ŽUPA SVETI JURAJ NA BREGU

Get Adobe Flash player
+++Dragi župljani ponovno možete pročitati duhovnu misao za svaku nedjelju u rubrici Kutak za dušu koje piše Mijo Rak, toplo preporučam +++ Roditeljski sastanak 2.razreda osnovne škole 19.03. u 18.00. u župnoj crkvi, Roditeljski sastanak 7.razreda 24.03. u 10.30. u crkvi+++

Božić 2011.

Evanđelje: Iv, 1,1-18

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine. Ivan svjedoči za njega. Viče: "To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!" Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani.

Božić

Kad prođe sve...ostaju uspomene. Spomenom se budi život koji smo udahnuli svojim plućima, čiji su tragovi ostali utisnuti na našoj koži i zacrtani na usnama. Spomen nam nitko ne može uzeti. I u najvećem mraku našega života lijepi spomeni vraćaju sjaj očima i vedrinu na lice. Oni oživljavaju događaje i ljude koji znače istinski, puni život. Nažalost mi smo generacija koja nema vremena, koja se nema kada spomenuti. Jučer mi je jedan čovjek pričao o svom rođaku, koji je već u godinama i iskusio je mnogo toga čega se vrijedno spomenuti. Htio bi to ispričati djeci, unucima, htio bi im pomoći da bolje i lakše prolaze kroz život, ali oni nemaju vremena čuti njegovu priču. Tako blago ostaje zakopano na njivi...

Spomenimo se Božića. Božić je na vratima. Već od početka Adventa osjeća se tiha radost negdje u dubini srca. Dolazi vrijeme u kojem su  generacije pronalazile radost, dobivale novu snagu. Dolazi blagdan koji unosi toplinu i blizinu ljudsku i Božju. Emanuel – S nama Bog, Isus – Spasitelj, rodio se, postao je čovjekom da bi prigrlio naš život i uzdigao ga i unio u božanski život Trojestvenog Boga.

Spomenimo se onih dragih ljudi iz našega djetinjstva kojih na zemlji više nema. Sjetimo se kada smo kao djeca pjevali božićne pjesme s njima. Sjetimo se radosti, veselja, okićenih crkava, jaslica. Prisjetimo se one neizrecive čežnje za srećom i ljubavlju koja prožme ljude za blagdan Božića. Upravo tada ljudi očekuju najviše. Upravo za Božić ljudi žele nešto savršeno... Upravo za Božić čovjek je i najranjiviji. Tada najjače, usred Svjetla koje sve obasjava, vidi i svoj život i često nedostatke.Uz silnu radost ima i puno tuge i osamljenosti, odbačenosti, baš za Božić.

Nije li se upravo tako osjećala Marija s Josipom. Nije li se Isus rodio u štalici, u siromaštvu, u hladonoći, jer nisu imali novaca za svratište ili „hotel“ onoga vremena. I kad je sve izgledalo kao propast i poraz, pod hladnim nebom, u štali, Bog pokazuje svoju veličinu. U najtamnijoj noći zvijezde su najsjajnije. Kad se čini da je svemu kraj i da je čovjek doživio potpuni poraz blizu je pobjeda. Čeznemo za velikim trenucima i blještavilom, a najvažnije su stvari malene. Dakako „maleno“ ne znači maleno nego veliko. Olako preziremo dane koji su nam darovani. Previđamo da je svaka malena situacija, svaki susret s ljudima, svaka prilika dio velike cjeline života. Maleni događaji samo su prividno maleni, oni su sjeme koje raste u prekrasan, dostojanstven mozaik čovjekova života.

Pokušajmo za Božić razveseliti one koji su žalosni u našoj blizini. Ne zaboravimo članova svojih obitelji i prijatelja. Lijepa riječ, telefonski poziv, barem poruka ili mail, molitva za prijatelje, pa i za neprijatelje... I to je poruka Božića: Mir Božji, koji samo Bog može dati. Pjevajmo u crkvi i u obiteljima srcem i glasom, pjevajmo pjesme koje bude nadu, uzdižu dušu, pjesme koje su nam ostavili u baštinu naši djedovi i bake... Učinimo koliko možemo da ovi dani budu zaista blagoslovljeni za sve.

