ŽUPA SVETI JURAJ NA BREGU

Get Adobe Flash player

Cvjetnica – Nedjelja Muke Gospodnje

Slava i osuda za tren…

Proroci su predvidjeli Isusovu spasiteljsku patnju i život, njegovo popljuvano lice radi nas. Posebno prorok Izaija,  spominje ”čovjeka boli, vičnog patnjama”,  koji lice nije  sakrio  “od pogrda i od pljuvanja”.

Dirljive su riječi današnjeg, 22. psalma u kojem pravednik iz dubine svoje patnje vapi: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” U psalmu je očito proroštvo o Isusu, koji je na križu ponovio ove  iste riječi. Strašno je iskustvo patnje i osamljenosti iz koje Sin Božji, Isus,  koji je znao što ga čeka, vapi Ocu. Iako je ovaj psalam izraz neizrecive patnje ona nema zadnju riječ. Vjera koja gori u pravedniku, a na poseban način u Gospodinu Isusu jača je i od najdubljeg mraka. Bog je vjeran i on će imati zadnju riječ, iako se pravednikovim progoniteljima čini da je on u njihovoj moći.

Pravednik se nadljudskom snagom vjere oslanja na Boga koji  ga neće iznevjeriti. To iskustvo sažimlje psalmist riječima: ”Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je čuo.” Isus pak svoj život s pozdanjem, praštajući neprijateljima, predaje u Očeve ruke:”Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!”

Današnji dan, Cvjetnica, opisan u evanđelju po Luki, tako očito pokazuje krhkost ljudske slave i osude. Pred Isusom prostiru haljine i izriču predivne riječi: ”Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!”

Za tren će mnogi vikati:”Raspni ga, raspni!” Čudesna je promjenjivost i povodljivost čovjekova! Kako lako se povjeruje u zlo, u neistine, a kako teško se priznaje i slijedi istina. Grijeh je rana iz koje izvire ova nestalnost čovjekova, koju smo u današnjoj Muci po Luki, mogli vidjeti kod Isusovih učenika, a posebno kod Petra koji je s toliko sigurnosti tvrdio da nikada neće ostaviti Isusa.

Sve je to Isus znao. Upravo zato, iz neizmjerne ljubavi za nas ljude, grešnike, dolazi na svijet i trga nas svojom žrtvom iz ropstva grijeha, zla i smrti i vodi u život.

Svaki čovjek će, na neki svoj način, kroz život doživjeti iskustvo slave i sramote, iskustvo uspjeha i poraza. Važno je u svojoj noći vapiti Gospodinu. Vapiti ustrajno, s vjerom, ponizno i on neće prečuti takvog vapaja. Preobrazit će život čovjekov i dati mu istinsko značenje, smisao.

Sveti Ignacije Loyolski toliko je lijepo to opisivao u svojim Duhovnim vježbama, sasvim osobno. Isus je “za mene” trpio i umro na križu.

Hvaljeno budi dovijeka, Ime našega Gospodina i brata, našega Spasitelja Isusa Krista.

Gospodine hvala ti što si svojom krvlju otkupio grijehe čovječanstva i moje grijehe. Daj da uvijek budem svjestan ljubavi koja u tvome srcu gori za sve ljude i za mene.

Oprosti nam naše grijehe! Oprosti mi moje grijehe kojima sam povrijedio tvoju neizmjernu ljubav i pridonio tvojoj muci na križu.

Mijo Rak

 

5. korizmena nedjelja

Evanđelje: Iv 8, 1-11

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.

Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam – i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.«Riječ Gospodnja.

Isus spasava čovjeka, a osuđuje grijeh

Narod “hrli” Isusu. Pismoznanci I farizeji gore od zavisti I pripremaju mu zamku. Misle u sebi: “Ovaj put neće se izvući…” Isus naviješta mislosrdnog Oca i svjedoči o njegovoj ljubavi. Hoće li  ostati vjeran svojem naviještanju? Ako da, biti će kriv, jer će se suprotstaviti najvećem autoritetu u narodu – Mojsiju. Ako s druge strane pristane na kamenovanje, svo njegovo naučavanje o ljubavi Božjoj past će u vodu. Tako su u sebi  mislili.

