ŽUPA SVETI JURAJ NA BREGU

Get Adobe Flash player
+++ +++

Isus pretvara život praznine u vino punine

(uz 2. nedjelju kroz godinu)

Izaija nam svjedoči o Božjoj brizi i radosti zbog njegova naroda. Narod, toliko puta porobljen i ponižen, Božjoj će snagom, opet biti “Moja milina”. Ljubav je Božja, poput ljubavi mladića za djevojku, čiju je ljepotu prepoznao i koja ga ispunja velikom radošću. ”Kao  što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.” Bog se raduje svom narodu, ali raduje se također svakom čovjeku.

 

Isus, Marija i učenici pozvani su na svadbu u Kanu Galilejsku. Mladenci, u čiju čast su se svi sakupili, nalaze se u velikom problemu koji primjećuje Marija, Isusova majka: ”Vina nemaju.” Kakva muka, u ovako važnom trenutku ostati bez vina! Marija, majka, vidi. Majke uvjek vide... Ne smeta je prividno Isusovo odbijanje, vjerojatno je odmah na početku želio naznačiti njezinu zadaću majke, zagovornice, koju nam je s križa darovao. Ona poznaje svoga Sina i ne da se zaustaviti, zna koliko voli ljude i zbog čega je došao. Govori riječi koje će od tada do kraja vremena vrijediti: ”Što god vam rekne, učinite.” Uvijek vrijedi poslušati Gospodina. Isus je poslušao svoju majku. On je došao  ”da život imaju, u izobilju da ga imaju...” On je prisutan i preko sakramenta u ljubavi dvoje ljudi koji se jedno drugom potpuno predaju u braku. Bez Isusa i njihova ljubav lako će se ispiti i nestati. Zato on želi biti s dvoje, uz dvoje, koje se iz ljubavi daruju jedno drugom, da ne bi ponestalo vina ljubavi, vina radosti, punine.

 

Na Isusovu riječ, sluge su vodu odnijele ravnatelju stola i od vode nastalo je najbolje vino. Na Isusovu riječ, nakon noći bez ulova, mreže su se razdirale. Kada mi ne možemo učiniti ništa više, zavapijmo Gospodinu Isusu! Poslušajmo što nam govori i u našem životu on će naše praznine pretvarati u vino punine, radosti i smisla.

Ukrsnuo je, budimo nadu

Ova godina, a i nekoliko zadnjih pomalo nas straše. Kao da  se gasi svaka nada u mogućnost promjene na bolje. Na svim područjima života slušamo o tamnoj strani života. Globalna ekonomska kriza itekako se osjeća  u svakodnevnici kod sve većeg broja ljudi. I kao da nitko ne zna dokle. Rijetki su trenuci lijepih vijesti koje možemo pročitati i vidjeti u medijima. Kada bi se čovjek principijelno držao putanje kojom je usmjeren lavom loših vijesti, morao bi se predati i potonuti u očaj. S druge strane,  ljudi  usred očaja ne mogu naći prava rješenja problema koji ih muči. Ipak, još uvijek ljude nosi nada da će biti bolje, nada u promjenu, poboljšanje života. Tome nas uči  iskustvo povijesti, a i već obično svakodnevno iskustvo, jer  nakon svake kiše dolazi sunce i nakon noći rađa se novi dan.
Uskrs je. Slavimo najveći blagdan naše kršćanske vjere. Isus je slavno ustao iz groba i pobijedio smrt i đavla. Je li ikada u povijesti trenutak bio tako strašan i poražavajući? Isus  iz Nazarata, silan na djelu i riječi, kao nitko prije; Onaj koji je pokazao neusporedivu snagu, ponajprije ljubavi, došao je na križ. Pribili su ga  grijesi svih ljudi, a on je prihvatio, dragovoljno, strašnu smrt na križu. U tome trenutku nastala je potpuna tama. Učenici nisu vidjeli dalje. Zahvatilo ih je potpuno razočaranje. Nisu mogli shvatiti kako i zašto dalje. Ostala je samo nada upaljena svjetlom Riječi i Duha. Ta vatra dala im je snage da prežive do Uskrsa. Svaka kriza ima kraj. Svaki Veliki petak ima kraj. Svaka strahota će proći i novi smisao može zasjati ako u srcu još „gori nada“.
„Ovo je vrijeme za hrabre“, ovo su dani u kojima je na kušnji naša nada i vjera. Ne bojmo se i ne dajmo se pokolebati. Uskrs  je svjetlo jače od svake tame i krize, od svakoga zla. Prisjećajmo se u euharistiji i u osobnoj  molitvi „silnih djela“ koja je Bog učinio kroz povijest. Prisjetimo se koliko su i kako pretrpjeli biblijski proroci i sveci kroz povijest Crkve i vidimo u njihovoj proslavi, nakon svih križeva, Uskrs,  Božju pobjedu i snagu. Snaga Duha koja je njih vodila neka i nas danas povede u budućnost. Uspravimo se s vjerom u živoga i prisutnog Gospodina. Neka s blagdanom Njegove pobjede uskrsne naša vjera. Nema te prepreke, ni kušnje, ni problema, ni strahote koju s njime ne možemo savladati. Neka on bude kormilar našega života u danima kada  magla straha i neznanja suzi naš pogled i kada se čini da dalje nema puta. U vjeri u Njega možemo naći snage za nove korake, možemo otkriti smisao patnje i učiniti nove,  hrabre korake. On je tu. Uskrsnuo je
Mijo Rak

