ŽUPA SVETI JURAJ NA BREGU

Get Adobe Flash player
+++ +++

Prva nedjelja Došašća - C, 2.12.2012.

Evanđelje:Lk 21,25 – 36

“I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje." "Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji." "Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.“

 

Isusov mir - mir u olujama života

Slike iz filma „Titanik“, posebno one gdje Titanik tone, a ljudi bježe na sve strane ne bi li se spasili, ostat će mi zauvijek u sjećanju. Tako me podsjećaju na riječi iz današnjeg evanđelja. Dok svi bježe nekoliko glazbenika s instrumentima u rukama zastaju i sviraju instrumental „Bliže o Bože moj“. S jedne strane smrt i strahota, vapaji, s druge strane neizmjerni mir ljudi koji se predaju u Božje ruke. S jedne strane „bezizlazna tjeskoba“, s druge strane potpuno predanje u Božje ruke i ljepota vjere i nade koja i u takvim trenucima „zna“ da nije kraj; zna da s Bogom započinje novi život.

Isusove riječi iz današnjeg evanđelja najprije najavljuju strašne događaje i tjeskobu, ali Isus nadodaje: „Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.“ Onima koji zaista vjeruju u Isusa sve najavljene „muke“ i znaci nisu razlog za strah i žalost. Upravo obrnuto: Isus poziva na radosno iščekivanje, jer se približava trenutak Božjeg zahvata u korist onih koji u njega vjeruju; na dobro onih koji su zbog Isusa već podnijeli velike muke. Onaj koji hoda Isusovim putem ne treba se bojati nikakvih oluja, već s mirom u srcu treba gledati u Gospodina koji dolazi.

Svakodnevno slušamo o globalnom zatopljenju, o sušama i poplavama koje zbog toga prijete; o moru čija razina se diže. Istina je da se kao čovječanstvo i ljudi moramo boriti i učiniti sve što možemo za sigurniji svijet, za bolju i zdraviju prirodu. Tu je, ako je iskren, svaki trud dobar i potreban. S druge strane, kao i u mnogim globalnim problemima, čovjek pojedinac osjeća se nemoćnim i premalenim da bi bitno utjecao na takve globalne probleme. Čovjeku ostaje na svom radnom mjestu, u obitelji i okruženju činiti što može. Ipak, bez obzira na realnost problema čovjek se ne treba „raspametiti od straha“. Samo čovjek s mirom u srcu može i moći će u teškim okolnostima ispravno reagirati.

Današnje evanđelje donosi nam  poruku vjere. Ono nam govori prije svega o Kristovom konačnom dolasku na kraju vremena. O tome kada će biti  „kraj svijeta“ zna samo Bog. Čovjek nikako ne može znati vrijeme kada će se to dogoditi. Čovjeku ostaje živjeti „budno“ i iščekivati. Mnoge „oluje, potresi i tjeskobe“ , zna to svatko za sebe, odvijaju se u našoj nutrini. Koliko se puta u našem srcu, u našoj duši, u našoj nutrini vode strahovite borbe, a da se to izvana možda i ne primjećuje. Svaki dan može biti uzburkano more na kojem nam prijeti „propast“ ili nam dolazi spasenje. Nije svejedno kako živimo život, nije svejedno kako mu pristupamo. Možemo biti ljudi koji otvorenih očiju i srca gledamo život i „budni“ živimo sa sviješću da sve što jesmo i imamo počiva u ruci Boga živoga. Zaista sve, naš osobni život, život naše supruge, supruga; život naše djece, sve je i svi smo u Božjoj ruci. Čovjek može u trenu izgubiti sve koje voli i svo imanje koje je mukotrpno stjecao, ali život mu ni u takvim trenucima neće biti izgubljen ako je u istinskom zajedništvu s Gospodinom. Sve oluje i bure u životu trebamo naučiti čitati u svjetlu vjere u Gospodina Isusa Krista. S njime nećemo izgubiti što god nam se u životu dogodilo. U Njemu možemo imati mir usprkos svih situacija u koje ćemo doći. Bilo bi pogrešno također strepiti zbog „nesreća“ i nevolja koje nas mogu zadesiti. Mnoge stvari kojih se čovjek boji nikada se ne dogode, a čovjek je pretrpio mnogo straha zbog njihove mogućnosti. Dakle, živjeti Isusovim životom, u povezanosti s Njim u molitvi i sakramentima Crkve, to je pravi put. U zajedništvu s Njime možemo crpiti snagu za život. Najljepše u našoj vjeri jest mogućnost novog početka. Ako smo među onima kojima su srca otvrdnula „u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama“ sada se možemo probuditi i krenuti Kristovim putom. On nas čeka, zove, hrabri i potiče da mu se približimo. On je jedini smisao svijeta i povijesti. Budimo s Nijime i ne bojmo se ničega.

