ŽUPA SVETI JURAJ NA BREGU

Get Adobe Flash player
+++ +++

Velika Gospa, 2012.

Od malenog zrna pšenice, posijanog na dobru zemlju, narasti će mnogo zrnja. Od malene i ponizne službenice Marije  danas slavimo Veliku Gospu. Od malenih, skromnih, poniznih i neznatnih ljudi, rastu, skriveni od „slijepih“ očiju, poput zrna u  zemlji, ljudi za velika djela, ljudi proslavljeni, ljudi Neba.

Bogu, koji je uistinu Velik, ništa ljudsko nije veliko, ništa ga ne može zadiviti, nikakav sjaj ne može ga zaslijepiti, jer On vidi u dubinu srca svakoga čovjeka. Boga oduševljava, dodiruje i raduje ponizno srce koje želi služiti, ponizno srce koje ljubi, nada se i vjeruje. Samo vjerom, nadom i ljubavlju čovjek postaje uistinu velik u Božjim očima.

Danas slavimo proslavu Blažene Djevice Marije, majke Gospodinove i majke naše. Njezina proslava, uznesenje dušom i tijelom u nebu stvarnost je koja čeka sve ljude koji žive i vjeruju u Gospodina. Na početku ove proslave bile su njezine riječi:“Neka mi bude po tvojoj riječi.“ Njezino „da“ Bogu temelj je njezina života i njezine proslave u nebu. S vjerom u  Božju riječ Marija „izlazi iz svoje zemlje“ i hoda poslušno i ponizno služeći Gospodina. I Gospodin koga je služila i rodila sada  je proslavlja u nebu. Cijeli njezin život bio je povezan s Gospodinom, bio je za Gospodina. Ona cijelim svojim životom upućuje na svoga Sina Isusa Krista. I ljude, svoju djecu koju joj je Isus dao pod križem Marija zagovara i vodi svome Sinu.

Svaki je čovjek pozvan ići putem Marijinim. Ne treba se bojati svoga običnog, svakidašnjeg života već ga treba prožeti poniznim i hrabrim služenjem. I ništa nije malo, ma koliko se to činilo ako je učinjeno s ljubavlju. Svakoga dana, u služenju drugima, u izvršavanju svojih dužnosti, ako su učinjene s ljubavlju, stvara se mozaik života, proslava, koju Bog priprema onima koji su spremni hodati putem Marijinim, putem vjere – povjerenja u Boga i služenja. Tko bude tako živio u jednom trenutku života moći će reći s Marijom: „Velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo...“

Mijo Rak

 

18. nedjelja kroz godinu- B, 5.8.2012

Evanđelje:Iv 6,24-35

Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: "Učitelju, kad si ovamo došao?" Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac - Bog - opečati." Rekoše mu dakle: "Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?" Odgovori im Isus: "Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao." Rekoše mu onda: "Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim." Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu." Rekoše mu nato: "Gospodine, daj nam uvijek toga kruha." Reče im Isus: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.


Ne mrmljanju, da zahvalnosti

Mrmljanje..na tolikim mjestima i u tolikim okolnostima... Mrmljanje zbog posla, politike, zbog zloće drugih; mrmljanje zbog težine života. Uvijek iznova i na sličan način.

Na putu do slobode izabranog naroda, u pustinji, mrmljanje... Zaborav svega lijepoga i dragocjenog; zaborav veličine i ljepote dostojanstva slobode i mrmljanje. Mrmljanje protiv Boga i Mojsija, protiv Boga i čovjeka... Uvijek iznova.

Nakon čuda umnoženja kruha mnogi slijede Isusa, ali ne zbog pravog razloga nego zbog kruha koji su jeli. Kruh svagdašnji - nužnost života. Kruh svagdašnji - neprekidna briga nas ljudi. I potrebno je naći kruh svagdašnji, ali samo kruh svagdašnji ne zasićuje potpuno, treba nam kruh nebeski, Mana s neba. Bog tako čini kod Mojsija, a Isus sebe naziva Kruhom života. Isus je istinska hrana života, od koje se nikada ne umire. Njegov život, njegova ljubav; njegova spremnost na darivanje vlastitog života za druge istinski je  kruh života.