Cvjetnica 2012.

Još uvijek su žive u meni  slike grančica „drenka” sa žutim cvjetovima. Nosili smo ih u našim krajevima na misu o blagdanu Cvjetnice. Tako smo cvijetovima koje smo imali, jer prije kod nas nije bilo lako doći do palminih grančica, uprizorili nedjelju Muke Gospodnje - Cvjetnicu. Isus na „magarcu, mladetu magaričinu” ulazi u Jeruzalem proslaviti blagdan Pashe. Dočekuju ga kao kralja, s palminim granama, poklonom i riječima:„Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!” Promatraču sa strane  nemoguće je zamisliti da će Isus već za nekoliko dana čuti povike: „Raspni ga! Raspni!” Kakav strašan zaokret koji tako očito pokazuje misterij  ljudskog života. Ljudska je slava poput magle koja se brzo diže i još brže nestaje. Sav misterij grijeha i zla može se opipati u događaju o kojem slušamo. U trenucima kada osjećamo optimizam i uživamo u ljepoti života teško nam je i zamisliti blizinu moguće strahote života. I nitko nije isključen. Koliko god netko bio slavljen već sutra može biti potpuno obezvrijeđen, popljuvan.

Ono što s druge strane daje nadu jest Isusov ulazak u Jeruzalem s ciljem našeg otkupljenja. Isus nije bio na prijevaru uhvaćen. Nije ga nitko prevario niti iznenadio. Isus je znao što ga čeka. O tome je više puta govorio svojim učenicima. Najavio je svoju muku i smrt. Isusov ulazak u Jeruzalem je njegova slobodna odluka. Nitko mu nije mogao oduzeti život. Isus predaje život u ruke Očeve za spas čovjeka. Predaje se u ruke grešnika. Sve laži kojima su ga okrivili, udarci i raspeće na križ, pokazuju tamu u kojoj se čovjek nalazi. Mnogi su se pitali je li za spasenje čovjeka to zaista bilo potrebno učiniti. Nije li postojao drugi način. Sveti Franjo Saleški kaže na jednom mjestu:„Ono što je dostajalo za naše spasenje nije bilo dovoljno njegovoj ljubavi...” Upravo ta neizreciva ljubav Božja za čovjeka, očitovana u Sinu, daje neuništivu nadu svakom čovjeku, ma koliko pogriješio, ako s vjerom zamoli Isusovu pomoć. Raširene ruke na križu nada su čovjeka i čovječanstva. Čovjek je dragocjen jer je Bogu dragocjen.

Pred nama je Veliki tjedan. Najvažniji tjedan u liturgijskoj godini. Proživimo ga na otajstveni način sudjeljujući u obredima Crkve i slušajući Božju riječ. Cijeli je život i povijest obilježena pashalnim -vazmenim otajstvom. U njemu s Kristom prelazimo preko trpljenja iz života u smrt i iz smrti u život vječni s Isusom Kristom. Slavimo s vjerom i čistim srcem najveće otajstvo života.

