ŽUPA SVETI JURAJ NA BREGU

Get Adobe Flash player
+++17.11.Roditeljski sastanak 2.razreda nakon poldanje mise u Crkvi+++Prodaja župnih kalendara od ove nedjelje 17.11.nakon mise u sakristiji ili u uredovno vrijeme na župnom uredu+++

Isus pretvara život praznine u vino punine

(uz 2. nedjelju kroz godinu)

Izaija nam svjedoči o Božjoj brizi i radosti zbog njegova naroda. Narod, toliko puta porobljen i ponižen, Božjoj će snagom, opet biti “Moja milina”. Ljubav je Božja, poput ljubavi mladića za djevojku, čiju je ljepotu prepoznao i koja ga ispunja velikom radošću. ”Kao  što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.” Bog se raduje svom narodu, ali raduje se također svakom čovjeku.

 

Isus, Marija i učenici pozvani su na svadbu u Kanu Galilejsku. Mladenci, u čiju čast su se svi sakupili, nalaze se u velikom problemu koji primjećuje Marija, Isusova majka: ”Vina nemaju.” Kakva muka, u ovako važnom trenutku ostati bez vina! Marija, majka, vidi. Majke uvjek vide... Ne smeta je prividno Isusovo odbijanje, vjerojatno je odmah na početku želio naznačiti njezinu zadaću majke, zagovornice, koju nam je s križa darovao. Ona poznaje svoga Sina i ne da se zaustaviti, zna koliko voli ljude i zbog čega je došao. Govori riječi koje će od tada do kraja vremena vrijediti: ”Što god vam rekne, učinite.” Uvijek vrijedi poslušati Gospodina. Isus je poslušao svoju majku. On je došao  ”da život imaju, u izobilju da ga imaju...” On je prisutan i preko sakramenta u ljubavi dvoje ljudi koji se jedno drugom potpuno predaju u braku. Bez Isusa i njihova ljubav lako će se ispiti i nestati. Zato on želi biti s dvoje, uz dvoje, koje se iz ljubavi daruju jedno drugom, da ne bi ponestalo vina ljubavi, vina radosti, punine.

 

Na Isusovu riječ, sluge su vodu odnijele ravnatelju stola i od vode nastalo je najbolje vino. Na Isusovu riječ, nakon noći bez ulova, mreže su se razdirale. Kada mi ne možemo učiniti ništa više, zavapijmo Gospodinu Isusu! Poslušajmo što nam govori i u našem životu on će naše praznine pretvarati u vino punine, radosti i smisla.

4. nedjelja kroz godinu- B

S vjerom u Gospodina kroz život

Kad hodočasnik po Svetoj zemlji dođe u Kafarnaum sigurno će mu tamo pokazati kuću Šimuna Petra koju je naš Gospodin Isus posjećivao. Svijest o njegovom boravku u ovom prostoru budi u čovjeku osjećaj blizine i kao da briše granicu od dvije tisuće godina. Čovjek osjeća da mu je Gospodin blizu i da ga može dodirnuti.Hodočasnika će sigurno odvesti i u sinagogu spomenutu u današnjem ulomku evanđelja.

Već u SZ-tu najavljen Mojsijev nasljednik, prorok iz naroda i za narod, malo pomalo otkriva snagu svoje riječi ljudima. On ne uvjerava, njegove su riječi uvjerljive i sigurne. U njima je potpuna sigurnost, nema sumnje u ostvarenje izgovorene riječi. Cijelim životom stoji iza svoje riječi. Ljudi su to prepoznali jer su osjećali da im govori drugačije, kao onaj koji ima vlast. Nakon toga potvrđuje djelom snagu svoje riječi. U susretu opsjednutoga i Isusa jasno je da mu se Zli ne može suprotstaviti. Nema neizvjesne borbe između Isusa i đavla, Bog suvereno vlada svijetom i poviješću. Svojom smrću Isus je potpuno pobijedio đavla. Mi smo već pobjednici s Isusom iako se u nama još vodi borba. U čovjekovom srcu iz dana u dan događa se nekad jače, a nekad slabije borba i odlučivanje. Čovjek može odlučiti hoće li prihvatiti ili ne Božju ponudu.

