ŽUPA SVETI JURAJ NA BREGU

Get Adobe Flash player

 

12. nedjelja kroz godinu

Evanđelje: Lk 9,18-24

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Dok je Isus jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: »Što govori svijet, tko sam ja?« Oni odgovoriše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta.« A on će im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Krist –- Pomazanik Božji!«

A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. Reče: »Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.«

A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.«

Riječ Gospodnja.

Isusov križ – put do istinske slave

Nositi svoj križ, iz dana u dan, strpljivo i hrabro prihvaćati probleme života, znak je pripadnosti Isusu. Nema tu nikakvih lažnih obećanja o brzom uspjehu, slavi, privilegijama. Tko hoće biti Isusov mora živjeti kao Isus, nositi križ kao Isus. Put do istinske slave put je križa. Ne postoji drugi put. Nije postojao za Isusa, ne može postojati ni za njegove učenike.

“Tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.” Osloboditi se “sebe”, “svojih”, sebičnih ciljeva i želja, radi Isusa, gledajući Isusa, to je pravi put čovjekova oslobođenja. Živjeti za druge, darovati se, darivati se za druge. Istrošiti svoje vrijeme, dane, ljubav, srca, znoj i suze, za druge, to znači uistinu ih  sačuvati.

Sazrijeti se može jedino kroz bolno čišćenje od dječjih pogleda, shvaćanja i života.  Postati zreo čovjek nije moguće bez muke i križa. Sazrijevanje, rast u tjelesnom i duhovnom smislu znači napuštanje dječjeg, starog načina i put prema većem i boljem cilju. A najizvrsniji put je ljubav koju je Isus živio. Ona vodi uskrsnuću. Samo će ono što ”izgubimo” zbog ljubavi biti stostruko nađeno.

 

 

11. nedjelja kroz godinu

Evanđelje:Lk 7, 36 – 8, 3

Oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.

Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: »Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.« A Isus, da mu odgovori, reče: »Šimune, imam ti nešto reći.« A on će: »Učitelju, reci!« A on: »Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?« Šimun odgovori: »Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.« Reče mu Isus: »Pravo si prosudio.« I okrenut ženi reče Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.« A ženi reče: »Oprošteni su ti grijesi.« Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: »Tko je ovaj da i grijehe oprašta?« A on reče ženi: »Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!«

Riječ Gospodnja.

Isusova ljubav jača od grijeha

“Grijeh mnogo nudi, malo daje, a sve oduzima”, često je ponavljao prof. Ivančić.Kralj David (prvo čitanje) želi ženu Urije Hetita. Njega šalje u smrt kako bi ona postala njegova. Čini užasno zlo, grijeh. Bog mu je oprostio jer je njegovo kajanje bilo iskreno, ali grijeh mu je donio nesreću i smrt sina.

I ženi grešnici iz evanđelja, grijeh je uništio život. Njezina nesreća je tjera potražiti spas. Nalazi Isusa  kod farizeja Šimuna. Prilazi mu do nogu. Suze kajanja padaju mu po nogama. Ljubi mu noge, koje farizej Šimun nije oprao kao uobičajeni znak gostoprimstva i briše ih kosom. Ona je dobro prepoznala od koga treba tražiti pomoć. Ne boji se poruga i podsmijeha, javno priznaje potrebu spasenja. Ponizna srca, s ljubavlju, ljubi noge koje koračaju za ljudsko spasenje. Isus ljubavlju odgovora na ljubav i oprašta joj grijehe. ”Oprašteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo.” Isus ne opravdava grijeh, dapače, osuđuje ga, ali spašava čovjeka grešnika. Uvjet je ponizno srce koje ljubi.

Šimun u sebi osuđuje Isusa i čudi se što dopušta ženi grešnici da ga dotiče. Isus ga ”čita” i pokazuje u čemu je njegov problem. Šimun nije Isusu oprao noge, nije mu dao poljubca. Nije mu iskazao uobičajeno gostoprimstvo. U njemu nema ljubavi, a ljubav je najvažnija, važnija od površne, izvanjske pravednosti koja se obdržava ne iz ljubavi, već drugih interesa.