Isuse Kriste, Sine Božji, Sine Davidov, dragovoljno si se rodio od Djevice Marije i postao čovjekom da bi nas spasio. Došao si u hladnoću grijeha  da bi zagrijao sve koje je prožela hladnoća i jeza života. Nisi došao radi pravednih i zdravih već radi bolesnih i potrebitih. Došao si otkupiti od ropstva smrti sve ljude svojom žrtvom na križu koja nema cijene. Svojom krvlju otplatio si naše dugove da bismo bili uistinu „djeca Božja“. Učinio si to bez ikakva interesa iz svete ljubavi koja ljubi svaki život, svako stvorenje, a posebno čovjeka. Hvala ti Isuse za tu svetu ljubav. Hvala ti što božićna zvijezda i danas 2011. još uvijek sja i vodi nas prema otajstvu malene štalice. Blagoslovljen budi moj Gospodine po svakoj suzi koju je tvoje rođenje otrlo s lica u ovih 2000 godina. Blagoslovljen budi jer si nam pokazao da NITKO I NIŠTA neće moći ugasiti svjetlo koje si ti zapalio. Hvala ti za NADU  koja je s tobom utemeljena i neumrla. Blagoslovi svakog čovjeka i sve ljude. „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim.“

Mijo Rak

Četvrta nedjelja Došašća - B

Evanđelje:Lk 1,26-38

U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja." Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!" Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" I anđeo otiđe od nje.

Ući u Božji plan

Zastani na tren... i promisli o ovim riječima:„Ja sam te doveo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad mojim izraelskim narodom. Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja ću ti pribaviti veliko ime, kao što je velikaško ime na zemlji.“ Ovako govori Gospodin u današnjem prvom čitanju  knjige o Samuelu.

U evanđelju preko anđela Gabriela poručuje Mariji: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. (...)Ta Bogu ništa nije nemoguće!"

Bogu ništa nije nemoguće. On je prvi. On je onaj s kojim sve počinje. Bez njega ničeg ne bi bilo. Bez njegove volje ne bi bilo svijeta, povijesti, čovjeka, ništa..On nas danas poučava  preko Davidova života. Ljudski gledano  David je uspio. Pobijedio je Golijata, postao slavan i našao mir od svojih neprijatelja. Sagradio si je dvor i osjećao se uspješnim. Sada želi i Bogu nešto dati. Osjeća da nije pravedno da je Bog „pod šatorom“ a on u dvoru. Kao da zaboravlja povijest svoga života. Bog ga podsjeća na riječi koje smo na početku pročitali: „Davide, sve što imaš, primio si.“ Kada bismo Davidov  život mjerili današnjim kriterijima, David bi bio proglašen  sposobnim i uspješnim čovjekom. Njegov bi se uspjeh pripisao njegovom radu i sposobnostima. Ali Bog govori drugačije.

Nedavno sam susreo čovjeka koji je u poslovnom svijetu stekao sve. Zaradio puno novca  tako da i u ovo vrijeme krize ne osjeća krizu. Sretan je i osjeća se dobro. Kaže da je radnicima uvijek davao plaću na vrijeme i bio pravedan. To je dakako hvale vrijedno. Mnogi bi ovoga čovjeka nazvali uspješnim i to bi mu uračunali u zasluge. Jer je radio ima i uspješan je. I točka. Ali ovdje je točka na krivom mjestu. Kad smo ušli dublje u razgovor on sam progovara: „Ja sam uspio! Radio sam. Ali Bog nije pravedan! Zašto dosta mojih prijatelja, koji su itekako sposobni i dobri ljudi nije uspjelo kao ja?“ On sam dobro je povezao da ipak nije on sam sve odradio. Svjestan je u dubini da Bog mora u tome imati prste. Bez Boga ovaj dragi čovjek ne bi mogao ništa. Ja sam mu samo postavio pitanje:“Mislite li da je novac koji ste zaradili, ma koliko ga bilo neka velika garancija sigurnosti? Jeste li svjesni da ga sutra možete izgubiti.?“ Usuđujem se reći da je sve što ovaj čovjek ima, ma koliko radio, prije svega Božji dar. I život moj i tvoj i sposobnosti, sve je to prije svega i poslije svega Božji dar. Taj dar je dar koji treba upotrijebiti na dobro zajednice u kojoj živimo, ali on nije razlog za osjećaj nadmoći nad drugim „malim ljudima“ nego razlog za duboku zahvalnost Bogu koji sve daje.