Mijo Rak

 

 

Nedjelja Krista Kralja, 25.11.2012.

Evanđelje: Iv 18, 33 – 37

Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: "Ti li si židovski kralj?" Isus odgovori: "Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?" Pilat odvrati: "Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?" Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde." Nato mu reče Pilat: "Ti si dakle kralj?" Isus odgovori: "Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.

 

Krist Kralj i njegovo Sveto Lice

Jučer sam se vratio s putovanja po Italiji na kojem smo između raznih sadržaja posjetili i Manoppello, gdje se nalazi svetište Svetog Lica (Il Volto Santo). Već više od 500 godina ova se dragocjena relikvija nalazi u ovom svetištu. Prema tradiciji i istraživanjima,  prije više od dvije tisuće godina, iz Jeruzalema je preko Edese i  Konstantinopola, preko Rima došla konačno u Manoppello.  Vjeruje se da nije nastala ljudskom rukom već je otisak sa lica uskrsnulog Gospodina. Znanstvena istraživanja potvrdila su da se njegove proporcije potpuno poklapaju sa proporcijama lica na Torinskom platnu. Jedina razlika je u tome što je lice na Torinskom platnu mrtvo, a na platnu iz Manoppella živo. Kao da je zabilježen trenutak u kojem se Gospodin probudio iz smrti. Upravitelj svetišta objasnio nam je sadržaj i povijest ove čudesne relikvije nakon koje smo mogli promatrati ovo neobično lice. Ljudi su dugo stajali pred licem koje ih je promatralo s platna i molili. Ne ulazeći u sve moguće znanstvene analize i pitanja, a oslanjajući se na ozbiljna istraživanja koja potvrđuju mogućnost istinitosti ove relikvije, čovjek ostaje začuđen i radostan. Koliko nam treba lice našeg Gospodina! Koliko čeznemo vidjeti njegovo lice! Na njegovom licu još su tragovi rana, ali zacijeljenih. Otvorenim očima dodiruje nam dušu i srce. Izraz njegova lica nije trijumfalan, kao kod onih koji pobjeđuju na velikim nastupima. To lice više me podsjeća na čovjeka boli opisanog u proroku Izaiji. Iako je pobijedio u najvećoj pobjedi u povijesti nema ni trunke radosti zbog poraza onih koji su ga osudili i ubili. To lice lice je istinskog čovjeka koje svakome dopušta prići i pogledati ga u oči. To je lice koje prašta, lice koje miluje i topi dušu. To lice čudesno djeluje na čovjeka.

