U nedjelju, 12. svibnja 2024. godine, u župnoj crkvi u Svetom Jurju na Bregu proslavljena je prva sveta pričest. Prvopričesnici, njih 52, vrijedno su se pripremali cijelu školsku i vjeronaučnu godinu na župnom vjeronauku i u školi za primanje sakramenta euharistije, a na Majčin dan, u zajedništvu sa svojim roditeljima, krsnim kumovima, bakama i djedovima, učiteljima i vjeroučiteljima i cijelom župnom zajednicom, u radosti su proslavili dolazak Isusa Krista kojeg su primili kao svoga prijatelja.
U utorak, 23. travnja 2024. godine, u župnoj je crkvi u Svetom Jurju na Bregu proslavljeno proštenje povodom blagdana Svetog Jurja. Na svečanoj misi u 11 sati okupio se lijepi broj vjernika, štovatelja svetoga Jurja, koji su svojim sudjelovanjem dali slavu Bogu moleći za jakost i snagu u životnim izazovima. Euharistiju je predvodio župnik iz Međurića (Požeška biskupija), vlč. Pavle Filipović, uz suslavlje dekana preč. Ivana Hercega i nekolicine svećenika našeg dekanata, umirovljenog svećenika vlč. Josipa Horvata te nekadašnjeg župnika naše župe vlč. Ivice Puškadije iz Gornjeg Kneginca i domaćeg župnika, vlč. Danijela Bistrovića, koji je u 18 sati predvodio župnu svetu misu.
U noći uskrsnoga bdijenja i blagoslova ognja, na Veliku subotu, našim se crkvama ori Vazmeni hvalospjev u čast Uskrslomu, Kristu. Među ostalim, nalazi se i sljedeća misao: „Uskrsna sveta noć ništi grijehe, pere krivice, i nevinost vraća palima, a radost tužnima. Dokida mržnju, uspostavlja slogu i svladava nasilje.“ Krist koji je ustao od mrtvih temelj je naše vjere. Koliko puta smo u euharistiji molili i riječima izrekli: „Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo.“ Kristovo uskrsnuće donosi nam novu radost i svježinu za preobrazbom života. Zaodjenimo se Kristom kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni (usp. Kol 3, 12), a to znači vjerom, nadom i ljubavlju. To vodi ne samo preobrazbi nas samih, već preobrazbi svijeta, kojom se našem mjestu, župi, biskupiji i čitavom svijetu, daje novo lice koje potpomaže razvoj čovjeka i društva prema logici solidarnosti, dobra, u dubokom poštivanju dostojanstva vlastita svakom čovjeku. Kada Uskrsnuli pozdravlja svoje apostole, govori im: ‘mir vama’. Molimo za mir u našim srcima, našim obiteljima, našem društvu i u cijelom svijetu. On, Krist, je mir naš. Nastojmo koliko god možemo Kristov mir prenijeti jedni na druge. Nemojmo dopustiti da nas drugi povuku u svoj nemir, nego ih povucimo u svoj mir. Ne dopustimo da nas povuku u svoj mrak, povucimo ih mi u Kristovu svjetlost, u zoru uskrsnuća. Bog se udostojao razveseliti svijet uskrsnućem svoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista. Budimo i mi preobraženi dionici te uskrsne radosti i živimo kršćanski živeći uskrsnuće. Sretan vam i blagoslovljen Uskrs! župnik Uoči treće korizmene nedjelje, u maglovito subotnje jutro, 2. ožujka 2024. godine, krenuli smo na tradicionalni križni put selima naše župe. Pobožnost križnoga puta započela je jutarnjom Svetom Misom u 7.30 sati, u župnoj crkvi. Nakon Svete Mise i prve postaje krenuli smo kroz Lopatinec, put Brezja, Malog Mihaljevca i Zasadbrega, a posljednju postaju izmolili smo vrativši se u župnu crkvu. U utorak, 13. veljače 2024. godine, u župnoj je crkvi u Svetom Jurju na Bregu proslavljeno prvo ovogodišnje proštenje povodom blagdana Svetog Valentina. Misno je slavlje predvodio nekadašnji bogoslov i đakon naše župe, vlč. Miro Denac, župnik župa Donji Mosti i Miholjanec, a sudjelovali su i vlč. Josip Horvat, preč. Ivan Herceg, dekan iz Nedelišća, vlč. Nikola Markušić iz Orehovice i vlč. Mislav Mikac iz Gornjeg Mihaljevca uz domaćeg župnika vlč. Danijela Bistrovića. Okupio se lijepi broj vjernika koji su dali slavu Bogu i svetom Valentinu. U svojoj je homiliji vlč. Denac govorio o svetom Valentinu koji je cijeli život posvetio ljubavi prema Bogu i bližnjemu svjedočeći za Isusa Krista. Zato je i danas slavljen svetac u Katoličkoj Crkvi i štuje se kao zaštitnik od padavice i mnogih bolesti. Njegov nam primjer života pokazuje da se vrijedi žrtvovati za Krista, čak i onda kad je najteže, kao što je bilo u godinama progona kršćana.
Slaveći blaženog Alojzija Stepinca, u našoj smo župnoj crkvi, uoči Gospe Lurdske i Dana bolesnika, imali susret starijih i bolesnih župljana. Nakon Sakramenta pomirenja slavili smo Svetu misu. Poslije Homilije podijeljen je Sakrament bolesničkog pomazanja. Krist je ustanovio sakrament bolesničkog pomazanja, htijući tako pokazati da nikada nikoga ne ostavlja prepuštenog samog sebi ni u bolesti i smrti. Naime, nema sumnje kako je jedno od najtežih ljudskih iskustava iskustvo bolesti. Dok je čovjek zdrav, oslanja se na svoje snage, sam je sebi dostatan. Naprotiv, kada oboli, prepušten je milosrđu drugih ljudi. Osim što ga muči bolest, osjeća kako je bezvrijedan. Dosljedno, bolest najčešće nije samo fizičko nego i duševno oboljenje. U tom je smislu bolest najvećem broju ljudi veliko iskušenje, štoviše nešto čemu je teško otkriti smisao. Ipak, bolest sigurno ima smisao, već i zbog toga što je i sam Isus Krist bio mučen, duboko osjetio što je patnja, iako to, kao Bog, nipošto nije morao. |