Prvi korak u svemu i svagdje je Božji. Tako je i sa Marijom, Isusovom i našom majkom. Bog šalje svoga anđela Gabriela. Bog svojim Duhom silazi nad nju. Naravno, veličina Marijina je u otvorenom srcu koje je budno i zna razlučiti, koje zna prepoznati i prihvatiti Njegovu Riječ. Nakon kratkog razgovora i promišljanja ona zaključuje: „Neka mi bude po tvojoj riječi.“

Naučiti biti zahvalan, kako je to lijepo. Zahvalan je čovjek uistinu sretan čovjek. Ostati otvorena srca, oslanjati se i osloniti na Onoga koji je jak, koje li zadaće. I nije najvažnije po ljudski uspjeti, steći veliko bogatstvo, biti uspješan. Najveća je zadaća našeg života „ući u plan“ Boga koji nas nije stvorio slučajno niti ostavio same i bespomoćne.

Mijo Rak

TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA - B, 11.12. 2011.

Evanđelje:Iv 1,6-8. 19-28

Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo.A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?", on prizna; ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist." Upitaše ga nato: "Što dakle? Jesi li Ilija?" Odgovori: "Nisam." "Jesi li Prorok?" Odgovori: "Ne." Tada mu rekoše: "Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?" On odgovori: "Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! - kako reče prorok Izaija." A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: "Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?" Ivan im odgovori: "Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate - onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući." To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.


Glas iz pustinje

Ostani u tišini i zamisli pustinju... Nepregledni pijesak i strahovita vrućina danju, jezovita tišina i neizrecivo lijepo nebo noću. Pustinja s jedne strane budi osjećaj uzvišenosti, a s druge strane slutnju smrti. Pustinja... mjesto kušnji, unutarnjih pročišćenja, obraćenja, mjesto novih početaka i nade uvijek je dio našeg života...

„Ja sam glas koji viče u pustinji“, odgovara „čovjek poslan od Boga...Ivan“. Viče tamo gdje ga, rekli bi na prvu, nitko ne čuje niti može čuti. Ipak „ludo Božje jače je od ljudi“ i Bog može učiniti da „procvjeta pustinja“. Ivanov se glas itekako čuje. Ljudi su toliko gladni istinske riječi, Božje riječi, da su spremni ići i na kraj svijeta da bi je čuli. Tu riječ ne može sakriti skromnost Ivanova „odijela i jela“, njegov „marketing“, rekli bi u naše vrijeme. Ne trebaju mu „spin doktori“i njihove pouke kako privući pažnju. Dapače,  upravo skromnost pojave pojačava nevjerojatnost Božjeg djelovanja kroz ovog velikog čovjeka koji ima zadaću „da posvjedoči za Svjetlo“. Taj „glas“ ima  svrhu uputiti na Drugoga, na jedinstveno Svjetlo, Sina Božjega koji dolazi. Za Boga je potrebno „poravniti putove“ svoga života, učiniti sve da On može doći u središte našeg života, u naše srce. Da On bude kralj, središte, bit – život našega života.

I danas postoje ljudi pustinje. Ljudi čiji glas mnogo toga zaglušuje. I danas se te ljude zbog skromnosti njihove pojave ne želi saslušati. Ipak, koliko god se to pokušava glas iz pustinje, koliko god to bilo paradoksalno, utoliko je jači, koliko ga se više želi utišati, ignorirati, obezvrijediti. Kad život krene stazama ozbiljnosti u situacijama patnji i križeva koje čovjek ne može izbjeći svatko od nas kreće u pustinji. Tamo u tišini događa se promjena i čovjek pronalazi novu snagu koju nam površna svakidašnjica koja se nudi u „žiži života“ne može dati.  U pustinji i njezinim križevima, riječ postaje živa i jaka, a čovjek koji je tamo pronađe postaje „glas“ Svjetla koje vraća nadu, daje istinsku sreću koja neće proći.

Svjetlo istinito Isuse, ti si došao na ovaj svijet da bi obasjao sve one koji tebe žele prihvatiti. Hvala ti za to svjetlo koje u najmrklijoj tmini još uvijek svjetli. Pomogni nam da se tvoje svjetlo rasplamsa u nama te postanemo putokaz ljudima prema tebi. Daj nam snage da usprkos svojim slabosti i nedostojnosti budemo tvoj glas u pustinji naših dana. Daj da pustinja naše svakodnevnice, tobom obasjana, postane rascvjetana poljana...

Mijo Rak

Druga nedjelja Došašća – B

Evanđelje:Mk 1,1-8

Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. I propovijedao je: "Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim."