Danas, na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja, prisjećam se Svetog Lica koje sam promatrao i otisak njegova lica zapisan u duši raduje me. Bog je beskrajno velik i moćan. On je istinski gospodar povijesti i čovjeka. On je Stvoritelj i sve je na njegovom dlanu. Pred njim će pognuti glavu sva stvorenja jer su svi moćnici koje smo upoznali prah pred njegovom moći. Pred njim će svatko prignuti glavu i koljeno. Njegova su djela u prirodi veličanstvena. Veličanstvene su zvijezde i neizmjeran je svemir, a ipak on im postavlja granice. On je uistinu kralj, jedini kralj povijesti i srdaca. S druge strane on se utjelovio. On je postao čovjekom, nama u svemu jednak osim u grijehu. On je uzeo naše tijelo i lice, lice čovjeka boli iz proroka Izaije. On nas je naučio najvažnije istine koje osmišljavaju naš život. On nam je pokazao put.

Isuse Kriste, Kralju svega stvorenja, danas dolazim pred tebe i padam pred tobom. Ti si vladar svemira i ljudi, a uzeo si lice boli da izliječiš naše boli. Na tvome uskrslom licu nije radost koja će povrijediti bilo koga, ili ga čak prisiliti da povjeruje. Na tvome se licu čita tiha, mirna radost koja poziva na mir, dobrotu i praštanje. Upravo kao što si nas i naučio: Ljubav. Ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku, pa i onom koji nas mrzi, zagorčava nam život, sve do smrti i pobjede ljubavi u uskrsnuću. Hvala ti Gospodine za tvoje kraljevstvo; kraljevstvo istine;kraljevstvo pravde, ljubavi i mira. Daj da svaki čovjek danas, slušajući tvoje riječi, zavapi svim srcem i u tvojoj dobroti i tvome milosrđu otkrije smisao života. Klanjam ti se Gospodine moj i Bože moj!

Mijo Rak

Evanđelje: Mk 12,28-34

Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: "Koja je zapovijed prva od sviju?" Isus odgovori: "Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!" "Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih." Nato će mu pismoznanac: "Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga - više je nego sve paljenice i žrtve." Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: "Nisi daleko od kraljevstva Božjega!" I nitko se više nije usuđivao pitati ga.

 

Nikada ne odustaj od Isusove ljubavi

Ljubiti Boga i bližnjega „više je nego sve paljenice i žrtve“. Prava je paljenica sagorjeti ljubavlju sve prepreke koje nas priječe ljubiti Boga i bližnjega. Prava je žrtva umrijeti sebeljublju i ljubiti Boga i čovjeka usprkos svih prepreka. Ljubiti Boga i čovjeka treba postati ne samo misao vodilja našega života već temeljni stav, opredjeljenje, a potom i ostvarivanje, korak po korak, u svakodnevnom životu.

Nemojmo se zavaravati, nije lako živjeti Božju zapovijed ljubavi prema njemu i bližnjemu. Istina, postoje romantični trenuci života kada nas oduševi Božji poziv na žrtvu iz ljubavi. Tada, jačani snagom Božje ljubavi osjećamo radost i zanos prinoseći svoje žrtve na Božji oltar. Ipak, kao i u svemu drugom, zanos može splasnuti, a zaljubljenost se rasplinuti. Drugi nam umjesto radosti donosi bol i prazninu. U tim trenucima i dalje ljubiti, nikada ne odustati od predanja života i darivanja Bogu i bližnjemu, prava je žrtva. Kroz tu žrtvu i umiranje sebi, sada se rađa novi čovjek, onaj koji uistinu hoda Isusovim putem. Lako je biti dobar u sretnim okolnostima. Narodna nam izreka lijepo kaže: „ U dobru je lako dobar biti, u muci se poznaju junaci.“ Ljubiti Boga i radi njega bližnjega i u trenucima suhoće duše i srca to znači zakoračiti pravim kršćanskim putem, to znači zaživjeti Isusovu logiku života. Isusova logika za nas je često logika apsurda. Teško ju je shvatiti, a još teže živjeti. Na vrhuncu zahtjevnosti puta ljubavi stoji imperativ: „Ljubite svoje neprijatelje...“ Toj zapovijedi sve u čovjeku stoji na putu. Nema u tome privlačnosti ni ljepote, nema zanosa, nema sreće koja bi olakšavala put. To je put kroz tunel, put kroz „oblak neznanja“, put kojim se kroći slijedeći raspetog Spasitelja. Umrijeti za druge, da bi živjeli i imali život u punini. Dati svoje tijelo i svoju krv, dati sve što imaš, za druge, to je put Gospodina Isusa Krista. U njegovoj žrtvi smrt je svakoj sebičnosti, svakom zlu koje mi ljudi kroz povijest činimo jedni drugima. U njegovoj žrtvi nema ni traga uživanja u patnji, u smislu mazohizma. Njegova je žrtva čista, zrela i sveta, motivirana jedino i samo ljubavlju. Ta ljubav, raspeta na križu, životni je smisao svakoga čovjeka.