Na putu slobode našega naroda, još smo u pustinji. Mrmljamo protiv svih koji su nas poveli u slobodu, preko pustinje rata i njegovih poslijedica. Svjedoci smo koliko nam je Bog bio blizu i jačao nas. Svjedoci smo koliki su branitelji dali svoje živote i zdravlje. I opet mrmljamo, a zaboravljamo da sloboda nema cijene. Sloboda nema cijene, bez nje život gubi na veličini svoga dostojanstva.

Učimo biti zahvalni jer imamo mnogo razloga za to. Neka naš život ne bude mrmljanje i jadikovka već život ponosa i nade. Blagujmo zahvalno Kruh koji nam Gospodin daje...

Mijo Rak

Sedamnaesta nedjelja kroz godinu – B, 29.7.2012.

Evanđelje: Iv 6,1-15

Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan. Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?" To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije." Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: "Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?" Reče Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: "Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!" Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: "Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!" Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.


Isus je smisao života

Koliko puta čovjek zastane, umoran i iscrpljen usred  obaveza svakidašnjice. Osjeća da više nema snage, da dalje ne može. Jeste li doživjeli trenutak vlastite nemoći, praznine, bezvoljnosti, duboke gladi za smislom života? Gdje ste pronašli snage za daljnje korake? Gdje ste pronašli „kruh“ koji vam je vratio život?

Isus je za sebe rekao: „Ja sam kruh živi...“ Isus je istinski kruh života koji stvarno siti. Čovjek ne može bilo gdje pronaći pravi odgovor, pravu hranu, pravi smisao. Mora doći na pravo mjesto, pravoj osobi i tu može pronaći novu snagu. Mogu posvjedočiti da sam mnogo puta u životu, umoran i iscrpljen  od traženja odgovora doživio onu biblijsku:“ Moje mi srce govori, traži lice njegovo...“ U susretu s Isusovom riječi, u susretu s Njim srce se rastopi i nahrani. U susretu s Isusovom ljubavlju i brigom, s njegovim prijateljstvom i dobrotom čovjek se mijenja na očigled, postaje novi, drugačiji čovjek. Od čovjeka tjeskobe i skučenosti postaje čovjek nade i svjedok ljepote koja jest i nastaje po Njemu.

Mnoštvo iz današnjeg evanđelja dobro je „osjetilo“ i prepoznalo Isusa. Nisu bili  do kraja svjesni da dubina njihova bića  u Njemu prepoznaje odgovore na najvažnija pitanja života. Tražili su ga da bi slušali njegove riječi i dobili prave odgovore na pitanja o smislu vlastita života. Ipak, morat će još dugo koračati s Njime da bi naučili slijediti ga potpuno. Pred njihovim se očima dogodilo čudo. Isus je s pet kruhova i dvije ribice nahranio pet tisuća muškaraca, ne računajuči žene i djecu. To ih je zapanjilo i zadivilo. Pomislili su: „Izaberimo Isusa za kralja i imat ćemo sve što nam treba.“ Nažalost, bili su još daleko od shvaćanja Isusova poslanja. Zato Isus bježi i sakriva se. Njemu nije do zemaljskog kraljevstva i slave već do“ kraljevstva istine, pravde i mira.“ koje iz dana u dan raste i nastaje. Čovjek često puta misli da bi bio zadovoljan kad bi imao dovoljno novaca, ili kad bi ostvario ciljeve koje si je zacrtao. Razlog svom nezadovoljstvu nalazi u političarima, svećenicima, ljudima koji ga okružuju. Misli da bi bio sretan kada bi se ostvarili u potpunosti njegovi planovi. Tu je zamka i često puta zabluda. Istina je da su čovjeku sredstva za život potrebna. Istina je da mu  novac, kuća i auto i mnoge stvari  trebaju. Istina je s druge strane da ga to sve, ako to i postigne, samo po sebi neće učiniti sretnim. Sreća može početi danas, bez svega onoga što čovjek smatra nužnim za sreću, ako čovjek pronađe istinsku hranu života i stvarno na zdrave temelje postavi svoj  život. Samo Bog može do kraja ispuniti naše srce. Samo u Njemu leži odgovor na temeljna pitanja života.