Mijo Rak

5. Korizmena nedjelja-B

Biti pšenično zrno

U slici pšeničnog zrna koje mora istrunuti u zemlji da bi nestajući darovalo novi život krije se smisao i mudrost života. Isus sam je to pšenično zrno koje će darovati svoj život da bi postao za nas kruh života. Isus je na vrhuncu slave. Svi znaju za njega, čak i Grci došli na Pashu žele ga vidjeti-upoznati. Teško je i pomisliti da će se stvari tako brzo promijeniti. Isus je potpuno svjestan onoga što ga čeka. Prihvaća providnosni plan Očev za spas čovjeka. Toliko je velikih djela učinio za čovjeka, a sada slijedi konačna proslava. Ona će se dogoditi kroz neizmjerno poniženje i strašnu bol. Ta će pobjeda izgledati strašnije od najgoreg poraza, ali će uistinu biti najveća pobjeda nad Zlim i nad smrću čovjeka. Potrebne su oči vjere da se to „vidi”.

Logika pšeničnog zrna, na vlastitoj koži proživljena, malo se kome sviđa. Ipak, drugog puta za čovjeka, u našim okolnostima, nema. Istina je da nas križevi i patnje pritišću i muče. Istina je da nas patnja može naučiti što znači križ i umiranje koje donosi život. U patnji možemo porasti u otvorenosti i razumijevanju za druge i život. Patnja nas oslobađa bolesne navezanosti na sebe i vlastiti egoizam. U njoj shvaćamo koliko smo krhki i spoznajemo da nam Drugi i drugi treba. U patnji raste i čeliči se naša nada. „U križu je zaštita i obrana. U križu je život. Zato prigrli križ da živiš uvijeke.” Gospodine, hvala ti za tvoje rane na križu u kojima je naša budućnost i proslava s tobom.

Mijo Rak

4.korizmena nedjelja-B

U vremenu koje prebrzo prolazi protegnuo se čovjekov život tako dragocjen i tako krhak. Zvijezde i prašina, snovi i bijeda cijelog nas života prate. Danas nam Božja riječ budi slike iz davnih vremena izraelskog naroda. Slike i sjećanja na izlazak iz ropstva u slobodu preko pustinje. Pustinja -hod prema slobodi, bila je mjesto rasta i padova u vjeri. I kao da se sve odvijalo u toj dinamici: Božje brige, povjerenja u Boga, a svako malo gubitka vjere i nepovjerenja.

Isus u razgovoru s Nikodemom podsjeća na trenutak nevjere izabranog naroda u pustinji. Zbog toga je Bog pustio da ih zmije ljutice ujedaju. Mojsije se obraća s molbom Bogu, a on mu govori neka napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Tko god je pogleda i to mu probudi vjeru bit će spašen. Isus nakon toga govori o svom uzdignuću na drvo križa. Tko god će povjerovati u njega razapeta na križu taj će biti spašen i imati će život  vječni. Jer kao što kaže Isus, život je vječni upoznati Oca. Upravo križ je mjesto na kojem je najlakše  upoznati Očevu ljubav za svakog čovjeka. „On ni svog Sina ne poštedje nego ga za sve nas preda” kaže nam sveti Pavao. To je učinio besplatno iz ljubavi prema svakom čovjeku. Ipak, moguće je i tu ljubav, to svjetlo ne vidjeti i to je istinska tragedija.

Pogledajmo danas u Isusove rane na križu. Otvorimo oči i srce i pronađimo snagu za dane koji su pred nama. U vjeri u Isusa može se prokrčiti put pobjede ma u kakvoj se situaciji nalazili. Ohrabrimo se i podignimo u milosnom vremenu koje nam Bog dariva.

Mijo Rak

3. korizmena nedjelja -B

Isus - Hram

Kako bi tužna bila naša mjesta bez križeva, kapelica, crkava - bez hrama. Istina, židovi su imali samo jedan hram i mnogo sinagoga. Ipak, u određenom smislu, ono što je za njih predstavljao hram, za nas kršćane predstavlja crkva. Hram je bio srce, središte vjerskog života naroda. Bio je također mjesto gdje se Bogu prinosilo žrtve životinja i molilo. Drugim riječima bilo je svetište u čijoj je svetinji nad svetinjama boravio živi Bog. Ništa važnije od hrama Izrael nije imao. I čak tu, na tom svetom mjestu, ljudi se nisu mogli osloboditi profanacije, nisu mogli bez trgovine. Kao da čovjek ne može odvojiti ni djelić svoga života potpuno, za Boga.

