ŽUPA SVETI JURAJ NA BREGU

Get Adobe Flash player
+++ +++

Evanđelje: Lk 2, 22-40

Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu — kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! — i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.

Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:

»Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,

po riječi svojoj, u miru!

Ta vidješe oči moje

spasenje tvoje,

koje si pripravio

pred licem sviju naroda:

svjetlost na prosvjetljenje naroda,

slavu puka svoga izraelskoga.«

Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.

Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.

Prikazanje Gospodinovo 2014.

U našem vremenu mnogo se koristi glagol "imati". Tu su stvari koje čovjek "ima",  sposobnosti kojima se koristi, sve do "imanja" međuljudskih odnosa, prijateljstava, braka... Vrlo lako "imati", zbog naših ljudskih slabosti i potreba, postane važnije od "biti". Danas su jako naglašena ljudska prava i sloboda. Čini se da čovjek može potpuno autonomno raspolagati svojim životom. Sigurno, čovjek mnogo toga ima, ali je još sigurnije da je to što ima dar. Sve što imamo i jesmo u velikoj mjeri dugujemo drugima. Tek u istinskom odnosu s drugim ljudima i Bogom ostvaruje se "san" našega života. Da bi čovjek bio sretan on treba svoj život prikazati, darovati, najprije Bogu, a onda bližnjima.

Marija i Josip u Hramu prikazuju Isusa. On koji je i prije potpuno pripadao Ocu pokazuje svakome od nas da i mi pripadamo Bogu. Nismo došli niotkuda već nas je u svom promislu želio i oblikovao Bog. Važno je tijekom života biti svjestan da naš život pripada Njemu i da smo dar drugima. Povezano s time i naša sloboda, kao darovanih bića, nije apsolutna već u relaciji s Njim i bližnjima. Ako želimo život ispuniti i biti sretni važno se prikazivati - darivati iz dana u dan, u istinskoj ljubavi.

Isusa je Šimun, pun Duha Svetoga, nazvao "Svjetlo na prosvjetljenje naroda". To znači da je Isusov život: njegova djela i riječi, svjetlo na putu života. Njegov se život pak može sažeti u jednu, najjaču riječ: ljubav. Iz ljubavi prema čovjeku prošao je kroz pakao odbačenosti i smrti na križu, da bi nas spasio. Dati život za svoje prijatelje, to je sažetak njegova života. Neka nam i danas, u ovom teškom vremenu, svijetli Isus - Svjetlo koje prosvjetljuje čovjeka.

Mijo Rak

 

 

TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU

Evnađelje:Mt 4, 12-23

Kad je Isus čuo da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: »Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska –narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.« Otada je Isus počeo propovijedati: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: »Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja – opsjednute, mjesečare, uzete – i on ih ozdravljaše. Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije.

 

Svjetlo u tami

Prošlo je više od dvije tisuće godina otkada je Isus progovorio riječi: "Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko." Te riječi i danas su jednako aktualne. Nama danas ove Isusove riječi žele pokazati put koji je on osvijetlio svojim riječima i djelima. Čovjekov pravi duhovni put započinje obraćenjem, promjenom životnog smjera. To je početak sve jače i dublje povezanosti s Bogom kojoj nas obraćenje vodi. Povezanost s Bogom, zajedništvo s njime, gledanje Boga "licem u lice" životni je smisao čovjekov. Bogu doći, s njime u ljubavi biti - to je razlog i smisao postojanja. Nema veće ljepote ni uzvišenijeg zadatka od toga da uklonimo kroz obraćenje sve prepreke koje nas od Boga dijele i da rastući u ljubavi prema njemu budemo jedno s Njime. Isus - Svjetlo, došao nam je to obznaniti.

"Narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu." Nije li sav svijet na neki način zemlja Zebulunova i Naftalijeva, narod koji hodi u tmini? Ne treba li i nama danas jarka svjetlost koja će nam pokazati put? Najavljen po proroku Izaiji, Isus - Svjetlo, započinje svoje poslanje obasjavanja svjetlom svih koji žele primiti svjetlo. To čini svojim riječima i svojim djelima. Danas najprije poziva na obraćenje, a onda liječi i pokazuje Božju snagu, kraljevstvo nebesko koje je blizu, na djelu za čovjeka.Velik je Bog u svojoj dobroti i strpljivosti prema čovjeku. Silna je ljubav koja od grešnika pomalo stvara sveca.

Ljudi brzo prepoznaju Isusa. Nepogrešivo otkrivaju njegovo poslanje Spasitelja čovjeka. Čovjek treba spasitelja, treba pomoć. Ljudi traže Isusa, idu za njim, nose mu svoje probleme i svoje bližnje da ih spasi, da ih izliječi. Isus ih prima i liječi. Isus je probudio nadu da postoji smisao života, smisao patnje i radosti. Isus je posvjedočio da život nema kraja.