Nada pustinje

Zastani na tren...Ostani minutu u šutnji prije nego što nastaviš čitati... Posvijesti samo jedno: Gospodin je Prisutni Bog...On te gleda, vidi; On te sluša i čuje; On osluškuje vapaje koji se probijaju iz dubine tvoga bića, iz tvoga srca.

Izaija nakratko podjeća na Boga Osloboditelja. On je Bog koji oslobađa iz ropstva. Iskustvo cijelog jednog naroda, naroda koji si je Bog izabrao, Izraela, postalo je simbol životnog puta naroda i čovjeka pojedinca. Kroz to iskustvo oni su doživjeli Božju brigu i dobrotu, Božju snagu i veličinu, doživjeli su čudesno OSLOBOĐENJE IZ EGIPTA. Doživjeli su da je Bogu moguće i ono što čovjek ne može ni zamisliti. Taj čudesni prijelaz preko Crvenog mora, put kroz pustinju i rast kroz kušnje, uspone i padove vjere, Savez na Sinaju, utisnuli su se neizbrisivo u njihovo zajedničko sjećanje, a preko Izraela utisnuli su se kao simboli u srce Crkve i cijelu povijest sve do danas. Kad danas čujemo „Obećana zemlja“ ili „pustinja“ u simboličkom smislu znamo što to znači. I jer je Bog, Bog Osloboditelj čovjeka i danas poručuje svojim glasonošama radosti: „Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. Govorite srcu Jeruzalema, vičite mu da mu se ropstvo okonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Jahvine ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje.“ Što je sve još čekalo Izraelce, koliko padova i kušnji, četrdeset godina u pustinji, ali nada u ulazak u Obećanu zemlju, „nada buduća“ dala im  je snage da mogu izdržati sve.

Važno je u pustinji pripraviti put Gospodinu. Ne volimo baš pripremati put Gospodinu. Dok nam sve ide dobro, svatko je od nas sklon ići laganijim putem. Koliko puta sam čuo od ljudi da su upravo pustinje njihova života: razne bolesti, smrt najdražih, patnje, bili pokretač promjena njihova života i svjetlo smisla na njihovom životnom putu.

I ova pustinja kroz koju čovječanstvo, svijet, naš narod,  prolazi prilika je da se trgnemo, pokrenemo, promijenimo i živimo boljim, punijim životom. Istina je da nije svako zlo za zlo. Istina je da se željezo u vatri kuša, a jaki ljudi postaju oni koji su prošli kroz razne nevolje uz Božju prisutnost. Zato budimo nadu oko sebe. Budimo novi ljudi. Počistimo i poravnajmo sve što se nalazi na putu između nas i Gospodina, a s Njime će se naš život otvarati prema nezamislivim mogućnostima. On nam danas kroz psalam 85 poručuje:“Jahve obećava mir narodu svomu, vjernima svojim, onima koji mu se svim srcem vrate.“ S Bogom možemo radosno i mirno i u ovim trenucima krenuti naprijed. Rastimo u vjeri kroz svoje pustinje...

Mijo Rak

Došašće, prva nedjelja - B, 27.11.2011

Evanđelje: Mk 13,33-36

"Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti - da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro - da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe."

S Bogom je moguće uvijek iznova početi

Imaš li malo vremena umiriti svoje srce pred Bogom? Imaš li pet minuta za zastati i predahnuti od svega što moraš učiniti? Hoće li se nebo srušiti ako ne učiniš sve što si planirao u točnom roku? Ne. Ništa se neće dogoditi. Imaš vremena. Nađi trenutak i susretni Gospodina!

Došašće je, prva od četiri nedjelje radosnog iščekivanja Gospodina. Na stolu se pali prva svijeća. Vjeruješ li još da Gospodin dolazi i može doći? On je već došao, utjelovio se, otkupio nas, ali je obećao da će ponovno doći. Kada? Ne znamo, ali sigurno  će doći...Njemu možeš vjerovati na riječ. Nije važno opterećivati se kada će to biti već je važno posvijestiti si da On uvijek iznova dolazi u moj život. On nije samo Otac koji čeka svoga sina već i pastir koji traži zalutalu ovcu. Vjerujem li da Gospodin Isus dolazi danas, meni, ovdje, u mojim okolnostima života? Očekujem li u svom životu još nešto novo, neku promjenu ili mislim da je to nemoguće? Vjerujem li da me život još može iznenaditi ili se već sve dogodilo i prošlo?

