ŽUPA SVETI JURAJ NA BREGU

Get Adobe Flash player
+++ 25.01. Vjerunauk firmanika u 8.00.,u župnoj dvorani, prvopričesnici vjerunauk u crkvi 8.45.prva grupa, u 9.30. druga grupa +++

Isus pretvara život praznine u vino punine

(uz 2. nedjelju kroz godinu)

Izaija nam svjedoči o Božjoj brizi i radosti zbog njegova naroda. Narod, toliko puta porobljen i ponižen, Božjoj će snagom, opet biti “Moja milina”. Ljubav je Božja, poput ljubavi mladića za djevojku, čiju je ljepotu prepoznao i koja ga ispunja velikom radošću. ”Kao  što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.” Bog se raduje svom narodu, ali raduje se također svakom čovjeku.

 

Isus, Marija i učenici pozvani su na svadbu u Kanu Galilejsku. Mladenci, u čiju čast su se svi sakupili, nalaze se u velikom problemu koji primjećuje Marija, Isusova majka: ”Vina nemaju.” Kakva muka, u ovako važnom trenutku ostati bez vina! Marija, majka, vidi. Majke uvjek vide... Ne smeta je prividno Isusovo odbijanje, vjerojatno je odmah na početku želio naznačiti njezinu zadaću majke, zagovornice, koju nam je s križa darovao. Ona poznaje svoga Sina i ne da se zaustaviti, zna koliko voli ljude i zbog čega je došao. Govori riječi koje će od tada do kraja vremena vrijediti: ”Što god vam rekne, učinite.” Uvijek vrijedi poslušati Gospodina. Isus je poslušao svoju majku. On je došao  ”da život imaju, u izobilju da ga imaju...” On je prisutan i preko sakramenta u ljubavi dvoje ljudi koji se jedno drugom potpuno predaju u braku. Bez Isusa i njihova ljubav lako će se ispiti i nestati. Zato on želi biti s dvoje, uz dvoje, koje se iz ljubavi daruju jedno drugom, da ne bi ponestalo vina ljubavi, vina radosti, punine.

 

Na Isusovu riječ, sluge su vodu odnijele ravnatelju stola i od vode nastalo je najbolje vino. Na Isusovu riječ, nakon noći bez ulova, mreže su se razdirale. Kada mi ne možemo učiniti ništa više, zavapijmo Gospodinu Isusu! Poslušajmo što nam govori i u našem životu on će naše praznine pretvarati u vino punine, radosti i smisla.

Milijuni zapaljenih svijeća na blagdan Svih svetih i Dušni dan znak su vjere u vječni život. Kod nekih je ta vjera svjesna, jasna, s namjerom očitovana, a kod nekih se radi o vjeri koja je poput stabla bez lišća zimi, kao u nekoj slutnji i polusnu ali još uvijek može procvjetati cvijetom i plodom spasenja. Kako bilo da bilo vjera je svjetlo, baš poput svjetla svijeće koje daruje toplinu i svjetlost za novi korak. Priroda nam govori o uskrsnuću, kao u polusnu...Naš život i život ljudi koji su nas voljeli i koje mi volimo govore nam o uskrsnuću i to dubokom  čežnjom za smislom i ispunjenjem života. Isus nam je govorio o uskrsnuću i uskrsnuo. Njegove riječi kadre su nas iz smrti vratiti u život. On se rodio, živio i umro za nas. On je uskrsnuo za nas i otišao nam pripraviti mjesto. Njegova je riječ jača i razumnija od svih riječi  koje svjedoče prazninu. Sve će misli i filozofije, sva ljudska mudrost proći. ali Isusova riječ ima budućnost i neće proći nikada. Crkva koju je Isus želio, u tri svoje dimenzije o kojima promišljamo ovih dana: putujućoj , trpećoj i slavnoj progovara nam o otajstvu života i smrti. Stvoreni smo za život, ne tek zemaljski život već život vječni. Zbog grijeha nam je umrijeti, da bi nakon toga, nakon pročišćenja mogli doći u potpuno zajedništvo svetih s Bogom, u vječnu radost.  Na kraju je uvijek najvažnije doći Gospodinu i njemu pripasti zauvijek. Neizmjerno je važno kako živimo na zemlji. Trudimo se ovdje po Božju živjeti, a ako i padnemo tražimo ponizno oprost od neizmjerno milosrdnog Boga. Za  naše najblže i sve duše u čistilištu molimo, s njima smo povezani i možemo im  pomoći molitvama. Gledajmo s nadom i dubokom  vjerom na Kraljevstvo Božje, raj, koji nas čeka kad očišćeni njegovom krvlju i našom žrtvom potpuno sazrijemo za ljubav i dođemo Ocu u zagrljaj, Duboka je, ispunjena i velika perspektiva našega života! Zato hrabro, s vjerom, nosimo naše križeve, tuge, praznine i rastanke. Bog ima zadnju riječ...