Otvorimo danas oči svoje vjere. Prepoznjamo srcem Spasitelja koji nam je danas jednako blizu. On nas traži i zove. On vidi naše boli i pitanja. On razumije ranjeno, rastrgano i prazno srce čovjeka današnjice. Donesimo mu danas svoje srce. Otvorimo ga s povjerenjem i ljubavlju. Krenimo ponovo putem čišćenja - obraćenja da nas on privuče svome srcu. U njegovome srcu ima mjesta za sve.

Mijo Rak

 

DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU

Evanđelje: Iv 1, 29-34

U ono vrijeme: Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče:»Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene! Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.« I posvjedoči Ivan: »Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ’Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.«

Jaganjac Božji

Danas nam Ivan Krstitelj otkriva dvije istine važne za naš vjernički život. Prvo proročki otkriva Isusa kao "Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta." U toj rečenici Ivana označuje Isusa kao Spasitelja svijeta i čovjeka. Isus je istinsko janje pomirno koje u sebi pomiruje Boga i čovjeka. Poznato nam je prinošenje životinja, posebno janjeta, kao pomirnice za grijehe u odnosu čovjeka prema Bogu. Stari zavjet nam na puno mjesta govori o žtrvama koje čovjeka trebaju pomiriti s Bogom. Sveti Pavao osvrčući se na tu praksu tvrdi da žrtve jaraca i bikova nisu mogle ljude očistiti od grijeha. I dalje navodi da tada dolazi Isus Krist ­ istinska pomirnica između Boga i čovjeka, koji je prinoseći svoj život, darujući ga u strašnoj smrti na križu, pomirio u sebi Boga i čovjeka. Isus je bio i oltar na kojem se prinjela žrtva i svećenik koji ju je prinio i žrtva za izmirenje između Boga i čovjeka. Ono što je on učinio bilo je u znakovitom "DA", kako to tumaći sv. Pavao. U Isusu Kristu, u njegovoj osobi, u potpunoj postojanosti, čovjek Isus i u najtežim trenucima rekao je "DA". Svojim savršenim "DA" , nasuprot Adamovom "NE" pomirio je Boga i čovjeka u svome srcu, u sebi, u svome tijelu.

Druga istina koju nam otkriva Ivan je  u činjenici da Isusa možemo prepoznati samo ako smo u Duhu Božjem, u Duhu Svetom. I Ivanu, „najvećem rođenom od žene“, kao što je rekao Isus, trebao je Duh Sveti da bi prepoznao Isusa. Kada mu je Duh pokazao Isusa, silazeći u simbolu goluba na njega, Ivan je prepoznao Isusa kao Spasitelja. Tada mu je bilo jasno da onaj koji je bio prije njega  ima nezamjenjivu ulogu u spasenju ljudskoga roda. Isus je jedini Spasitelj čovjeka, on je Janje koje će pomiriti s Bogom sve koji istinski povjeruju u njega i koji će slušati Duha Božjega. Poruka evanđelja je univerzalna. Iz nje nije nitko isključen. Isus je došao umrijeti za svakoga čovjeka. Svatko tko ga upozna i zaista živi njegovim životom spasit će se. Nije dovoljno tek formalno biti njegov. Nije dovoljno tek biti članom Crkve da bi se čovjek spasio. Treba nastojati i živjeti kao što je Isus živio. Ta vrata „živjeti kao što je Isus živio“ otvorena su svakom čovjeku, bilo koje vjere ili rase kroz glas Božji u srcu,  kroz savjest. Svaki čovjek koji zaista živi po savjesti na Isusovom je putu.

Otkrijmo i mi danas ponovo Isusa kao „Jaganjca Božjega“ za nas, za mene.  Budimo svjesni toga. Posvjestimo si činjenicu da se prava žrtva u našem životu  ne sastoji prije svega u žrtvovanju nečega izvanjskog – novca, ili drugih materijalnih stvari, već prije svega treba darivati sebe -  svoje vrijeme, pažnju, svoje srce. Prinošenje žrtve mora se dogoditi unutra, u srcu, a i vanjska darivanja trebaju započeti unutrašnjim darom. Za kraj budimo svjesni da je i vjera – prepoznavanje Boga, dar od Boga. Bog nam se približio, otkrio nam je svoje lice, zato ga možemo upoznati. Otvorimo srce Duhu Svetom da Gospodina znamo prepoznavati u svojoj svagdašnjici.