Put je jasan. Iskreno, ponizno, s ljubavlju doći Isusu i donijeti mu svoje grijehe. On će ih oprostiti i naš život preobraziti. Ne postoji čovjek bez grijeha i slabosti. Važno je ne ostati u grijehu nego s ljubavlju tražiti Isusovu pomoć i promijeniti svoj život.

Mijo Rak

10. nedjelja kroz godinu

Evanđelje: Lk 7, 11-17

Mladiću, kažem ti, ustani!

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme:Isus se uputi u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: »Ne plači!« Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: »Mladiću, kažem ti, ustani!« I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: »Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!« I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici. Riječ Gospodnja.

Isus jači od smrti

Smrt neće imati zadnju riječ.  Dvije kratke rečenice: “ Ne plači!”, izrečene udovici i “Mladiću, kažem ti, ustani!” , izrečene njenom sinu, otkrivaju Božje milosrđe i moć.

Bog je nježan, sućutan, suosjećajan, milosrdan. On milosrdnim pogledom prati svoja stvorenja, posebno čovjeka. Vidio je unesrećenu ženu i odlučio joj je vrtatiti život. On gleda i vidi te ljubi čovjeka.

Kad bi smrt imala zadnju riječ, život bi bio besmislen. Sve predivne stvari, odnosi, ljubavi, ugasili bi se u trenutku smrti. Ali smrt nije kraj. Ona je početak novog, vječnog života. Isus je u današnjem ulomku evanđelja pokazao moć nad smrću: ”Mladiću, kažem ti, ustani!” i mladić je ustao.

I tebe i mene Isus danas gleda… Njegov je pogled milosrdan i pun ljubavi. Uzvratimo ljubavlju na ljubav koja se darovala do kraja. Ako se osjećaš mrtvim/mrtvom iznutra, u srcu, bez života i snage, zazovi Isusa u pomoć. On ti može i hoće vratiti život. Hvaljeno i slavljeno ime Isusovo!

Mijo Rak

9.nedjelja kroz godinu

Evanđelje: Lk 7,1-10

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Pošto Isus dovrši sve svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: »Dostojan je da mu to učiniš jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio.« Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: »Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego – reci riječ da ozdravi sluga moj. Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi' – i ode, drugomu: 'Dođi' – i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' – i učini.«

Čuvši to, zadivi se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: »Kažem vam, ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere.«

Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava.

Riječ Gospodnja.

Isus zadivljen vjerom…

Vjera je snaga posijana u ljudsko  srce. Ona je Božje sjeme u čovjeku koje treba rasti i donijeti rod. Postoji ”izabrana njiva”, Božji narod Izrael ili kasnije Crkva, gdje je Bog na poseban način uložio trud kako bi vjera rasla i uspjela. Usprkos tome Bog se nije ograničio samo jednim narodom ili mjestom. Njega nitko i ništa ne može ograničiti i obuhvatiti. On je stvoritelj svih ljudi i krajeva svijeta.

Pred očima nam je stranac, rimski satnik i njegov sluga kojeg voli. Iako je ”okupator”, dobar je čovjek, i ”voli naš narod” , kažu izraelske starješine. On je tlo, srce na kojem niče plod prave vjere: dobrota i ljubav prema narodu. I još jedan čudesan plod: ljubav prema svome sluzi. Sluge, robovi, u ono vrijeme bili su bez ikakvih prava. Gospodar im je mogao oduzeti život bez ikakvih posljedica. Ovaj satnik voli svojeg slugu. Vjera je u njemu urodila  dobrim plodom.Sluga mu je bolestan i on ga želi spasiti. Čuo je za Isusa i njegova djela te moli za pomoć. Šalje mu svoje prijatelje. Oni rado idu pomoći prijatelju. I Isus ide. Snaga molitve za drugoga je velika. Još jedan čin vjere satnika oduševio je i Isusa.”Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego – reci riječ da ozdravi sluga moj. ” Satnik je čovjek otvorenih očiju i razuma, otvorena srca. On je čuo za Isusa, promislio i vjerojatno pitao svjedoke. I vjeruje. I sebe realno procjenjuje. ”Nisam dostojan”, taj stav pred Bogom imali su svi koji su mu pristupili blizu. Susret s Bogom otkriva čovjeku božju veličinu i vlastitu malenost koja vodi do poniznog oslanjanja na Boga u vjeri.