Farizej i carinik: dva stava, dva uvjerenja, dva načina: kako prije tako i danas. Stav farizeja je samozadovoljan jer je prema svom mišljenju ispunio sve što je trebalo ispuniti. Prema svojem uvjerenju, s pravom očekuje pohvalu i nagradu. Drugi, carinik, bez sumnje, čovjek s krivim ponašanjem, grešnik, "ne usudi se ni očiju podignuti..." Iako grešnik, kući, prema Isusovim riječima, odlazi opravdan, pomilovan. Zašto? Zato jer je ponizno priznao da je grešnik: "Bože, milostiv budi meni grešniku..." Nitko pred Bogom nije pravedan. Jedini put spasenja je put poniznosti.

Mojsije za vrijeme bitke s Amalečanima drži ruke dignute prema nebu i moli. Dok moli, dok su ruke uzdignute, njegov narod pobjeđuje. I udovica iz evanđelja ima uzdignute ruke i srce i uspijeva dobiti nepravednog suca da je obrani. Velika je snaga istinske  molitve. Podigni ruke Gospodinu i zavapi jer on će te poslušati i uslišati.Moli, moli i radi!

Sretni su oni koji zahvaljuju

U prvom  čitanju  pred očima nam je  Naaman Sirac, gubavac, koji je na riječ proroka Elizeja, nakon što se sedam puta okupao u Jordanu, vjerom ozdravio. Nije ga ozdravio Jordan, nego vjera u Gospodina, po riječi proroka Elizeja. Činilo mu se nelogično kupati se sedam puta u Jordanu, ali ipak je poslušao i ozdravio... Isusa susreće sedam gubavaca. I oni su morali čuti za Isusa. O njemu su svi pričali. Odmah su odlučili iskoristiti priliku i mole ga neka ih ozdravi. Vjera je tu. Isus iz ozdravlja, pokazujući sućut i snagu koju nosi u sebi. Samo se jedan vratio zahvaliti, uz to Samarijanac. On je shvatio koliko je dobio. Dobio je novu priliku za život. Jedini ispravan odgovor na to je zahvalnost. Stav zahvalnosti u životu pokazuje čovjeka koji stoji na nogama i otvorenih je očiju usred života. Tko dobro vidi uočit će potrebu zahvaljivanja. Toliko smo primili i imamo, a često jadikujemo i nismo zahvalni. Nezahvalnošću žalostimo Gospodina koji se brine za nas i toliko nam daruje, a ujedno i svoj život činimo manje ispunjenim, jer nezadovoljstvo nikoga nije usrećilo. Sretni su oni koji znaju zahvaliti.

Važnost vjere

Velika je snaga vjere kad je već vjera veličine gorušičinog zrna dovoljna za “brda premiještati”. Apostoli su ga tražili neka im umnoži vjeru, a on im pred oči stavlja krhkost njihove vjere. Bila je u tom trenu manja od zrna gorušice. Ipak zrno gorušice u sebi krije čudesnu mogućnost rasta, dinamiku života. Upravo je tako i s vjerom. Ako je i jako mala, uz pomoć Božju može narasti do neslućenih razmjera. Trebalo je još trpljenja, umiranja sebi i svojim krivim očekivanjima, da bi vjera apostola, nošena ljubavlju, donijela plod, dar vlastitog života apostola, za Krista. Trebalo je rasti, ali zrno vjere, zalijevano molitvom i Isusovim Duhom postalo je prekrasno stablo s dobrim plodovima.

Isus nam ne želi zatvoriti put. On i od našeg malo može učiniti puno. Molimo ga i mi da nam umnoži vjeru, oslonimo se na njega i naći ćemo put.

 

  • An Image Slideshow

Crkva iz zraka

  • An Image Slideshow

Molitva Majci Božjoj Lauretanskoj

MOLITVA MAJCI BOŽJOJ LAURETANSKOJ, ZAŠTITNICI ŽUPE SV. JURAJ NA BREGU

Presveta Bogorodice! Tvoj sveti lik nije uništen u urušenju Crkve.
Čudesno sačuvan postao nam je znakom da ti u srcu  naše župe želiš na osobit način biti prisutna kao Zaštitnica i Utočište svima koji ti povjere svoje tjeskobe i nade, svoje boli i brige. Ohrabreni tim znakom, puni pouzdanja i pobožnosti, tvome Srcu povjeravamo i predajemo svako dijete i sve mlade, bolesnike i patnike, siromahe naše župe i Domovine.
Pohodi sve naše obitelji i uvedi u njih jedinoga Spasitelja Isusa Krista da budu zdrave, vjerne i potomstvom blagoslovljene.

Marijo Lauretanska, moli za nas i moli s nama za mir u našoj ispaćenoj Domovini, da kroz sve poteškoće i opasnosti života sretno stignemo u radost Presvetoga Trojstva, da ga hvalimo i slavimo u sve vijeke vjekova.
Amen.

Majko Božja Lauretanska- moli za nas!

Panorama crkve

  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow

Laudato TV

  • An Image Slideshow

40 dana za život

  • An Image Slideshow