U mom i tvom životu svakodnevno se događa borba i odlučivanje. Ponekad je borba dramatična...Uvijek iznova možemo se više i jače osloniti na Gospodina ili slabiti u povjerenju u njega. Po riječi koju slušamo, koja je upućena nama, danas, možemo još jače povjerovati Gospodinu. Ponekad nam se čini da nas poteškoće i problemi svakidašnjice preplavljuju i pobjeđuju. Imamo osjećaj da dalje ne možemo. U takvim se trenucima važno prisjećati što smo već sve s vjerom prebrodili. Također je potrebno iščitavati Božju riječ u molitvi jer je ona hrana i snaga naše vjere. Osjetit ćemo tada u sebi Božju pobjedu i još ćemo čvršće hoditi s Gospodinom.

Mijo Rak

 

 

 

 

 

3.NEDJELJA KROZ GODINU-B

Obratite se...

Prorok Jona, slika čovjeka koji bježi od svoje životne zadaće, nakon neuspjelog bijega poziva Ninivu na obraćenje. Događa se upravo ono što Jona nije očekivao- Ninivljani se mijenjaju i izbjegavaju uništenje koje im je prijetilo. Najveća sreća u životu je mogućnost promjene-obraćenja. Obraćenje u životu je realno, moguće.

Svoje djelovanje Isus započinje pozivom na obraćenje:„Obratite se i vjerujte evanđelju.”Zašto je Isusu obraćenje čovjeka toliko važno? Ne potvrđuje li njegov poziv njegovo istinsko poznavanje čovjekovih muka i problema? Da, Isus je potvrdio razlog svog dolaska na svijet. On dolazi otkupiti, spasiti, osloboditi čovjeka od grijeha, od odijeljenosti od Boga, od smrti. Grijeh-sa svim svojim poslijedicama u životu uzrok je čovjekove nesreće i nezadovoljstva. Jedan od pojmova koji se odnosi na grijeh u prijevodu glasi „promašaj cilja”. Možda više od bilo kojeg značenja upravo „promašaj cilja” dobro opisuje život gladan istinske sreće, radosti, ispunjenosti ljubavlju u kojem se događa upravo suprotno. „ Grijeh mnogo nudi, malo daje,a sve oduzima.” Samo život u zajedništvu s Bogom, život u skladu s njegovim promislom, s njegovom riječi, život je koji „pogađa cilj”, život je u punini. Upravo zato, jer zaista poznaje čovjeka, Isus zove na obraćenje.

Kroz cijelu povijest događa se borba između istinskog i lažnog života u srcima ljudi. Isus treba ljude koji će podsjećati na povratak Ocu kojega svi trebamo. On je kroz povijest spasenja učinio silna djela za spas čovjeka. Najdublji trag u povijesti ostavio je u životu, muci i smrti svoga Sina. U krvi svoga Sina oprao nas je od grijeha. To potvrđuje dvoje: silnu ljubav za čovjeka i strahotu grijeha.

Danas u evanđelju poziva dvojicu učenika da ga potpuno slijede i budu glasnici nade kroz povijest. Njegov pogled je osobni pogled koji prodire u dubinu duše. U pozvanima izaziva oduševljenje i spremnost da ga slijede. Bez obzira na slabosti, padove i grijehe, njegovi svećenici su i danas po svom navještaju glasnici nade i novoga svijeta. Potrebno je moliti za svoje svećenike, nije dovoljno samo kritiziranje.

Pokrenimo se i mi danas bez obzira u kakvom se stanju nalazili. Gospodin nas danas zove na obraćenje i istinski život. Nema vremena za odgađanje, sada je vrijeme.

Mijo Rak

DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU-B

Poziv u Život

Prvi poziv u čovjekovom životu neupitno je poziv u život. Već u tom pozivu zacrtane su mnoge važne istine cijeloga života. Po njemu je jasna istina o smislu čovjekova života. Njome Bog poručuje:„Čovječe nisi stvoren igrom slučaja, ja sam te volio i zato pozvao u postojanje.” Upravo po tom prvom pozivu otkriva se duboki smisao života. Smisao ljudskog života nije podložan ljudskom sviđanju niti sudu. Bog je garant vrijednosti čovjekova života.