Ako juriš bez predaha, marljivo radeći za svoju obitelj i da bi još ponešto stekao; ako nemaš vremena predahnuti i posvetiti nekoliko minuta obitelji i prijateljima uz kavu; ako nemaš pet minuta za igru s vlastitom djecom, prijatelju, zastani! Nađi vremena za Boga. Nađi vremena za susret s Njime u molitvi. Naći ćeš tada vremena za obitelj i prijatelje i radit ćeš puno bolje nego prije. U zajedništvu s Bogom rad postaje molitva, ali ako čovjek nema vremena za ništa lako to zaboravi i izgubi smisao rada i života.  U svakome od nas živi „glad“ – čežnja za Bogom i životom koji on daje. Bez te hrane naš je život kao kuća bez temelja, mora se srušiti. Vratimo se Gospodinu. Osluškujmo njegov glas. Osluškujmo i promišljajmo kamo nas on vodi. On nas želi voditi kroz naš konkretan život. On nam je već poslao svoga Duha.

Jedna od široko rasprostranjenih zabluda našega vremena jest da sve ovisi o nama. Mi moramo sami sve isplanirati i napraviti, sve konce držati u rukama da bismo pošto poto bili uspješni. Ova postavka nije istinita. Istina je da mi trebamo misliti i planirati i raditi, ali ne kao da sve ovisi o nama. Prije svega trebamo osluškivati svoje srce i glas Božji – savjest koji nam šapuće kojim putovima ići, gledajući okolnosti i situacije, susrete i događaje u životu. Jer“ ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji...“

Mijo Rak

16. nedjelja kroz godinu - B

Evanđelje: Mk 6,30- 34

Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih. Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.

Vrijeme predaha...

Zaustavi misli i brige na tren...U životu je potrebno naučiti stati. Zastani i odmori dušu pred Bogom koji s ljubavlju prati tvoj život.

Kada promišljamo vlastiti život ili društvo u kojem živimo; kada pokušavamo naći solucije rješenja problema s kojima se današnji čovjek součava; vidimo li i tražimo li odgovor u Bogu? Ima li Bog kakve veze s našim životom i ljudskom poviješću? Može li on biti odgovor ili tek sa strane promatra kako će se stvari odigrati? Isus Krist – Sin Božji pokazuje nam i danas kakav je Bog za čovjeka. Bog je suosjećajan i pažljiv prema čovjeku, poput majke prema djeci.

Najprije poput majke ili oca sluša što su apostoli činili i naučavali. Zanimljiv je raspored riječi, najprije činili, a tek onda naučavali...Toliko ih je vremena poučavao, a sada sluša učenike kako započinje njihovo poslanje koje im on povjerava. Od obaveza nisu stigli ni jesti. Isus proglašava vrijeme odmora. Koliko god čovjek bio snažan on ima svoje granice. Da bi mogao zaista dobro obavljati svoju službu ili posao potrebno mu je odmoriti se, stati. Kreću na samotno mjesto... Slijede lijepi trenuci blizine i susreta oči u oči s Isusom. Ipak ne ide sve tako glatko.

Velika glad za smislom, za odgovorom koji Isus može dati, uputila je mnoštvo u potragu za Isusom i učenicima. Ovaj put ništa od odmora. Doći će već i odmor. Suosjećanje prema ljudima izgubljenima poput ovaca bez pastira pokrenut će Gospodina i on će potreban odmor zamijeniti naučavanjem. Duh puše gdje hoće... Ne događa se uvijek sve prema planovima koje smo si zacrtali. Mi trebamo planirati, ali također moramo biti spremni na izazove koje Bog stavlja pred nas. Ponekad je potrebno prijeći preko svoga umora, zaboraviti sebe, umrijeti sebi za drugoga koji me više treba nego što ja trebam odmor. Bog vodi moj život...

