ŽUPA SVETI JURAJ NA BREGU

Get Adobe Flash player
+++ +++

14 nedjelja kroz godinu – B, 8. srpanj 2012.

Evanđelje: Mk 6,1-6

I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?" I sablažnjavahu se o njega. A Isus im govoraše: "Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu." I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.

Otajstvo

Zastani načas pred Tajnom Života...Zaboravi riječi i govor. Šuti i osjeti govor Tišine. Milijunima godina Tišina govori. Nauči slušati Tišinu koja i tebi ovoga trena progovara...Ostani minutu u potpunoj tišini...

Može nam se činiti da  smo„sve“ prošli i životnim iskustvom obuhvatili ono što se može čovjeku dogoditi i tu je velika zamka. Čovjek pomisli da već sve zna, da ništa novoga više ne može naučiti i doživjeti, a sličan je tek potoku iz pjesme Nikole Kuzmičiča: „Patuljak uđe u potok i reče: 'Kako je duboka ova rijeka?' Potok mu povjerova i prestane žuboriti.“Najčešće znamo tako malo i svakog dana možemo se diviti i otkrivati OTAJSTVO.  Važno je zaživjeti stav poštovanja i poniznosti pred životom.

Poznata nam je Isusova rečenica: „Nije prorok bez časti doli u svome zavičaju.“ Iskusili smo je dobro na vlastitoj koži. Tako je žalosno i tako šteta ne vidjeti veličinu i dragocjenost osoba pored sebe, na koje smo se naviknuli, proroka koji su nam poslani, a u stvari ih ne poznajemo. Prečesto se može čuti i iz ponašanja shvatiti: „Znam ja njega/nju.“ Nažalost tako malo ponajemo jedni druge.

Isus je žalostan u svom kraju. Najprije se čini da mu se dive, ali potom to opovrgavaju: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Drugim riječima rečeno: „Znamo mi njega. Kakva bi on silna, velika djela mogao činiti?“ „Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?“ „Ma poznamo mi njega cijeli život, što će on nama govoriti...“ Upravo zbog gubitka otajstva oni nisu mogli vjerovati u Njega, a on je najmanje čudesa učinio u svome kraju. Najveća je greška u životu očekivati dolazak velikih trenutaka i važnih događaja iz „dalekih krajeva i ljudi izdaleka“., a ne dopuštati radost otajstva iz jednostavnih, svakodnevnih situacija i od ljudi koji su nam darovani za život poput „kruha svagdašnjega“, koji nikada ne može dosaditi. Kako je pogrešno misliti da su neki drugi, izdaleka, bolji od onih koji su blizu, samo zato jer su izdaleka. Često  je zavist glavni razlog sljepoće za dragocjenost naših bližnjih. Bojimo se da ćemo biti manji ako vidimo dar i darovitost drugoga. Tu griješimo jer ne vidimo „velike“ stvarnosti života koje se kriju u „malenim, svakidašnjim“ situacijama svakoga dana. Uspjeh drugoga nije opasnost nego razlog za sreću. Potrebno je učiti radovati se radosti drugoga. Radost drugoga i moja je radost.

Život  je otajstvo i dar.

Život je put i prilika.

Život je dragocjenost i čudo.

Život je ljepota bez kraja.

Mijo Rak

 

 

Trinaesta nedjelja kroz godinu – B, 1. srpanj 2012.

Isus – Bog koji spašava

Isus na obali mora (Krist na žalu)... slika koju nikada nećemo zaboraviti. Isus stoji i čeka one koji mu dolaze. Ovaj put dolazi nadstojnik sinagoge i s vjerom traži pomoć. Kćerkica mu je na umoru i otac pokušava spasiti život koji toliko ljubi. Osjeća gdje pronaći pomoć. Ne odlazi drugdje nego traži Isusa. Očigledno  je slušao kako Isus govori i dubinom srca povjerovao u snagu Isusovih riječi. U najtežem trenutku dolazi Isusu koji ga čeka i spašava.

Isus u mnoštvu koje ga treba i pritišće sa svih strana... Čovjek je biće koje zna prepoznati Onoga koji daje pravi odgovor. Radi se o „osjećaju“ koji nadilazi osjećaje; o osjećaju vjere kojom čovjek može istinito razlučiti tko je pred njim. Potrebno je imati poštene i čiste oči srca, oči vjere,  da bi čovjek mogao nepogrešivo prepoznati Boga i njegovu snagu. Moguće je sa sigurnošću razlučiti Istinu.