Bog je bio i ostat će Otajstvo za čovjeka, ali se On sam iz ljubavi otkrio čovjeku. Posebno je to jasno učinio po svom Sinu. Ipak, da bi ljudi znali prepoznati njegov glas moraju živjeti u njegovoj blizini, moraju ga upoznati da bi naučili razlikovati njegov glas od mnoštva glasova koji dolaze izvana i iznutra. Baš kao Samuel u današnjem prvom čitanju.

Isusov poziv u današnjem evanđelju korak je dalje. Čovjek- tražitelj  Boga traži Isusa. „Učitelju, gdje stanuješ?”- pitaju učenici. Nakon toga slijedi njegov poziv da ga slijede potpuno. Trebat će kao što znamo mnogo Isusovog strpljenja da se taj poziv zaista ostvari u njihovom životu.

Netko je rekao:„Koliko je ljudi toliko je putova prema Bogu.”  Istina je, Bog stvara originale, ne kopije. Svatko je na jedinstven i neponovljiv način pozvan slijediti Gospodina.

Danas mogu još jače i bolje krenuti  putem koji je On za mene providio. Njegov pogled sigurno i tebe, danas, zove da ga slijediš u stvaranju mozaika smisla vlastitog života. Hodajmo putem života!

Mijo Rak

NEDJELJA KRŠTENJA GOSPODINOVA, 7.1.2012.

Prvo čitanje: Iz 42,1-7

Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima. On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama. On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu, ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom.
Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima, da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami.

Evanđelje: Mt 3,13-16

Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: "Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?" Ali mu Isus odgovori: "Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!" Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj.


Čovjek – trska napuknuta i stijenj što tek tinja

Uvijek mi je prorok Izaija bio jedan od najdražih proroka. U njegovim riječima sja i „gori nada“, pouzdanje, pobjeda, radost i mir. Danas,  naviještajući Pomazanika, Miljenika Božjeg, između ostalih riječi spominje i ove: „trske napuknute prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti.“ Kako lijepa slika čovjekova života! Kako  istinita –„ trska napuknuta i stijenj što tek tinja...“

Nema mjesta oholosti ni umišljenosti, nema mjesta napuhanosti koje je danas sve prepuno. Jesu li samo neki ljudi „stijenj i trska“ – pa zaslužuju da ih se takvima i vidi, a drugi su snažni i divni pa im ne treba neizmjerna dobrota Pomazanikova? Svim svojim životom tvrdim da su svi ljudi, ma koliko se puhali i nadimali, samo „trska napuknuta i stijenj što tek tinja.“ Zato su oni koji misle da im nije potrebna pomoć, koji misle da su potpuno pravedni i hvale sami sebe, ili ih drugi kao takve hvale,  u velikoj zabludi. Oni su kao i svi ostali potrebni dobrote i milosrđa, potrebni spasenja koje daruje Bog. Istina je da su u većoj opasnosti. Slični su bolesnom čovjeku koji je uvjeren da mu lijek nije potreban. Između ostalog naš Gospodin, Pomazanik Isus Krist, jasno je rekao: „Nisam došao radi zdravih, nego radi bolesnih.“ Nije sramota biti bolestan i to priznati. To ne umanjuje čovjekovo dostojanstvo. Nije sramota već mudrost priznati si grijehe i slabosti i iskusiti nježnost i milosrđe Gospodinovo. Kao što se majka brine za bolesno dijete, i sve bi za njega učinila, tako se Isus brine za svakog svog brata i sestru koje je došao spasiti. „Trske napuknute prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti.“

U Isusu Kristu očitovala se mudrost i ljubav živoga Boga spram čovjeka. Isus je bio spreman podnijeti najstrašnije kušnje i ostati vjeran Ocu, potpuno, do kraja. S tog pijedestala mogao bi, kao pravedan, osuđivati pravedno, ali on ne želi osuditi, već zaštititi čovjeka. Pa i onoga koji je napuknuta trska, koji se čini izgubljen nepovratno, koji je kao stijen što još tek tinja on ne želi odbaciti i ugasiti. Time svjedoči Božju pedagogiju koja je zahtjevna prema sebi, a nježna i praštajuća prema drugome. Takav je naš Bog!!! Za njega nema otpisanih slučajeva, ni bezvrijednih, ni toliko grješnih da ih on još uvijek ne bi mogao preobraziti i dati im novi početak i život.