Mijo Rak

BLAGDAN KRŠTENJA GOSPODINOVA

Evanđelje: Mt 3, 13 -17

U ono vrijeme: Dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: »Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?« Ali mu Isus odgovori: »Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!« Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: »Ovo je Sin moj, ljubljeni! U njemu mi sva milina!«

U prvom današnjem čitanju iz knjige proroka Izaije slušali smo o Božjem izabraniku, miljeniku njegove duše. U evanđelju današnjeg blagdana Otac progovara:" Ovo je Sin moj ljubljeni." U Isusu Kristu imamo puninu života, susret oči u oči s Bogom živim. Očev glas i Duh Sveti koji u simbolu goluba silazi na Isusa potvrđuju da je Božji izabranik, Sin Božji.

Prorok Izaija u prvom čitanju opisuje način djelovanja Božjeg izabranika. "Vikati neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima. Trske napuknute prelomiti neće, stijenja što tinja neće ugasiti." Od svih karakteristika, ovdje nabrojenih i drugih kojih ovdje nema, mene je osobno toliko puta kroz mojih četrdeset godina, posebno dodirnula rečenica: "Trske napuknute prelomiti neće, stijenja što tinja neće ugasiti." U svojoj moći kojom je stvorio i uzdržava sav svemir i stvorenja Bog se otkriva kao Nježni Bog. Bog je nježan prema čovjeku, prema svojem stvorenju satkanom od praha i zvijezda. ,Njegovo strpljenje i ustrajnost kojom nas gleda, čeka i traži da mu se vratimo izvan je svakog našeg poimanja. Nama ljudima nemoguće je shvatiti toliko praštanje, toliku nježnost, toliku ljubav kakvu on ima za mene, za tebe, za nas. On je Bog koji nikada ne odustaje od čovjeka. On se nikada ne osvećuje čovjeku da bi ugasio svoju srdžbu. Čak i njegove kazne o kojima piše Sveto pismo imaju zadatak spasiti, probuditi čovjeka koji ide u ponor i vratiti ga u život. Toliko puta u životu čovjek se pred životom osjeti kao stijenj što tek tinja i kao napuknuta trska. Ne vidimo jasnog puta i nemamo snage tražiti ga. Izmučeni čekamo odgovor s visina. Kada se dogodi dodir s visina, kada nas Božji Duh dotakne u nama se pustinja pretvara u oazu, u nama se budi život. Samo Bog može probuditi život u nama i doliti ulja na svjetiljku našega života.

Isusovo krštnje učinjeno za naše spasenje neka nas podsjeti i na naše osobno krštenje u zajednici vjernika, u zajednici krštenika našega naroda kroz stoljeća. Kroz sakramenat krštenja naš narod i svi pojedini krštenici dobivali su i dobivaju svjetlo s visina. Po krštenju smo postali i postajemo sudionici u Isusovom životu. Po krštenju je njegova milost započela čudesnu preobrazbu našega života, kao pojedinca i kao naroda. Po krštenju i danas čujemo iste riječi: " Ti si sin moj ljubljeni." U Isusu Kristu svatko čuje riječi:"Ti si sin moj ljubljeni, ti si kći moja ljubljena."

Krenimo s nadom, hrabro, u dane koji su pred nama. Otajstvo ljepote Božjega svijeta i danas se, usprkos svih prepreka, probija i raste. Bog i danas, kroz sve muke i krize čovječanstva izvodi čudesna djela koja treba naučiti prepoznati. Potrebno je izoštriti duh da bi se znalo čitati Božju prisutnost koja i danas čuva napuknutu trsku i ne gasi stijenj što tek tinja. Naša je budućnost život, a Život je i sada,usprkos svim patnjama i križevima uz nas. Budimo hrabri i nosimo ovom svijetu poruku nade jer Bog je tu. S njime možemo naprijed.

Mijo Rak

SVETA OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA

Evanđelje:Mt 2, 13-15.19-23

Kad mudraci otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: »Ustani«, reče, »uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.« On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja – da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga.

Nakon Herodova skončanja, gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: »Ustani«, reče, »uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili.« On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izraelsku. Ali saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa, upućen u snu, ode u kraj galilejski. Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret – da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin.

SVETA OBITELJ

Danas častimo svetu obitelj Isusa, Marije i Josipa. Spominjemo se njihova života koji je bio i ostao uzor obiteljskog života. Radost i sreća, tuga i bol; usponi i padovi pod križem dio su njihova života u kojem je Bog uvijek bio prisutan. U životu svete obitelji na čudesan se način ostvarivao Božji plan spasenja čovjeka i čovječanstva. Veliki, sveobuhvatni Božji plan utjelovio se u malom mjestu, u skromnoj obitelji Isusa, Marije i Josipa. Veliki, najveći dar čovječanstvu -  Isus- bio je darovan u „krhkoj“ posudi čovjekove svagdašnjice. Već od rođenja čekao ga je bijeg od smrti i opasnost. Maleni izbjeglica postao nam je u svemu jednak, osim u tome što je njegov život bio svet od samog početka. U njemu je uvijek bilo „DA“ Bogu Ocu za spas čovjeka.