I dovode ženu. Postavljaju je u sredinu. Kriva je, uhvaćenu na djelu, koje prema Mojsijevom zakonu zaslužuje kamenovanje. ”Što ti na to kažeš?” pitaju Isusa. Isus zna da je žena počinila grijeh. On ne opravdava grijeh nego ženu. Isus  ljubi ženu i želi joj spasiti život. U njegovom odgovoru vidi se dubina Božje mudrosti. On dobro poznaje ljudska srca i čovjekovu slabost. Zna da će mnogi s težim grijesima od ženinog, baciti na nju kamen. Zna da su svi ljudi grešnici. On ne želi ničiju osudu. On daje priliku za obraćenje svakom čovjeku.  Pišući po tlu i izgovarajući: ”Tko je od vas bez grijeha neka prvi baci kamen” okreće ogledalo njihove savjesti na njihov život. Svi su u dubini svjesni svoje slabosti i grijeha i odlaze bez riječi, počevši od starijih.

Bog osuđuje grijeh, a uvijek želi spasiti čovjeka, grešnika. Njegovo je milosrđe neizmjerno, ali čovjek se ne smije igrati vječnim životom. Važno je istinski mijenjati svoj život, kako bi bio u skladu s Božjim zapovijedima.

Pismoznanci i farizeji Isusu su ovo zapamtili. U njima je sve više rastao bijes i mržnja na njega koja će u konačnici kulminirati u njegovoj osudi i smrti na križu.

Mijo Rak

4. korizmena nedjelja

Evanđelje: Lk 15, 1-3.11-32

Ovaj tvoj brat bijaše mrtav i oživje.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu:

»Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ’Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.

Došavši k sebi, reče: ’Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ’Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’

Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ’Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ’Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.

A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ’Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ’Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ’Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«

Riječ Gospodnja.

Milosrdni Otac i izgubljeni sinovi

(uz 4 korizmenu nedjelju)

Oko Isusa su “svi carinici i grešnici.  Farizeji i pismoznanci optužuju ga za “prijateljstvo” s grešnicima. Isus ne okuplja carinike i grešnike da bi ih hvalio već ih poziva na obraćenje. Otvara nam oči za Oca koji ljubi i traži čovjeka. I grešnika… prvenstveno grešnika. Isusova ljubav i prihvaćanje omogućava grešnicima učiniti korak promjene. ”On me ljubi, ne osuđuje me, želim se promijeniti…”

Prispodoba o milosrdnom Ocu i izgubljenom sinu otkriva nam bit čovjekova života na zemlji. Bog daje slobodu, trpi odlazak i izgubljenost svoga djeteta kako bi mu omogućio da mu se u potpunoj slobodi, iskren i ponizan, vrati. Nema mjesta oholosti, samodostatnosti, egoizmu. Bogu se uistinu može vratiti jedino iskrena i ponizna srca.

”Dok je još bio daleko otac ga ugleda. Ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga…” Otac ne može ne ljubiti svoje dijete. Djetetova nesreća i njegova je bol. Shvaćanje istine i povratak ”mrtvog” sina među žive razlog je za slavlje, veliku radost. Tek kad mu je dijete ponovo dobro, Očevo se srce raduje.

Stariji sin nema razloga biti zavidan na spasenju mlađega. I on je izgubljen, samo to  mora shvatiti i vratiti se iskrena i ponizna srca svome Oca i bratu.

Za razumijevanje starijeg sina preporučam poslušati  pjesmu Pavića i Gibonija ”Naš dobri Oče.”

Mijo Rak

https://www.youtube.com/watch?v=0W5eKJRKfHs

 

3. korizmena nedjelja

Evanđelje:Lk 13, 1-9

Ako se ne obratite, svi ćete slično propasti!