On želi u svakom čovjeku potaknuti tu preobrazbu i vjeruje u nas da ga možemo slijediti. Njemu je sve moguće, ali treba mu  naše povjerenje, naša vjera. Na nama je da mu hrabro otvorimo svoje srce. Najbolje je to učiniti u istini, pošteno, bez straha, jer nas on poznaje i ne možemo mu ništa sakriti. On sigurno nije onaj koji će nas prezreti nego „pokriti“ i zaštititi. Oslonimo se na njegovu ljubav za čovjeka koju je dokazao krvlju na križu.

Upravo je krštenje taj novi početak, ta preobrazba sjedinjenja Boga i čovjeka, pečat koji je neizbrisiv, po kojem je „Nada razlivena u srcima našim.“  Jesmo li svjesni kakav je dar biti kršten? Jesmo li svjesni da smo po krštenju, ulazeći u vodu krštenja ušli s Kristom u njegovu smrt, da po njegovom uskrsnuću s njime ustanemo na vječni život? Draga braćo kršćani, radujte se daru koji ste primili. Svi vi koji u Isusa možda ne vjerujete, a ovo čitate, pogledajte koja je nada, koje dostojanstvo za svakoga čovjeka očitovano u svakoj njegovoj riječi i djelu.

Mijo Rak

SVETKOVINA SVETE BOGORODICE MARIJE, NOVA GODINA

1.čitanje: Br 6, 22 – 25

Jahve reče Mojsiju: "Reci Aronu i njegovim sinovima: 'Ovako blagoslivljajte Izraelce govoreći im: Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja, milostiv ti bude!„

2.čitanje: Gal 4,4-7

A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: "Abba! Oče!" Tako više nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu.

Evanđelje: Lk 2,16-21

I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovijediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno. Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.

Živjeti „sada“, s nadom

Što sam stariji sve mi je jasnija rečenica:“Život je kratak i brzo prolazi.“ Uz ritam koji danas živimo i jurnjavu kroz obaveze taj se osjećaj još pojačava. Božić, koji smo iščekivali došao je i tako brzo prošao. Božićno vrijeme proći će jednako brzo. Proći će i Nova godina i cijeli život... Život je zaista kratak. Naša konačna domovina zaista nije tu. Budući da u nama ima nešto što bi, kad bi bilo moguće, zaustavilo vrijeme, i ja tražim ono što ne može proći. I dolazim s pastirima do jaslica.

Pastiri, nepismeni ljudi, bez velike časti u očima ljudi svoga vremena, pod vedrim nebom čuvali su stada i doživjeli ono što im je promijenilo život. Nisu znali čitati pismo, ali su znali „čitati“  riječi anđela. Toliko su oduševljeni tim susretom da su bez poteškoća, u malenom djetetu u jaslama prepoznali Spasitelja. Trebale su za to oči vjere. Trebao je za to Duh Božji. Naviještaju radost svima, a Marija Isusova majka sve događaje „prebire“ u srcu.

Zastat ću na tren i zaustavit ću se pred tajnom jaslica i Djeteta... Koliko god, ljudski gledajući,  skroman događaj bio, i makar se dogodio u siromaštvu, ovaj je događaj postao najljepši događaj ljudske povijesti, koji je pokretao i pokreće milijarde ljudi. Uz jaslice su milijarde ljudi pronalazile mir, toplinu, utjehu, radost i nadu za bolji život. Uz jaslice su se mijenjale generacije ljudi. Uz jaslice su se pjevale pjesme, čuo smijeh; uz jaslice su se lile suze radosti i žalosti; uz jaslice su ljudi nalazili smisao života.Uz jaslice život ima duboki smisao. Jer „Dijete nam se rodilo, Sina dobismo“ govori prorok Izaija. „S neba siđe dolje radi grešnika, rodi se u štali radi čovjeka“, kliće naš prekrasna božićna pjesma. Dogodilo se to u „punini vremena“, Bog je poslao Sina svoga koji je postao čovjekom, a po njemu smo i mi primili sinovstvo u Sinu. U našim je srcima, posebno po sakramentima koje smo primili, Duh Sinov i Očev. Zato više nismo robovi, nego ljubljeni sinovi i kćeri.

