ŽUPA SVETI JURAJ NA BREGU

Get Adobe Flash player
+++ +++

MARIJA BISTRICA, 3. 7. 2022.


Vjernici grada Varaždina 333. put ispunili su zavjet i ove godine hodočasteći Majci Božjoj Bistričkoj u subotu i nedjelju 2. i 3. srpnja. Organizator ovogodišnjeg hodočašća bila je Župa sv. Josipa na Banfici. Varaždincima su se pridružili i brojni vjernici iz drugih mjesta Varaždinske biskupije krenuvši još u noći s petka na subotu pješice do ovog marijanskog svetišta u Hrvatskom Zagorju sudjelujući tako prvog dana na ovom dvodnevnom hodočašću. U večernjim satima, svetu misu u crkvi Bl. Alojzija Stepinca na otvorenom, predslavio je varaždinski biskup Bože Radoš, a od 21 sat, uobičajeno, uslijedila je i pobožnost „Put svjetla“ uz procesiju na bistričkoj kalvariji.

 


333. zavjetno hodočašće nastavilo se u nedjelju 3. srpnja kada je ujedno glavni hodočasnički dan te se brojni vjernici, pristigli autobusima ili osobnim automobilima, pridružuju hodočasnicima pješacima. U 9 sati bila je pobožnost “Križnog puta” na bistričkoj kalvariji, a središnji događaj bila je zavjetna sveta misa u crkvi na otvorenom od 11 sati.

Ovo euharistijsko slavlje predslavio je varaždinski biskup Bože Radoš uz suslavlje umirovljenog biskupa Josipa Mrzljaka i još dvadesetak svećenika koji su na službi u Varaždinu te župama iz kojih su pristigli hodočasnici, a na misi su bili prisutni i predstavnici civilnih vlasti.
Župama iz Varaždina, i drugog dana hodočašća pridružilo se još desetak župa iz Varaždinske biskupije.

Tumačeći navješteno evanđelje u svojoj homiliji, biskup Radoš je rekao kako je ovo upravo hodočasničko evanđelje koje govori o istini, o čovjeku i hodočasniku. Isus je hodočasnik, spreman je dati svoj život za druge i to je smisao njegova putovanja. Prije nego stignemo do cilja svog putovanja, Isus nas, svoje učenike, šalje na privremena putovanja – naviještati blagu vijest, kraljevstvo Božje. Ovaj poziv 72 učenika ne znači da je poziv upućen samo svećenicima, nego je naviještati evanđelje zadaća svakog vjernika.


Isus je uvijek želio biti u društvu ljudi

Prije nego učenike šalje, Isus ih poziva, okuplja ih oko sebe, Isus je uvijek želio biti u društvu ljudi, želio je biti s čovjekom, rijetko se povlači u osamu na molitvu, ali i tada je s Ocem. Tako Isus želi naglasiti da je zajedništvo propovijed i navještaj kraljevstva nebeskog.

Potom, kada šalje svoje učenike, najprije im daje neke upute. Prvo, da na put sa sobom ne nose gotovo ništa. Jer ih želi učiniti potpuno slobodnima. No, sa sobom nose jedan drugoga. Šalje ih po dvojicu, a to je zajednica, zajedništvo i pobjeda nad onim koji dijeli – nad Sotonom – koji i u imenu nosi to da podijeli (diabolo lat. Podjela, djelitelj) čovjeka od čovjeka i čovjeka od Boga. Isus, dakle, učenike šalje s jednim poslanjem: najaviti Isusov dolazak.

„Svaki kršćanin u svome životu, svome poslanju, nosi tu temeljnu poruku: da idemo i naviještamo Isusov dolazak u život ljudi“, naglasio je biskup Radoš.

Potom, onima koje šalje, Isus daje i pouke – najprije, kad uđu u nečiju kuću, trebaju ljudima donijeti mir.

„Recite im mir vama, mir kući ovoj. Pa to je temeljna Isusova poruka nakon uskrsnuća.“ Pojasnio je biskup, nadodavši kako i Isus dolazi u kuću svojih učenika u dvoranu posljednje večere i tamo donosi mir.

„Siromašan, a tako bogat. Ništa ne posjeduje doli rana na svome tijelu, a nosi život.“, rekao je mons. Radoš.


Kraljevstvo Božje nije na nekom udaljenom mjestu nego ono započinje u nama

Zatim, učenici dobivaju uputu liječiti bolesnike.

„Uđite u njihov privatni, intimni život, tamo gdje nose svoju bol, gdje nose teret. Uđite tamo gdje nije ugodno, gdje svi bježimo. Tamo gdje je križ, bolest, nema nikada gužve. Ljudi se razilaze. Bježe od te stvarnosti, ali Isus kaže: budite upravo tu. Tu je potrebna Njegova riječ koja liječi, tu je potrebna njegova riječ – riječ života, gdje i bolest razumije i spoznaje kao dio puta približavanja Bogu“, pojasnio je biskup i dodao posljednju uputu koju Isus daje svojim učenicima, a to je da trebaju navijestiti da se približilo kraljevstvo Božje, da dolazi Onaj koji ima doći, koji je Spasitelj. Objasnio je i kako kraljevstvo Božje nije na nekom udaljenom mjestu nego ono započinje u nama.

