprosti mi što sam tvoje darove nezahvalno primao i koristio za samopromociju i vlastite interese. Oprosti mi moje grijehe. Otvori mi oči da još jasnije vidim, svakoga dana i trena, tvoju ruku i tvoje oči koje me prate kao otac i majka dijete. Smiluj mi se Isuse! Očisti me od gube moje sebičnosti i zloće. Očisti me od svega što me sprječava da mogu vidjeti tvoje oči pune ljubavi, tvoje lice koje me prati. Hvala ti za tvoje strpljenje i praštanje. Hvala ti za tvoju žrtvu na križu, za mene. Neka je dovijeka hvaljeno Ime tvoje, Gospodine!

Mijo Rak

  • An Image Slideshow

Crkva iz zraka

  • An Image Slideshow

Molitva Majci Božjoj Lauretanskoj

MOLITVA MAJCI BOŽJOJ LAURETANSKOJ, ZAŠTITNICI ŽUPE SV. JURAJ NA BREGU

Presveta Bogorodice! Tvoj sveti lik nije uništen u urušenju Crkve.
Čudesno sačuvan postao nam je znakom da ti u srcu  naše župe želiš na osobit način biti prisutna kao Zaštitnica i Utočište svima koji ti povjere svoje tjeskobe i nade, svoje boli i brige. Ohrabreni tim znakom, puni pouzdanja i pobožnosti, tvome Srcu povjeravamo i predajemo svako dijete i sve mlade, bolesnike i patnike, siromahe naše župe i Domovine.
Pohodi sve naše obitelji i uvedi u njih jedinoga Spasitelja Isusa Krista da budu zdrave, vjerne i potomstvom blagoslovljene.

Marijo Lauretanska, moli za nas i moli s nama za mir u našoj ispaćenoj Domovini, da kroz sve poteškoće i opasnosti života sretno stignemo u radost Presvetoga Trojstva, da ga hvalimo i slavimo u sve vijeke vjekova.
Amen.

Majko Božja Lauretanska- moli za nas!

Panorama crkve

  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow

Laudato TV

  • An Image Slideshow

40 dana za život

  • An Image Slideshow