Mediji kod nas i diljem svijeta izvještavaju o globalnoj financijskoj krizi koja eskalira u Grčkoj i drugim slabijim zemljama eurozone. Diljem svijeta štrajkovi, sukobi policije i prosvjednika, poginuli. Očigledno se događaju velike promjene na svjetskoj razini.Kao da ni  najmoćniji ljudi današnjice ne mogu zaustaviti kaos o kojem slušamo i koji gledamo svakoga dana.Podsjeća me to na  proroka Izaiju u današnjem prvom čitanju: „Nikog nema da tvoje ime prizove, da se probudi i osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zločinima našim..“ Širi se crnilo na stranicama novina i u srcima ljudi. Nije čudo da su ljudi depresivni, o čemu smo neki dan slušali i u dnevniku. Kao da ne postoji izlaz iz krize koja se osjeća diljem svijeta? Imamo li usprkos svega razloga za nadu? Zar zaista ne postoji izlaz?

Ono što možemo sa potpunom sigurnošću utvrditi jest da su u povijesti mnoge i teške krize pogađale ljude. Njihov je intenzitet u nekim razdobljima bio strašan i čovjeku neshvatljiv. Često su nažalost završavale bolestima, sukobima, umiranjima nevinih. Nemoguće je shvatiti svu strahotu zla koju su ljudi spremni jedni drugima priuštiti.  Čovjek, čisto razumski gledajući, ostaje nijem pred svom mržnjom i egoizmom koji su se dogodili u povijesti.  Samo pogled vjere može osmisliti svu prazninu i strahotu trpljenja ljudi. Ipak, činjenica je da svaka kriza, ma kakva bila ima kraj. Činjenica je da su ljudi činili divne stvari i u najstrašnijim trenucima života. Uvijek je bilo ljudi koji su zračili dobrotom i ljepotom istinskog postojanja. U konačnici uvijek je moguće početi iznova.

S Bogom je uvijek moguće iznova započeti. Njemu je sve moguće. Ako mu dopustimo da uđe u naše srce, ako mu otvorimo vrata svoga života On će doći i promijeniti naš pogled. Stotinama puta osjetio sam kako diže „iz pepela uboga“ i „iz gliba vadi siromaha“, kako daje novu, neshvatljivu snagu i polet. Duboko sam uvjeren da je navedeni egoizam koji je glavni uzrok tolikih problema na svjetskoj i osobnoj razini plod odijeljenosti od Boga. Odijeljenost od Boga rađa i odjeljenost od čovjeka. Grijeh i zlo, egoizam, čovjeka odvode u izolaciju i prazninu. Oni ne rađaju životom nego smrću. Zato bdijmo nad svojim životom i usklađujmo ga s Isusovom riječi. Ne bojmo se ni danas! Nismo sami. Gospodin nam dolazi u susret. Dočekajmo ga radosno.

Mijo Rak

  • An Image Slideshow

Crkva iz zraka

  • An Image Slideshow

Molitva Majci Božjoj Lauretanskoj

MOLITVA MAJCI BOŽJOJ LAURETANSKOJ, ZAŠTITNICI ŽUPE SV. JURAJ NA BREGU

Presveta Bogorodice! Tvoj sveti lik nije uništen u urušenju Crkve.
Čudesno sačuvan postao nam je znakom da ti u srcu  naše župe želiš na osobit način biti prisutna kao Zaštitnica i Utočište svima koji ti povjere svoje tjeskobe i nade, svoje boli i brige. Ohrabreni tim znakom, puni pouzdanja i pobožnosti, tvome Srcu povjeravamo i predajemo svako dijete i sve mlade, bolesnike i patnike, siromahe naše župe i Domovine.
Pohodi sve naše obitelji i uvedi u njih jedinoga Spasitelja Isusa Krista da budu zdrave, vjerne i potomstvom blagoslovljene.

Marijo Lauretanska, moli za nas i moli s nama za mir u našoj ispaćenoj Domovini, da kroz sve poteškoće i opasnosti života sretno stignemo u radost Presvetoga Trojstva, da ga hvalimo i slavimo u sve vijeke vjekova.
Amen.

Majko Božja Lauretanska- moli za nas!

Panorama crkve

  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow

Laudato TV

  • An Image Slideshow

40 dana za život

  • An Image Slideshow