„Kad Bog dolazi k nama, kad ga primamo i započinje život u nama, tada dolazi do sreće života.“

Biskup se, nadalje, posebno zaustavio na Isusovoj konstataciji da se učenici trebaju radovati što su im imena zapisana na nebesima. I dok su imena ljudi zapisana u ovozemaljskim prolaznim knjigama, a nekim ljudima čak niti u njima, svima je potrebno znati da su naša imena zapisana u knjizi vječnosti, knjizi Onoga koji daje život, voli život, Onoga koji poznaje svakog po imenu, to je Onaj koji piše ljubavlju.


Ništa nas ne može rastaviti od Kristove ljubavi

„Tinta će biti izbrisana, izbrisano će biti i iz ljudskog srca, ali iz ove knjige nikad nećemo biti izbrisani, jer je je pisana ljubavlju, pisana je životom“ naglasio je mons. Radoš dodavši kako to poručuje Onaj koji je „došao zabilježiti svoje ime u srcu Blažene Djevice Marije – Isus, Spasitelj, Onaj koji spasava. Koji se želi upisati u ime svakoga od nas u srce svakoga od nas, da kaže po Njemu živimo. Po krštenju smo upisani u Njegovo ime. U njegovu muku, smrt i uskrsnuće. I zato je to ime neprolazno ime. Ime koje je na Nebu.“

To je poželio biskup da si na ovom hodočašću svatko posvijesti i stavi kao pečat na svoju dušu – da kod Gospodina nema Matice umrlih.

„Kod Njega sve živi. Svatko od nas živi. A učenici su pozvani navijestiti to Ime – Život koji je neprolazan, koji je vječan. Bog u čije smo dlanove, u čije smo srce zapisani, šalje svoga Sina da nam to objavi – da nas ništa ne može rastaviti od Njegove ljubavi: ni mržnja ljudi, ni Sotona koji stalno rastavlja“, rekao je biskup Radoš

I jer su svi po Isusovoj Krvi, Njegovoj smrti i ljubavi, upisani u dlanove nebeskog Oca, pozvani su radovati se, hvaliti i slaviti Boga, predati sve što nas dijeli, svoje sumnje, svoje nevjere.

Na kraju homilije biskup Radoš potaknuo je na molitvu Gospodinu kako bi tako mogli živjeti te „da se ovdje ne zaustavljamo, već da naš pogled uvijek ide preko granice, prema Domu gdje smo čekani kao ljubljena djeca.“

Na kraju euharistijskog slavlja biskup Radoš uputio je riječi zahvale svima koji su sudjelovali u organizaciji ovogodišnjeg hodočašća. Gradskim vlastima grada Varaždina što su i ovog puta pružili ruku podrške. “Dobrim Samaritancima“ koji su hodočasnicima pružali okrijepu, kao i samim hodočasnicima koji su ponijeli “biljege Isusovih rana“ na svome tijelu u vidu žuljeva, teških nogu i svakog drugog umora, odnosno rana i tereta hodočašća.

333. zavjetno hodočašće Varaždinaca, koje je ove godine organizirala Župa sv. Josipa s Banfice, na čelu sa župnikom Leonardom Šardijem, završava u ponedjeljak 4. srpnja, svetom misom zahvalnicom u varaždinskoj katedrali s početkom u 19 sati.

 

Tekst: Iva Kuzmić
Fotografije: Anita Treščec

 

Raspored vjeronauka

Obavijesti o smrti

  • An Image Slideshow

Crkva iz zraka

  • An Image Slideshow

Molitva Majci Božjoj Lauretanskoj

MOLITVA MAJCI BOŽJOJ LAURETANSKOJ, ZAŠTITNICI ŽUPE SV. JURAJ NA BREGU

Presveta Bogorodice! Tvoj sveti lik nije uništen u urušenju Crkve.
Čudesno sačuvan postao nam je znakom da ti u srcu  naše župe želiš na osobit način biti prisutna kao Zaštitnica i Utočište svima koji ti povjere svoje tjeskobe i nade, svoje boli i brige. Ohrabreni tim znakom, puni pouzdanja i pobožnosti, tvome Srcu povjeravamo i predajemo svako dijete i sve mlade, bolesnike i patnike, siromahe naše župe i Domovine.
Pohodi sve naše obitelji i uvedi u njih jedinoga Spasitelja Isusa Krista da budu zdrave, vjerne i potomstvom blagoslovljene.

Marijo Lauretanska, moli za nas i moli s nama za mir u našoj ispaćenoj Domovini, da kroz sve poteškoće i opasnosti života sretno stignemo u radost Presvetoga Trojstva, da ga hvalimo i slavimo u sve vijeke vjekova.
Amen.

Majko Božja Lauretanska- moli za nas!

Panorama crkve

  • An Image Slideshow

Laudato TV

  • An Image Slideshow