Toj vjeri divi se Isus. ”Ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere.” Ta vjera u Isusa je ozdravila satnikovog slugu. Prekrasno.

Otvorimo i mi srce danas vjeri u Isusa. Toliko dugo slušamo njegove riječi. Čuli smo o tolikim čudesima koja je učinio i čini. Poklonimo mu poniznom vjerom svoje srce i molimo ga da ozdravi one koje volimo, koji su nam dragi. Oslonimo se na stijenu života – Isusa Krista.

Mijo Rak

Evanđelje: Iv 16, 12-15

Sve što ima Otac, moje je; Duh Sveti od mojega će uzimati i navješćivati vama.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.«

Riječ Gospodnja.

Presveto Trojstvo – neizreciva Tajna

“Klanjam ti se smjerno tajni Bože naš…” napisao je veliki Toma Akvinski…a predaja, koja se prenosi u nekoliko verzija, prenosi sljedeću priču…

Sveti Augustin, jedan od najvećih teologa u povijesti stoji na obali i promišlja o tanji Presvetog Trojstva. Vidi dječaka koji malenom posudicom  pokušava more preliti u rupicu u pijesku. “To ti nikada neće uspjeti”, govori mu Augustin. “Prije ću ja preliti more u ovu rupu u pijesku nego ćeš ti shvatiti tajnu Presvetog Trojstva”, odgovori mu dječak –anđeo.

Neki kažu da se razgovor nastavio, a sve bi bilo u snu. “Ali zašto Bog ne želi da ga spoznamo?”, pita dalje Augustin. “Odmah ću ti pokazati”, odgovori dječak. U trenu posudica kojom je grabio more postane nezamislivo velika i dječak njome odjednom zagrabi svo more i prolije ga u rupu, a more proguta svijet. Augustin se probudio sa suzama u učima i razumio…

Mnogo je putova prema Bogu. Promatrati i promišljati  veličinu i ljepotu svemira, ”nebesa” i svega što postoji, put je razuma, dobar put, svakome dostupan. Ipak, po mom uvjerenju on nije dostatan.

Osobno sam uvjeren da je najbolji put On, ”Put”, Sin Očev. Nikada u povijesti u ničijem životu nije bilo takvog jedinstva, takvog suglasja između riječi  i djela kao u Isusovom. “Sve što ima Otac moje je”, kaže nam Isus. Otac, Sin i Duh Sveti – jedan Bog, a tri božanske osobe, apsolutno jedinstvo, a opet Trojstvo u ljubavi. Otac rađa Sina, Sin sve predaje Ocu, a njihova Ljubav – Duh Sveti sve prožima. Upravo u Duhu Svetom po Sinu i mi smo pozvani ući u neizrecivu Tajnu života, ljubav Presvetog Trojstva. Za sada o tome možemo samo mucati, ali to je naša budućnost, ako ćemo ustrajati na Isusovom putu. Imamo veličanstvenu perspektivu.

Mijo Rak

  • An Image Slideshow

Molitva Majci Božjoj Lauretanskoj

MOLITVA MAJCI BOŽJOJ LAURETANSKOJ, ZAŠTITNICI ŽUPE SV. JURAJ NA BREGU

Presveta Bogorodice! Tvoj sveti lik nije uništen u urušenju Crkve.
Čudesno sačuvan postao nam je znakom da ti u srcu  naše župe želiš na osobit način biti prisutna kao Zaštitnica i Utočište svima koji ti povjere svoje tjeskobe i nade, svoje boli i brige. Ohrabreni tim znakom, puni pouzdanja i pobožnosti, tvome Srcu povjeravamo i predajemo svako dijete i sve mlade, bolesnike i patnike, siromahe naše župe i Domovine.
Pohodi sve naše obitelji i uvedi u njih jedinoga Spasitelja Isusa Krista da budu zdrave, vjerne i potomstvom blagoslovljene.

Marijo Lauretanska, moli za nas i moli s nama za mir u našoj ispaćenoj Domovini, da kroz sve poteškoće i opasnosti života sretno stignemo u radost Presvetoga Trojstva, da ga hvalimo i slavimo u sve vijeke vjekova.
Amen.

Majko Božja Lauretanska- moli za nas!

Panorama crkve

  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow

Laudato TV

  • An Image Slideshow

40 dana za život

  • An Image Slideshow