Upravo to učinila je žena razočarana medicinom i liječnicima svoga vremena. Sve je razdala, a ništa nije pomagalo u izliječenju. Ništa nisu koristili njihovi lijekovi u zaustavljanju krvarenja koje je crpilo njenu životnu snagu. Trajalo je to dvanaest godina...Tko bi uspio doći do Isusove pažnje kad je okružen tolikim ljudima koji ga trebaju? Ali očima vjere ova žena „zna“ da je dovoljan dodir njegove haljine za novi život. Vjera u Isusa i dodir njegove haljine odmah su je učinili zdravom, a Isus je „osjetio“ da je sila izašla iz njega i gledao tko ga se dotaknuo. Može se biti tako blizu Isusa, a tako daleko od njega. Može se s druge strane dodirnuti tek skut haljine ili njegovo srce istinskom molitvom i postići život koji tražimo. "Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!" Isus je gospodar života i smrti, njegovo je ime „Bog koji spašava“.

Isus zna da je Jairova kći umrla. Nije impresioniran smrću. Želi pokazati Božju životnu snagu jaču od smrti koja će se najjače očitovati u njegovom uskrsnuću poslije raspeća i smrti na križu.  Slika njegovog umiranja u boli na križu i njegova Pasha – prijelaz Ocu koji uključuje uskrsnuće postat će slika života svakoga čovjeka. Preko umiranja kroz križeve života s Isusom do života i pobjede u Isusu Kristu. To je Pasha svakog Isusova vjernika koji živi i umire s njime i svakog čovjeka koji živi Isusovim životom, a da možda toga nije ni svjestan. Živjeti s Isusom ne znači biti oslobođen križeva i patnji. Ponekad je onima koji žive njegovim životom još teže nego onima koji se uopće ne trude živjeti istinito i pošteno. Ipak, ostaje činjenica da je i hod s križem, u zajedništvu s Isusom, hod života, hod radosti, nade i pobjede. Ništa i nitko ne može ugasiti sjaj u očima onih koji istinski vjeruju u Isusa. Svatko tko se dublje zagleda u njihov život vidjet će „razliku“ i to bitnu i veliku razliku.

"Talita, kum!" što znači: "Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!" I djevojka odmah usta i poče hodati.“

Mnogi žive, a u grudima im je srce „mrtvaca“: srce koje se ne raduje; srce koje ne sanja; srce koje se više ničemu ne nada; srce koje životari iz dana u dan.

Ako želiš pronaći istinski život ne traži bilo gdje. Potraži Isusa i padni pred njega s vjerom, na koljena. Zavapi mu cijelim bićem i upoznat ćeš novi život. On može iscijeliti tvoje srce, tvoj život. On može od tebe učiniti novog čovjeka. Ne čekaj, već danas se može dogoditi promjena tvoga života. Zavapi mu. Ako znaš zapjevaj, a ako ne pročitaj za kraj pjesmu  Daniele Sisgoreo Morsan:

Da te samo dotaknem

Sjedim do tvojih nogu glave pognute.
Ne mogu pogled dignuti, gledati u tebe.
Šutim, srce te želi, moje usne ne govore.
Znaš sve moje misli, sve moje molitve.

Da te samo dotaknem i dodirnem ti haljine,
moje srce bilo bi cijelo, sve rane bi nestale.
Da te samo dotaknem i dodirnem ti haljine,
moje sce bilo bi cijelo, date samo dotaknem.

Sjedim do tvojih nogu, pružam ruke drhtave.
Suze polako klize niz moje obraze.

Da te samo dotaknem ...

Pružaš ruke, dižeš mi lice, tvoje oči mi govore:
"Ne gledaj svoje grijehe, pogledaj u mene!"

Da te samo dotaknem ...

Mijo Rak

ROĐENJE IVANA KRSTITELJA, 24.lipanj 2012.

Providnost, ne sudbina!

Ne postoji sudbina. Ono što postoji ispravno je nazvati PROVIDNOST. Život se ne odvija po slijepim zakonitostima koje su čovjeku određene. Život je u rukama Boga Živog, Boga koji je Otac i ljubi svako svoje stvorenje. Ako postoje trenuci i događaji koji čovjeka zadese mimo vlastite volje i odlučivanja oni sigurno nisu slijepa sudbina već je u njih upisan Božji plan za čovjeka. Bog nas poznaje bolje od nas samih i za svakog od nas „predvidio“ je kreativnu „avanturu“ života. Nema u životu veće avanture od života po zakonu ljubavi koja je upisana u stvarnost.

