"Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! I znat ćete da sam ja Gospodin kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, narode moj! I duh svoj udahnut ću u vas da oživite i dovest ću vas u vašu zemlju i znat ćete da ja, Gospodin, govorim i činim." Prorok Ezekiel ove riječi nade piše u babilonskom izgnanstvu, kada Izraelci jako trpe zbog čežnje za svojom domovinom. Ropstvo im je poput smrti, poput groba. Bog to može i hoće promijeniti. Iako je odlazak u ropstvo bio smatram kaznom za grijehe, Bog, milosrdan, pun sućuti, milostiv, šalje svoje proroke da probude nadu u srcu svoga naroda.
Isus, Gospodin, budući pobjednik nad smrću, Lazarovu smrt naziva snom... Za Boga, smrt je uistinu san. To je jasno nakon uskrsnuća. Ipak, za nas ljude smrt je najveća ugroza, izvor tjeskobe i straha. Dolazeći Marti i Mariji, kada je umro njihov brat, a njegov prijatelj, Lazar, Isus je pokazao svoju blizinu sa svakim čovjekom. Isus je najbolji prijatelj kojega bilo tko može poželjeti. Došao je dati život za svakoga čovjeka, ali to spasenje u vjeri i kajanju treba prihvatiti i njega u svoj život zazvati. Iako zna da smrt nije kraj, gledajući tugu svojih prijatelja Isus je potresen. "I zaplaka Isus." Naš Bog je suosjećajni Bog koji nije ravnodušan na našu situaciju, na našu patnju. Uz nas je, s nama trpi. Njegove snažne riječi toliko su nam dragocjene danas dok smo u tjeskobi zbog straha od smrti, dok smo ugroženi potresima: "Ja sam uskrsnuće i život:tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada."
To povjerovati, s Bogom se pomiriti - to je put nade koji nam danas treba. To je najvažnije. Tko god teško trpi, tko god se boji i u tjeskobi je, neka od srca vapi Gospodinu Isusu i prikaže mu svoje trpljenje i on će ga zagrliti i darovati mu svoj mir jači od svakog nemira.
| < « | » > |
|---|