Možda si umoran/na od življenja vjere budući da doživljavaš nepravde na radnom mjestu, neshvaćanje u obitelji. Možda te tvoji neprijatelji omalovažavaju ili čak ponižavaju i ti više ne vidiš smisao nošenja svoga vlastitog križa. Razbistri svoje stavove. Ako misliš da je vjera ta koja te čini slabim i bespomoćnim naspram bahatim i moćnim ljudima koji te možda okružuju, onda više, zbog boli i trpljenja nemaš jasan pogled na smisao koji tvoj život i tvoja patnja imaju. Ako je itko jak onda je to čovjek koji istinski vjeruje. Taj čovjek zna i osjeća da je Bog jedini kojemu se treba klanjati. Taj čovjek zna da se zlu treba odupirati i da ga treba pobjeđivati snagom istine i vjere, ali najveća je pobjeda nad zlom ona u vlastitom srcu. Ako čovjek uspije sačuvati svetište svoga srca čistim; ako na oltar svoga života iz dana u dan prinosti žrtve Bogu iz ljubavi; ako nikada ne odustaje od ljubavi, makar je puno puta pao na tom putu, takav čovjek nije daleko od Kraljevstva Božjega. Jedino onaj koji ljubi i prašta istinski je sretan čovjek. Takav čovjek, usprkos svojih rana raste i postaje istinski čovjek. Njegove će rane i njegove žrtve jednog dana postati poput cvijeća koje jest ljepota života.

U jednoj rečenici za kraj,  NIKADA  NE ODUSTAJ OD ISUSOVE LJUBAVI!

Mijo Rak

Trideseta nedjelja kroz godinu – B

Evanđelje: Mk10,46-52

Dođu tako u Jerihon. Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!" Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: "Sine Davidov, smiluj mi se!" Isus se zaustavi i reče: "Pozovite ga!" I pozovu slijepca sokoleći ga: "Ustani! Zove te!" On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: "Što hoćeš da ti učinim?" Slijepac mu reče: "Učitelju moj, da progledam." Isus će mu:“Idi, vjera te tvoja spasila!“ I on odmah progleda i uputi se za njim.

 

Vjera u Gospodina oslobađa...

Prorok Jeremija u prvom čitanju,  potom psalam, a jednako i evanđelje govore nam o Božjem zahvatu u život čovjeka. Božji zahvat, dodir njegove ruke, vraća nadu, donosi radost i puninu života. Svaka bol i ropstvo imat će kraj, ako je čovjek u zajedništvu s Bogom. „Evo, u suzama pođoše, utješene sad ih vraćam! Vodit ću ih kraj potočnih voda, putem ravnim kojim neće posrnuti, jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac.“ Ostatak naroda, pritisnut i pročišćen patnjom, vraća se iz robovanja u slobodu. Događa se velika radost. I psalam, toliko jak i lijep govori nam o snazi Božjeg oslobođenja. Narod kao da još ne može vjerovati u čudo slobode, prepun je dojmova i sreće. O tome svjedoče i riječi psalma 126:“ Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja.“ Izlazak treba zahvaliti Gospodinu jer on je taj koji „vraćaše sužnjeve sionske.“ Kod Jeremije Gospodin  sam sebe naziva ocem Izraela. „Vodit ću ih kraj potočnih voda, putem ravnim kojim neće posrnuti, jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac.“ Kako je velika i lijepa istina naše vjere, u kojoj se on sam otkriva ocem naroda, ocem  čovjeka. Što otac ne bi učinio za svoje dijete?  Našem je pak nebeskom Ocu sve moguće.