Ivan Krstitelj čiju svetkovinu slavimo ove nedjelje očigledno to pokazuje. Očigledno je da njegov život dolazi po volji Božjoj i da je proviđeno kako će i zašto živjeti. „Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu.“ Tako lijepo o Božjem izabranju i pozivu u život govori nam psalam 139: „Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu. Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna..“ Nema života ako ga Bog ne daruje. Čovjek – otac ili majka, nisu gospodari života. Oni su suradnici u Božjem djelu darivanja života, ali Bog je taj koji hoće i daruje život. On koji daruje život daje i zadatak. Nekad je to očitije, a nekad je potrebno tražiti i pronaći vlastiti poziv i put u životu. Kod proroka Jeremije je to očito: „Dođe mi riječ Jahvina: 'Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.'“ Bog nije stvorio svijet koji bi prepustio slijepim zakonima, već kroz zakone koje je ustanovio i upisao u stvarnost,  svijet i čovjeka, djeluje i slobodno nadilazi te zakone u mjeri u kojoj On odluči. Njegova je pak volja ispravna, jer je on sama Istina,  Ljubav i Dobrota.

Svatko od nas, ako želi,  može pronaći put u život. Svi poznajemo ljude koji su „uvijek“ znali da žele „to“ i samo to. I kad bi se opet rodili ponovo bi „to“ bili. Ima i onih koji duže traže, koji teže pronalaze svoj put, ali i njima su vrata života otvorena. I njih putem života, kroz sve slojevitosti života i naravi vodi Božja ruka. Iako će život u određenoj mjeri  uvijek ostati tajna mi možemo i trebamo pronaći smisao života i Božji plan „za mene“. Odgovor nije uvijek jednoznačan, ali odgovor sigurno postoji. „Nitko od ljudi nije otok.“ Bog je svakome odredio jedinstveni plan koji možemo ostvariti u suodnosu slobode koja nam je darovana i datosti života koje je u naš život i povijest ucrtala Božja ruka.

Nađi vremena za tišinu i molitvu. Mnogi ne pronalaze smisao života i  odgovor kojim putem krenuti jer ne traže odgovor. U žurbi i strci života čovjek se lako izgubi. Zaboravi tko je i kamo ide. Odvoji svakoga dana vremena za molitvu i promišljanje. Pronađi neko tiho mjesto gdje ćeš na trenutak zaboraviti sve obaveze, sve ono što moraš napraviti. Posla će uvijek biti. Ako ćeš ga raditi sabrano bit će sigurno uspješnije. U susretu s Gospodinom, u miru, naći ćeš put poslije svih izgubljenosti. Ne boj se! On te je stvorio. On te prati svojim pogledom punim ljubavi. On u tebe vjeruje. On ti se raduje. Vrati se Ocu, on te uvijek čeka. Tada ćeš znati svoj put.

Mijo Rak

10. nedjelja kroz godinu - B

Evanđelje: Mk 3,20-34

I dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: "Izvan sebe je!" I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: "Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle." A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: "Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!" Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga." 30Jer govorahu: "Duha nečistoga ima." I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: "Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!" On im odgovori: "Tko je majka moja i braća moja?" I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: "Evo majke moje, evo braće moje!


Važnost razlučivanja duhova

Zamisli Isusa okruženog ljudima iz njegova zavičaja. On koji je do tada živio skrovitim životom odjednom je počeo činiti djela koja su mnoge oduševljavala, ali se našlo i onih koji to nisu mogli prihvatiti. Ponavlja se zakonitost stara koliko i čovjek: teško je biti prorok u svome kraju. Dok se drugi, iz drugih mjesta dive i slave Boga, neki od njegovih govore da je „izvan sebe“. Idu čak i dalje jer tvrde da je opsjednut i svoja čudesa čini uz pomoć Sotone. Iako čovjek zna da je to zakonitost povijesti i čovjeka ranjena grijehom, svejedno ga zaboli to krivo tumačenje, ta nesposobnost razlučiti istinu, i to od onih koji misle da čovjeka poznaju, a ustvari su slijepi jer ne žele priznati vrijednost svojeg sumještanina. Umijesto ponosa prihvaćaju zavist.