Prošlost ne možemo vratiti natrag. Potrebno ju je prihvatiti s vjerom u Božju dobrotu i ne bježati od nje. Budućnost ne možemo unaprijed živjeti. Spram budućnosti je potrebno ostati otvoren i prema njoj biti usmjeren s nadom. Ono što možemo jest živjeti svaki tren, sada. „Sada“, u ovom trenutku je jedino moguće nešto činiti. Ovaj trenutak je moguće živjeti kao jedini trenutak. Učimo iznova živjeti od Učitelja života našega Gospodina. On nas je poučio kako. Pogledajmo vrapce: „Niti siju, niti žanju...“, a hrani ih Otac Nebeski. Pogledajmo “ljiljane poljske“, pogledajmo opet ljepotu zvijezda i cvijeća. Zagledajmo se u dječje oči i posvijestimo si ljepotu koju je Bog za nas prosuo na sve strane  i počnimo mijenjati svoj pogled. Bog se brinuo za čovjeka. I za nas: tebe i mene i danas se brine. Vjeruješ li to?Potrebno je nakon jaslica uputiti se putovima evanđelja, njegove riječi. Slušati njegove riječi i gledati kako je On činio, to neka nam bude nadahnuće i mi ćemo pronaći istinski život. Učimo od ljudi koji su nadahnuti Isusom kroz stoljeća ostavili „znanje“ koje osmišljava život. Rečenica iz usmene predaje: „Moli kao da ćeš sutra umrijeti i radi kao da ćeš vječno živjeti“ dobro oslikava našu zadaću. Sveti Benedikt to još kraće sažimlje: „Moli i radi!“ Bez ovoga pravila, život društva, ali i pojedinaca neće imati pravi smisao. Naći ravnotežu između molitve, potpune posvećenosti Bogu i rada koji tada postaje molitvom jest umijeće koje i mi danas trebamo otkriti. Neka nas Gospodin blagoslovi na tom putu na početku još jedne godine koju nam daruje. Završavam blagoslovom iz današnjeg prvog čitanja: „Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv ti bude!“

Mijo Rak

  • An Image Slideshow

Crkva iz zraka

  • An Image Slideshow

Molitva Majci Božjoj Lauretanskoj

MOLITVA MAJCI BOŽJOJ LAURETANSKOJ, ZAŠTITNICI ŽUPE SV. JURAJ NA BREGU

Presveta Bogorodice! Tvoj sveti lik nije uništen u urušenju Crkve.
Čudesno sačuvan postao nam je znakom da ti u srcu  naše župe želiš na osobit način biti prisutna kao Zaštitnica i Utočište svima koji ti povjere svoje tjeskobe i nade, svoje boli i brige. Ohrabreni tim znakom, puni pouzdanja i pobožnosti, tvome Srcu povjeravamo i predajemo svako dijete i sve mlade, bolesnike i patnike, siromahe naše župe i Domovine.
Pohodi sve naše obitelji i uvedi u njih jedinoga Spasitelja Isusa Krista da budu zdrave, vjerne i potomstvom blagoslovljene.

Marijo Lauretanska, moli za nas i moli s nama za mir u našoj ispaćenoj Domovini, da kroz sve poteškoće i opasnosti života sretno stignemo u radost Presvetoga Trojstva, da ga hvalimo i slavimo u sve vijeke vjekova.
Amen.

Majko Božja Lauretanska- moli za nas!

Panorama crkve

  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow

Laudato TV

  • An Image Slideshow

40 dana za život

  • An Image Slideshow