Gledajmo u lice Gospodina i usvojimo njegovo suosjećanje, supatnju za čovjeka. I mi smo apostoli, pastiri koje Gospodin šalje. Ni naši susreti i promjene planova ne događaju se slučajno. Bog vodi naše živote. Bog vodi moj, tvoj život. Dopušta i kreira situacije u kojima možemo živjeti njegovim životom ljubavi, u kojima možemo s ljubavlju prijeći preko sebe i vidjeti drugoga. Gospodin će nam također uvijek dati i dovoljno vremena za odmor. Važno je biti budan i osluškivati poticaje njegova Duha. Važno je pronaći pravi ritam za život. Ritam molitve-odmora i rada na Gospodinovoj njivi.

Mijo Rak

 

15. nedjelja kroz godinu – B, 15.srpanj 2012.

Evanđelje: Mk 6,7-13

Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina. I govoraše im: "Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo." Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.

 

Na posao...

U dubini svoga bića pripadamo Bogu. Naše je tijelo hram Duha Božjega, Duha Svetoga. Mi smo stvoreni po promislu, snazi i ljubavi Boga koji nas je želio. Jesmo li dnevno, usred pritiska, obaveza i stresa, svjesni ove istine? Bog nam je toliko blizu, bliži nego mi sami sebi, kako bi to rekao sv. Augustin, ali mi to tako lako zaboravimo. I onda sve izgleda drugačije. Bez svijesti o Božjoj djelatnoj blizini i ljubavi život postaje mučna trka, ispunjavanje obaveza kojih uvijek ima previše, a gubi se osjećaj punine, zadatka, ljepote života. Čovjek može raditi gotovo 24 sata na dan i puno učiniti i uvijek može imati osjećaj da ništa nije napravio.Važno je neprestano se podsjećati na Boga Živog među nama. To mijenja život. Važno je dnevno odvojiti vrijeme za molitvu.

Bog je uvijek odabirao ljude koji će svoju subraću podsijećati na njegovu blizinu i njegov put. Nije svaki put Božji put. Postoji mogućnost otići putem koji vodi u smrt, u prazninu. Samo put koji nam Bog pokazuje pruža puninu života iako ponekad vodi uskim i strmim stazama. Prorok Amos iz današnjeg prvog čitanja, ni kriv ni dužan, dobio je zadatak biti prorokom, govoriti protiv nepravde u svome narodu. Taj govor neće mu donijeti uspjeha u društvu, niti lagodan život. Zbog istine Božje koju govori morat će trpjeti od onih koji službeno vode narod.

Isus šalje dvanaestoricu učenika činiti ono što je i on činio. Šalje ih da ljude podsjećaju na blizinu Kraljevstva Božjeg, da propovijedaju potrebu obraćenja i liječe ljude od njihovih bolesti i nemoći. Isus je svojim dijelima i riječima objavio najvažniju istinu povijesti. To je istina da je Bog Stvoritelj, ali još više od toga da je Otac koji ljubi sva svoja stvorenja, a na poseban način čovjeka. Tu ljubav dokazao je najjače u žrtvi svoga ljubljenog Sina, Isusa Krista na križu, radi spasenja čovjeka. Najprije je postao jedan od nas, utjelovio se, a potom je proživio životom kakvim treba živjeti svaki čovjek. U svakodnevnici je životom pokazao kako se odnositi prema ljudima, kako se darivati drugima. Bit njegova života: njegovih riječi i djela jest ljubav. Isus, iako je Bog, ne očekuje da mu drugi služe, već prvi kreće i služi druge, drugi su mu na prvom mjestu, sve do žrtve na križu. Iz njegovih riječi i djela može se iščitati i potvrditi divna rečenica iz Ivanova evanđelja:“Bog je ljubav.“ Bog je ljubav i ljubi svakog čovjeka. Niti jedan čovjek nije slučajno na svijetu. Čak i da roditelji nisu htjeli dijete, Bog je taj koji je sigurno želio to dijete, koji mu je darovao život, koji ga ljubi i učinio ga je jedinstvenom i neponovljivom osobom u čitavoj povijesti. Čovjekovo dostojanstvo krije se u toj neizmjernoj ljubavi koju Bog ima prema čovjeku. Važno je toga biti svjestan. Budući da navedeno lako zaboravljama apostoli su pozvani podsijećati, naviještati Isusove riječi jer po navještaju se počinje događati promjena u čovjekovom životu. Osim što je Isus govorio on je također činio mnoga znamenja – čuda, izliječenja kojima je želio ojačati vjeru svojim učenicima. S jedne strane nevolja i bol čovjeka kojega je susreo dirali su Isusa, a s druge strane on želi ljudima otvoriti oči za Božju blizinu. Čuda koja je Isus činio su važna jer jačaju vjeru, ali nisu najvažnija. Najvažnije je znati da nas čeka život u zajedništvu s Ocem; znati da postoji oslobođenje koje je veće i jače od fizičkog ili psihološkog izliječenja. Tajna je Božje providnosti tko će i kada će ozdraviti. Važna je vjera da je Bogu sve moguće. I apostoli su, s vjerom u Isusa Krista,  činili silna djela i znamenja u narodu. Znamenja Božja – čuda su i danas moguća i događaju se. Ona ipak nisu najvažnija, najvažnija je vjera u Gospodina.