Čak je i obitelj, oni najbliži, pod pritiskom javnog mijenja složna  u osudi Isusovog djelovanja. Možda i nisu u dubini uvjereni u njegovu krivnju, ali je pritisak prevelik i oni osjećaju potrebu prekinuti takav govor i djela. Zato dolaze pred kuću u kojoj Isus govori i žele ga odvesti doma.

Isus u svom odgovoru tumači nelogičnost suda i optužbi na svoj račun: „Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj.“ Isus pokazuje nužnost promišljanja i odlučivanja u životu. Drugim, teološkim riječima rečeno, Isus govori o nužnosti „razlučivanju duhova“ i mogućnosti spoznaje istine ako je čovjek traži. Ako čovjek nepristrano, pošteno  promišlja stvarnost on će  pronaći odgovor i istinu. Moguće je da čovjek namjerno, zbog nekih svojih razloga, ne želi spoznati istinu i da je niječe. Upravo je to  ovdje slučaj. Isusovi „suci“ idu i korak dalje jer očita djela Božja pripisuju Sotoni. Tu Isus progovara i o grijehu protiv Duha Svetoga, o strahoti mogućnosti ostajanja izvan istine.

Svatko od nas osjetio je barem nekad, na vlastitoj koži sud s kojim se Isus susreo u današnjem ulomku evanđelja. Neka nas to ne pokoleba. Možda smo i mi često sumnjičavi prema onima koje poznajemo i ne dopuštamo da mogu učiniti stvari koje im je Bog namijenio jer smo zavidni, jer ne želimo priznati njihov talenat i dar. Ako je tako mijenjajmo svoj pogled. S Bogom možemo uvijek iznova započeti.

Mijo Rak

Tijelovo 2012.

Slavimo blagdan Tijelova, blagdan tijela i krvi Gospodina Isusa Krista. Prisjećamo se cijene kojom je otkupljen naš život. Koliko je važan i dragocjen život čovjeka, koliko je veliko ljudsko dostojanstvo pokazuje nam Isusova žrtva na križu. Svoj život, svoje tijelo i krv, sve što je imao Gospodin nam je darovao, zbog neizmjerne ljubavi, na križu. Životom nam je otkupio život. Iz ljubavi prema nama podnio je strašnu muku i smrt na križu. Tu nije bio kraj. Nakon tri dana Isus je uskrsnuo pobijedivši smrt. Isus je prije svoje smrti ustanovio sakramenat svoje prisutnosti – Euharistiju u kojoj je živ i prisutan kad god je slavimo njemu na spomen.

Već u Starom zavjetu prinosile su se žrtve životinja koje su simbolički trebale izmiriti pojedinca i narod s Bogom. Tako smo dobili i poznati izraz „žrtveno janje“. U svojem odnosu naspram svetog Boga čovjek uvijek iznova osjeća svoju malenost i nedostojnost, svoju grješnost. Biblija, a na temelju nje i  Crkva, na slikovit način govore nam o padu ili grijehu čovjeka. Nije lagano ni jednoznačno objasniti pojam pada prvih ljudi, a mi ovdje nećemo ni ulaziti u to duboko pitanje. Ono što na prvi pogled možemo vidjeti i razumijeti jest prisutnost grijeha u svijetu u kojem živimo. Kroz zlo koje ljudi čine jedni drugima, kroz strahote koje su u povijesti činili jedni drugima i kroz promatranje svoga života lako uočavamo sklonost čovjeka da učini nešto zlo. Toliko je lako učiniti zlo, ne treba nikakvog truda. Zlo vreba zaskočiti čovjeka i potreban je veliki napor da ga pomalo iskorjenjujemo iz života. S druge pak strane osjećamo na vlastitoj koži i čujemo od drugih koliko je teško učiniti nešto lijepo, nešto plemenito; koliko je teško živjeti svetim životom. Ovo općenito iskustvo ljudi govori nam o zakonitosti unutarnjeg, duhovnog života čovjeka.

Crkva nam grijeh tumači mnogim slikama i pojmovima, a možda najlakše možemo shvatiti grijeh ako ga shvatimo kao odvojenost od Boga. Grijehom se odvajamo od Boga i izoliramo svoj život. Po grijehu, posebno teškom, lomi se naša životna povezanost s Bogom i mi ostajemo poput lista koji je pao sa grane. Slični smo potoku koji se odvojio od svojeg izvora i koji mora presušiti. Jedini način opstanka je povratak izvoru, povratak Gospodinu.