Svaki se čovjek rađa u obitelji. Potrebni su mu majka i otac, djeda i baka i svi bliži i daljnji članovi obitelji. Tu također nezaobilazno mjesto imaju i prijatelji obitelji. Oni su također potrebni za cjeloviti  rast čovjeka. Svaki čovjek u životu mora proći i proći će radosti, ali će iskusiti i suze, žalosti i tjeskobe. Njih je još puno više u životu. Ako čovjek ne bi imao u sebi nadu i  vjeru u ostvarenje konačne sreće, barem na kraju, život bi mu bio neizdrživ. Svaka patnja mora imati kraj, svaki križ završetak. Upravo ta činjenica vjere u ograničenost križa, muka i zla u životu čovjeku daje snage izdržati svaku nedaću i radovati se usprkos patnjama života. Članovi obitelji jedni drugima mogu bitno uvećati radosti i u velikoj mjeri ublažiti patnje i križeve života. Ljubav koju imaju jedni za druge i koju daju jedni drugima čini njihov život toliko dragocjenim i lijepim. Pavao nam u današnjoj poslanici Kološanima daje upute što činiti da bi život bio što kvalitetnije življen: „Zaodjenite se – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva. I mir Kristov neka upravlja srcima vašim – mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite!“ Ljubav, ne tek teoretska ljubav već konkretna koja se živi svaki dan, to je zadaća čovjekova.

Kada se završila opasnost za Isusa u Egiptu anđeo u snu poziva Josipa da krene u domovinu. Josip je uvijek bio poučljiv Božjem glasu koji mu je više puta govorio preko anđela u snu. Trebalo je oštrine duha da bi se od svih snova koje je sanjao prepoznalo san u kojem mu Bog progovara. Poslušnošću vjere sveta obitelj odlazi u Nazaret i ondje živi svoj život. Taj je život u onom trenutku mnogima izgledao nebitan, nevažan, bez obzora uspješne budućnosti. Ipak, tu je u zrnu posijanom na dobru zemlju u skrovitosti rastao „Kruh života“, koji će postati poznatiji i važniji od bilo koga tko se rodio na zemlji.

Današnju se obitelj i njezine članove izaziva da što više žive „prema vani“, da se pokažu i budu viđeni i poznati, kao da je u tome smisao života. Jer ako nitko ne zna za tebe onda ništa ne vrijediš. Današnjem društvu, obitelji i čovjeku potrebno je napraviti zaokret prema unutra. Živjeti logiku pšeničnog zrna, izrasti u skrovitosti, to donosi perspektivu za uspjeh prema vani. Ako čovjek nema unutarnjeg života, ako nema vrijednosti koje živi, ako ne živi „unutra“ on neće imati ništa darovati onima oko sebe, društvu. Živjeti skromno i marljivo u skrovitosti i razlučiti Božji plan za moj život u društvu, to je zadaća koju trebamo ostvariti. Dopustimo Bogu da nas vodi.

Mijo Rak

 

 

  • An Image Slideshow

Crkva iz zraka

  • An Image Slideshow

Molitva Majci Božjoj Lauretanskoj

MOLITVA MAJCI BOŽJOJ LAURETANSKOJ, ZAŠTITNICI ŽUPE SV. JURAJ NA BREGU

Presveta Bogorodice! Tvoj sveti lik nije uništen u urušenju Crkve.
Čudesno sačuvan postao nam je znakom da ti u srcu  naše župe želiš na osobit način biti prisutna kao Zaštitnica i Utočište svima koji ti povjere svoje tjeskobe i nade, svoje boli i brige. Ohrabreni tim znakom, puni pouzdanja i pobožnosti, tvome Srcu povjeravamo i predajemo svako dijete i sve mlade, bolesnike i patnike, siromahe naše župe i Domovine.
Pohodi sve naše obitelji i uvedi u njih jedinoga Spasitelja Isusa Krista da budu zdrave, vjerne i potomstvom blagoslovljene.

Marijo Lauretanska, moli za nas i moli s nama za mir u našoj ispaćenoj Domovini, da kroz sve poteškoće i opasnosti života sretno stignemo u radost Presvetoga Trojstva, da ga hvalimo i slavimo u sve vijeke vjekova.
Amen.

Majko Božja Lauretanska- moli za nas!

Panorama crkve

  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow

Laudato TV

  • An Image Slideshow

40 dana za život

  • An Image Slideshow