Ako se čovjek samo malo zaustavi i iskreno pogleda u svoj život, lako će uočiti potrebu obraćenja – mijenjanja smjera svoga života. Koliko čovjek treba biti slijep da ne vidi potrebu promjene i obraćenja u svome životu? Nažalost ima i onih koji misle da njima obraćenje nije potrebno, da je u njihovom životu sve na mjestu. Upravo takvi najviše žaloste Isusa. Isus i njih voli, ali im ne može pomoći jer oni ne žele prihvatiti pomoć. To može postati tragedija života.

I ja sam kao kršćanin apostol kojega Gospodin šalje. Možda neću ići jednakim sredstvima i načinom „bez ičega“ kao što Gospodin šalje svoje učenike, ali mogu i ja postajati sve više slobodan od svega što imam, znajući da  u biti ništa nemam. Sve bogatstvo koje čovjek ima, i duhovno i materijalno, može propasti u trenu. Služiti se materijalnim dobrima, ali ostati slobodan i nenavezan, svjestan da život nije u tome što čovjek ima.  Živjeti i podsijećati druge na temeljne istine i vrijednosti života koje donose smisao i puninu. Svjedočiti životom NADU koju nosim u srcu zbog susreta s Gospodinom -  to je moja zadaća. Naviještati potrebu obraćenja i biti svjedok Božje snage koja može mijenjati svijet. Da bih to mogao najprije se ja moram početi mijenjati. Na posao...

Mijo Rak

  • An Image Slideshow

Crkva iz zraka

  • An Image Slideshow

Molitva Majci Božjoj Lauretanskoj

MOLITVA MAJCI BOŽJOJ LAURETANSKOJ, ZAŠTITNICI ŽUPE SV. JURAJ NA BREGU

Presveta Bogorodice! Tvoj sveti lik nije uništen u urušenju Crkve.
Čudesno sačuvan postao nam je znakom da ti u srcu  naše župe želiš na osobit način biti prisutna kao Zaštitnica i Utočište svima koji ti povjere svoje tjeskobe i nade, svoje boli i brige. Ohrabreni tim znakom, puni pouzdanja i pobožnosti, tvome Srcu povjeravamo i predajemo svako dijete i sve mlade, bolesnike i patnike, siromahe naše župe i Domovine.
Pohodi sve naše obitelji i uvedi u njih jedinoga Spasitelja Isusa Krista da budu zdrave, vjerne i potomstvom blagoslovljene.

Marijo Lauretanska, moli za nas i moli s nama za mir u našoj ispaćenoj Domovini, da kroz sve poteškoće i opasnosti života sretno stignemo u radost Presvetoga Trojstva, da ga hvalimo i slavimo u sve vijeke vjekova.
Amen.

Majko Božja Lauretanska- moli za nas!

Panorama crkve

  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow

Laudato TV

  • An Image Slideshow

40 dana za život

  • An Image Slideshow