U mislima gledam Isusa kako pravi bič od užeta i čujem galamu trgovaca, buku životinja i vidim nevjericu na licima. Potrebna je  hrabrost da se upozori nekoga tko čini nešto za što se svi slažu da je zlo. Učiniti pak nešto poput Isusa izgleda skandalozno. On dira u nešto što se uobičajilo, što se ljudima činilo normalno. Ne da riječima kritizira već ruši stolove, viče, tjera van. Sigurno su ga gledali u velikom čudu i pitali se odakle mu pravo. Zato ga i traže neko znamenje da dokaže na temelju čega to smije činiti.

Isus odgovara:„ Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.” Takav govor bio im je nepoznanica i činio im se apsurdan. No Isus je znao što ga čeka. On poučava nas svoje učenike gdje potražiti hram, kamo doći i gdje moliti. Isus je hram Božji. Isus je hram gdje je prinesena najsvetija, savršena žrtva Bogu Ocu. Njegovo je srce dom molitve: neprestane ljubavi, hvale i vapaja, zajedništva s Ocem. Isus naviješta najveću žrtvu povijesti koju će prinijeti za spas svoje braće ljudi.

Budući da smo njegovi, i mi smo hramovi Božji. Srce svakoga čovjeka jest istinski hram, svetište u kojemu bi trebali u Kristu prinositi hvale i vapaje našemu nebeskom Ocu. Isus nam je bio u svemu jednak osim u grijehu. Mi - hramovi Božji, ranjeni smo grijehom i slabi. Često smo u nelogičnostima i besmislu, u životnom neredu. Naši su hramovi „porušeni, oštećeni, devastirani.” Potrebno ih je iz dana u dam obnavljati na sliku Isusova hrama. U hramu prebiva živi Bog. U hramu se pjevaju hvale i izriču prošnje. Upravo to i mi moramo učiniti u svom životu. Očistiti „bičem ” Božje riječi i sakramentima svoj hram, svoje srce i prinositi istinitu žrtvu ljubavi svoga života. Za to ne moramo ništa platiti. Važno je darivati sebe. Bog od nas prije svega traži da ga „upoznamo, da ga ljubimo” i konačno k njemu dođemo.

Upravo korizma je izuzetna prilika da učinimo odlučniji korak. Nama je to potrebno jer je današnji svijet do smrti gladan Boga.

Mijo Rak

  • An Image Slideshow

Crkva iz zraka

  • An Image Slideshow

Molitva Majci Božjoj Lauretanskoj

MOLITVA MAJCI BOŽJOJ LAURETANSKOJ, ZAŠTITNICI ŽUPE SV. JURAJ NA BREGU

Presveta Bogorodice! Tvoj sveti lik nije uništen u urušenju Crkve.
Čudesno sačuvan postao nam je znakom da ti u srcu  naše župe želiš na osobit način biti prisutna kao Zaštitnica i Utočište svima koji ti povjere svoje tjeskobe i nade, svoje boli i brige. Ohrabreni tim znakom, puni pouzdanja i pobožnosti, tvome Srcu povjeravamo i predajemo svako dijete i sve mlade, bolesnike i patnike, siromahe naše župe i Domovine.
Pohodi sve naše obitelji i uvedi u njih jedinoga Spasitelja Isusa Krista da budu zdrave, vjerne i potomstvom blagoslovljene.

Marijo Lauretanska, moli za nas i moli s nama za mir u našoj ispaćenoj Domovini, da kroz sve poteškoće i opasnosti života sretno stignemo u radost Presvetoga Trojstva, da ga hvalimo i slavimo u sve vijeke vjekova.
Amen.

Majko Božja Lauretanska- moli za nas!

Panorama crkve

  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow

Laudato TV

  • An Image Slideshow

40 dana za život

  • An Image Slideshow