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U taj čas dođoše neki te javiše Isusu što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Isus im odgovori: »Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.«

Nato im pripovjedi ovu prispodobu: »Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: ’Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?’ A on mu odgovori: ’Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.’«

Riječ Gospodnja.

Bog strpljivo čeka i traži dobre plodove

Zamisli na tren kako život brzo prolazi… Dan za danom, godina za godinom, poput pijeska između prstiju nestaju. Nedavno dijete, čovjek se, prema svjedočanstvima ljudi, ”probudi” i vidi da je već u srednjim godinama ili star. Lako nas uhvati sjeta i tuga kada se prisjetimo dragih nam ljudi koji su umrli, čiji se život ugasio. Bilo bi nezamislivo tužno živjeti bez nade da ćemo se susresti i živjeti.

Dok dani, godine i stoljeća lete, Otac naš nebeski bdije. Bog živih: ”Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev”  gleda i vidi, prašta i povezuje povijest i ljude koji sada žive sa onima koji su njemu živjeli i umrli. Ništa nije izgubljeno onima koji njemu žive. I naši djedovi i bake u Njemu žive.

On koji jest, koji je izvor i smisao svega postojanja, i nas zove da budemo uistinu. On ne želi da se naš život razlijeva posvuda, poput vode koja s kišom brzo padne s neba na zemlju. Naš život ima značenje i smisao. Bog želi da budemo poput zrna pšenice ili trsa; ili poput smokve o kojoj Isus danas govori i donosimo plod . Ne bilo kakav plod nego dobar plod.

Nije svejedno kako živimo. Postoji razlika. Može se ići putem života, punine, smisla, a moguće je ići i putem smrti, praznine i besmisla. Važno je to razumijeti jer se ponekad stvari postavljaju kao da je svejedno činio čojvek dobro ili zlo, trudio se ili ne trudio. Sve bi na kraju bilo isto. Nije mudro igrati se sa svojim životom. Vrijedi ići putem života.

Vinogradar – Bog, nije netko tko želi uništiti ”smokvu” u svom vinogradu. Dapače, pokazuje se vrlo strpljivim i godinama je obrađuje i čeka njezin plod. To je Otac našeg Gospodina Isusa Krista koji ljubi svoja stvorenja, koji prašta i pun je milosrđa. Ne treba zato gubiti nadu već mu s povjerenjem, ali svjestan njegove svetosti i veličine doći s plodom obraćenja, s odlukama i borbom da svakog dana postajemo sve više dobri ljudi i vjernici.

Mijo Rak

 

2. korizmena nedjelja

Evanđelje: Lk 9, 28b-36

Dok se molio, izgled mu se lica izmijeni.

U one dane: Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.

I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše ¬svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori.

Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.

Riječ Gospodnja.

Preobraženje – trajna perspektiva čovjekova života

U zadnje vrijeme Hrvatskoj kao da ponestaje perspektive. Kao da je ugasla svaka nada i zavladalo beznađe. Na svim frontama i u svim područjima osjeća se umor i izgubljenost. Je li istina da nema nade? Je li istina da je nestalo perspektive? Iskustvo povijesti, naroda i pojedinaca, uči nas da je nada uspjela gorjeti i u najmračnijim razdobljima ljudske povijesti. Ispod svih zgarišta i tragedija njezin je žar ostao svjetlo i toplina za dane koji su dolazili. U nedavnom ratu bilo je strahovito teško, ali nada u srcu bila je velika. Hrvatski narod bio je spreman platiti svaku cijenu da bi postigao slobodu. Molitvom krunice, na poseban način, kod svakog raspela, ražarivala se nada i pobjeda je izvojevana. Ona vrijedi i danas iako ju se htjelo obezvrijediti, a i danas se to čini. I danas u Hrvatskoj, iako je  jako teško, nema razloga za beznađe i predaju. Potrebno se samo trgnuti od sna i na istini i hrabrosti graditi nove dane koji su pred nama. Preobraženje, osoba i naroda je moguće. Ražarujmo nadu preobraženja i ukazujmo da se kroz pustinju dolazi do slobode i istinskog života.