Čovjek sam ne bi se svojim trudom mogao vratiti Ocu. Čovjek nije mogao platiti tako veliku cijene kojom bi sam sebe očistio i otkupio te se vratio Bogu. Nikakve osobne žrtve, ni žrtve životinja i njihova krv nisu mogle očistiti čovjeka. Zato Otac, u otajstvu svoje neshvatljive ljubavi, odlučuje poslati svoga  Sina u svijet da postane čovjekom. Bog je uzeo ljudsko meso i krv, ljudsko tijelo, postao je pravi čovjek da bi nas oslobodio i ponovo doveo u potpuno zajedništvo s Ocem.  On je postao janje  žrtveno, "Jaganjac Božji" i prinio je savršenu žrtvu pomirenja s Ocem.  Svojim djelima i riječima Isus Krist pokazao nam je put, ali ga je prvo sam prošao. Preko muke i smrti do uskrsnuća i slave s desne Očeve. Otišao je pred nama „pripraviti nam mjesto“, ali je u Euharistiji ostao s nama sve do kraja vremena. Pred nama je čudesno otajstvo koje nikada do kraja nećemo moći shvatiti, ali od kojega ćemo uvijek moći živjeti. On nam je u Euharistiji ostavio nepresušan izvor božanskog života, na kojem ćemo u otajstvu, uvijek iznova,  moći crpiti životnu snagu. Srž Euharistije jest predanje sebe, svoga života, svojega tijela i krvi iz neizmjerne, neshvatljive ljubavi, za čovjeka, svakoga čovjeka. Tu ljubav potvrdio je i riječima na križu: „Oče oprosti im jer ne znaju što čine...“ Blagdan Tijelova blagdan je ljubavi i dobrote Boga prema čovjeku. Završavam s riječima pjesme „Utočište vječno“, pjesme koja je pobijedila na Uskrs festu 2010. Ako je želite poslušati unesite na google ime i pronaći ćete ovu divnu pjesmu:

Mijo Rak

Utočište vječno

Božansko milosrđe koje sve vodiš nas

Da ne lutamo u tami koja hoće uzet' nas
Da imamo uvijek pouzdanje u Tvoje milosrdno srce
Da se utječemo kad slabi smo

Srce otvoreno, ljubavi puno

Što duše sve zoveš izvoru milosti
Da vrate se u krilo Tvoje sigurno
Jer Ti si utočište vječno
Ooo jer Ti si utočište vječno

Svjetlošću obasjan, rosnom kapi Ti me umivaš

Pereš ljagu s lica mog
Blaženo Tvoje je predanje
Milosrđe neka nam je zvanje

Srce otvoreno, ljubavi puno

Što duše sve zoveš izvoru milosti
Da vrate se u krilo Tvoje sigurno
Jer Ti si utočište vječno
Ooo jer Ti si utočište vječno

tekst: Sandra Lovrinčević, glazba: Adrijana Baković, aranžman: Željko Nikolin

 

  • An Image Slideshow

Crkva iz zraka

  • An Image Slideshow

Molitva Majci Božjoj Lauretanskoj

MOLITVA MAJCI BOŽJOJ LAURETANSKOJ, ZAŠTITNICI ŽUPE SV. JURAJ NA BREGU

Presveta Bogorodice! Tvoj sveti lik nije uništen u urušenju Crkve.
Čudesno sačuvan postao nam je znakom da ti u srcu  naše župe želiš na osobit način biti prisutna kao Zaštitnica i Utočište svima koji ti povjere svoje tjeskobe i nade, svoje boli i brige. Ohrabreni tim znakom, puni pouzdanja i pobožnosti, tvome Srcu povjeravamo i predajemo svako dijete i sve mlade, bolesnike i patnike, siromahe naše župe i Domovine.
Pohodi sve naše obitelji i uvedi u njih jedinoga Spasitelja Isusa Krista da budu zdrave, vjerne i potomstvom blagoslovljene.

Marijo Lauretanska, moli za nas i moli s nama za mir u našoj ispaćenoj Domovini, da kroz sve poteškoće i opasnosti života sretno stignemo u radost Presvetoga Trojstva, da ga hvalimo i slavimo u sve vijeke vjekova.
Amen.

Majko Božja Lauretanska- moli za nas!

Panorama crkve

  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow

Laudato TV

  • An Image Slideshow

40 dana za život

  • An Image Slideshow