Isus u današnjem ulomku evanđelja ozdravlja slijepca. Naglašena je snaga vjere koja izvire iz dubine bića. Slijepi prosjak Bartimej osjetio je priliku, jedinstveni trenutak -  kairos, u kojem će zavapiti za oslobođenje. „Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!“ Između njega i Isusa razvila se komunikacija koju oni koji su ih okruživali nisu mogli ni htjeli shvatiti. „Šuti, šuti, nije sad vrijeme...“, ovakve i slične riječi dobro su nam poznate. „Da se ne pokvari ozračje, da ne bude nešto neprikladno, da netko krivo ne shvati, šuti, samo šuti...“ Istina  je, ima situacija kada je mudro šutjeti, situacija kada nije pravi trenutak za govor i molbe... S druge strane ima trenutaka kada je potrebno napustiti robovanje obzirima i hrabro progovoriti istinu iz dubine srca i s vjerom. „Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!“ Kakve li molitve.! Tako ju je lako upamtiti i izgovarati tiho u sebi dok radim, ili vozim auto, ili odmaram. Važno je samo da bude izrečena s puno povjerenja, s vjerom koju u nama budi Duh Sveti.

Tko god ti bio, ma u kakvim se problemima nalazio, znaj, Bogu je sve moguće. On je mogao i može cijeli narod izvesti iz ropstva u slobodu. On može i tebe osloboditi i pokazati ti put. Važno je povjerovati u njega dok još živimo u ropstvu jer svako ropstvo ima kraj. Bog može promijeniti okolnosti, situacije i nas i izvesti nas na put života. Vapimo mu s čistom vjerom i radost će doći, velika radost koju donosi naš Gospodin. Molimo današnji psalam u srcu, hranimo se njime cijeloga dana: „Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske, bilo nam je k'o da snivamo. Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja. Među poganima tad se govorilo:
Velika im djela Gospodin učini!" Velika nam djela učini Gospodin, opet smo radosni!“

Mijo Rak

Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu - B, 14.10.2012.

Božja i ljudska mudrost

Današnje me prvo čitanje iz knjige mudrosti živo podsijeća na Salomona i njegovu situaciju kod preuzimanja kraljevstva. On osjeća tjeskobu i strah pred velikom odgovornošću koju pred njega stavlja život. Duboko je svjestan koliko je to velika zadaća, a on je mlad i neiskusan. U intimnoj molitvi upućuje Gospodinu molbu koja postaje uzor molitve. Ne moli ni bogatstva, ni dugog života, ni smrti neprijatelja. Jedino za što moli jest mudrost koju Bog daje. Gospodinu se svidjela Salomonova molitva i on mu daruje najveću mudrost, a s njome i veliku moć i bogatstvo. Zahvaljujući mudrosti, Salomon je stekao veliku slavu. Ipak, kao što znamo, usprkos silnoj mudrosti, radi ljubavi prema svojim ženama dopustio je štovanje bogova okolnih naroda. U toj točki nije bio dovoljno hrabar i mudar.

Da bi čovjek uspješno odgovorio na izazove koje pred njega stavlja život potrebna mu je mudrost. Potreban mu je dar razlikovanja duhova kojim će razlučiti između dobra i zla, između puta koji vodi u život i puta koji vodi u smrt. I nije tek dovoljno znati, potrebno je imati snage izdržati izazove i "privlačnost" zla  i donositi mudre odluke. Mudre odluke vode do uspješnosti, do bogatstva i blagostanja. Mudrost nam je potrebna svaki dan, kao kruh koji trebamo svakoga dana. Blago čovjeku koji se sprijatelji s mudrošću.