Čovjek je krhko biće. U najvažnijim trenucima života lako zaspi i nema snage dočekati ih, živjeti ih otvorenih očiju i srca. Dokaz su Petar, Jakov I Ivan, Isusovi izabranici u dva važna događaja njegova života; u današnjem događaju preobraženja i u muci na Maslinskoj gori. Oba puta su zaspali. Nisu imali snage bdjeti i biti s Gospodinom.

Isusovo preobraženje događa se u molitvi. U molitvi se otvara nebo i susreće se svijet vječnosti i one koji su je već dionici. Isus, preobražen i u sjaju, susreće dvojicu velikana, proroka svoga naroda: Mojsiju i Iliju. S njima razgovara o svome izlasku: o svojoj muci, smrti i uskrsnuću. U sjaju Očevom, Isus se priprema za agoniju koja ga čeka. Slava i sjaj za sada su privremeni, samo navještaj onoga što će biti, ali još treba proći muku i smrt na križu. Isus to zna, ali želi prije muke, trojici svojih učenika utisnuti u sjećanje svoju slavu, kako bi u njima mogla disati nada, u danima kada će  smrtna tjeskoba pritisnuti njih i duše drugih apostola.

Pred nama je sjaj i svjetlo vječnog života s Bogom, sjaj i svjetlo raja, do kojeg trebamo proći kroz pustinju svoga života. Nitko ne može i neće zaobići pustinje praznine, samoće, padova, nemoći. To se dogodilo i apostolima. Isusu to nije problem. On zbog toga neće nikoga odbaciti. On nam je pokazao da se kroz ”tjeskobe i nevolje” treba proći gledajući s vjerom u njegovo preobraženo lice – uskrslo lice, hodajući prema sjaju njegova lica, kako nas i uči srce: ”Moje mi srce govori, traži lice njegovo!” S velikom odlučnosti, tražeći uvijek njegovo milosrđe, ići odlučno, ponovo i ponovo,  za njim.

Nađi vremena za molitvu i promišljanje njegove  riječi. U njoj je odgovor. U Isusovim djelima i riječima, u Njemu, leži odgovor na pitanje o smislu života. O njima treba meditirati i uvidjeti svu ljepotu perspektive života koju nam je Bog namijenio. Vrijedi se osloniti na njega jer je oslanjanje na njega smislenije i razumnije od svakog drugog promišljanja i oslanjanja samo na svoj razum.

Mijo Rak

  • An Image Slideshow

Molitva Majci Božjoj Lauretanskoj

MOLITVA MAJCI BOŽJOJ LAURETANSKOJ, ZAŠTITNICI ŽUPE SV. JURAJ NA BREGU

Presveta Bogorodice! Tvoj sveti lik nije uništen u urušenju Crkve.
Čudesno sačuvan postao nam je znakom da ti u srcu  naše župe želiš na osobit način biti prisutna kao Zaštitnica i Utočište svima koji ti povjere svoje tjeskobe i nade, svoje boli i brige. Ohrabreni tim znakom, puni pouzdanja i pobožnosti, tvome Srcu povjeravamo i predajemo svako dijete i sve mlade, bolesnike i patnike, siromahe naše župe i Domovine.
Pohodi sve naše obitelji i uvedi u njih jedinoga Spasitelja Isusa Krista da budu zdrave, vjerne i potomstvom blagoslovljene.

Marijo Lauretanska, moli za nas i moli s nama za mir u našoj ispaćenoj Domovini, da kroz sve poteškoće i opasnosti života sretno stignemo u radost Presvetoga Trojstva, da ga hvalimo i slavimo u sve vijeke vjekova.
Amen.

Majko Božja Lauretanska- moli za nas!

Panorama crkve

  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow

Laudato TV

  • An Image Slideshow

40 dana za život

  • An Image Slideshow