Konačna ili potpuna mudrost povezana je s vjerom u Gospodina. Najveća mudrost je slušati Božje riječi i živjeti po njima. Za takvu poslušnost vjere i "razumijevanje" dotične kao istinske mudrosti potrebna je najintimnija povezanost s Gospodinom u molitvi. Samo onog čovjeka možemo dobro poznavati s kojim provodimo puno vremena. O njemu znamo mnogo jer smo ga gledali u različitim situacijama života. Samo ako smo svakodnevno povezani  s Gospodinom u molitvi mi "poznajemo" njegove misli i njegove planove.Često se ljudska i božaska mudrost razilaze. Čovjek kao ograničeno biće ne može do kraja razumijeti Božju mudrost. Božja se mudrost u ljudskim očima ponekad čini kao ludost, ali ta "ludost" mudrija je od ljudi, kaže nam sveti Pavao. Isus u današnjem evanđelju govori o mudrosti Božjoj, o Bogu radi kojega je mudro ostaviti sve, pa i svoj život, jer samo to vodi u život. Bogatstvo koje čovjek stječe, bilo u novcu - materijalnim dobrima, bilo to intelektualno bogatstvo može čovjeka skrenuti od Boga. Ako se čovjek osloni samo na svoje bogatstvo ostat će siromašan s gledišta vječnosti. "Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje", poručuje nam Isus.

Što god čovjek imao, ma koliko bogat bio, neka uvijek bude svjestan da je sve što ima dar od Boga. Nije Isusu problem bogatstvo već navezanost na bogatstvo koja se lako dogodi. Tko može sve dati Bogu, bez obzira što ima taj je bogat. Bogati su oni ljudi koji su svjesni da ništa u stvari nemaju. Čovjek može u trenutku izgubiti bogatstvo i obitelj, čovjek može izgubiti i prijatelje, ali Boga, ako mu se daruje svoj život čovjek ne može izgubiti. Ako čovjek izgubi i sve bogatstvo koje ima, a ostane s Gospodinom, on je uistinu bogat. Iako treba raditi kao da ćemo vječno živjeti, treba još jače moliti kao da ćemo sutra umrijeti.

Mijo Rak

 

  • An Image Slideshow

Crkva iz zraka

  • An Image Slideshow

Molitva Majci Božjoj Lauretanskoj

MOLITVA MAJCI BOŽJOJ LAURETANSKOJ, ZAŠTITNICI ŽUPE SV. JURAJ NA BREGU

Presveta Bogorodice! Tvoj sveti lik nije uništen u urušenju Crkve.
Čudesno sačuvan postao nam je znakom da ti u srcu  naše župe želiš na osobit način biti prisutna kao Zaštitnica i Utočište svima koji ti povjere svoje tjeskobe i nade, svoje boli i brige. Ohrabreni tim znakom, puni pouzdanja i pobožnosti, tvome Srcu povjeravamo i predajemo svako dijete i sve mlade, bolesnike i patnike, siromahe naše župe i Domovine.
Pohodi sve naše obitelji i uvedi u njih jedinoga Spasitelja Isusa Krista da budu zdrave, vjerne i potomstvom blagoslovljene.

Marijo Lauretanska, moli za nas i moli s nama za mir u našoj ispaćenoj Domovini, da kroz sve poteškoće i opasnosti života sretno stignemo u radost Presvetoga Trojstva, da ga hvalimo i slavimo u sve vijeke vjekova.
Amen.

Majko Božja Lauretanska- moli za nas!

Panorama crkve

  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow

Laudato TV

  • An Image Slideshow

40 dana za život

  • An Image Slideshow