Naša je župa u nedjelju, 3. srpnja hodočastila u Mariju Bistricu, naše najveće marijansko svetište. U ranim jutarnjim satima krenulo se sa dva autobusa. Neki su vjernici išli osobnim automobilima. Pridružili smo se ogromnoj rijeci hodočasnika koji su evo i ove godine željeli pozdraviti Isusovu i našu Majku te tako biti sudionici 322. zavjetnog hodočašća varaždinske biskupije. Ovom je velikom događaju nazočilo oko dvadesetak župa. Najprije se krenulo na Kalvariju, na križni put te smo tako od postaje do postaje moleći, pjevajući i prisjećajući se Isusovog hoda do Golgote promišljali svaki ponaosob o svojem križnom putu kroz život, te upravo tu, na Kalvariji osjećali i svoje vlastite Kalvarije, padove i dizanja ali i potpunu pripadnost Kristu. Njegovi smo upravo po nošenju križa.
Puni dojmova kojima smo bili ispunjeni nakon Kalvarije, ostalo je malo vremena do centralnog događaja – Sv. Mise, a moglo se i pristupiti sakramentu sv. ispovijedi .
Svetu je Misu predvodio varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak uz koncelebraciju svećenika iz svih pridošlih župa. Misa se održavala u crkvi na otvorenom. Biskup je u svojoj homiliji najprije prisjetio sav nazočni puk na govor svetog oca pape na hipodromu kao i u katedrali. Te riječi trebali bismo svi prihvatiti kao putokaz kroz život. Prisjetio se na poseban način potaknut papinim razmišljanjima na našeg blaženika Alojzija Stepinca te ponovio papine riječi kako je kršćansko mučeništvo zapravo najveći stupanj svetosti. Govori o tome kako je neophodno i jedino smisleno u životu prianjati uz Krista čitavim svojim bićem i čuvati Njegovu riječ u svim okolnostima života. Ili jesmo ili nismo katolici. Sam Alojzije Stepinac je imao velike planove sa Bistricom i upravo u Bistrici prepoznaje mjesto savršene duhovnosti i prostor u kojem se rađaju autentični svjedoci vjere. To je pravo mjesto susreta s Bogom i naziva Bistricu hrvatskim Lurdom i Loretom. Tvrdi da je Marija Bistrica naš veliki moralni kapital i to upravo u vrijeme komunizma koje „hara“ sve moralne vrijednosti poput Turaka, te nema gore hereze no što je crvena. I upravo zato je neophodan stalni zagovor Majke Božje Bistričke. Stepinac ima viziju koju na žalost nije mogao ostvariti u potpunosti, no ono što je najdragocjenije jest činjenica da on sam kao osoba postaje taj veliki moralni kapital. I to upravo kroz poraz u pobjedu. To je zapravo naš kršćanski paradoks, i tu je Alojzije u potpunosti nasljedovao Krista po križu koji u svojoj ludosti zapravo postaje blagoslov. “Slavim Te Oče, gospodaru neba i zemlje što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima“ dio je Evanđelja na kojem se biskup zadržao te pojasnio da su maleni oni koji u poniznosti slušaju i žive Riječ Božju. Svoju je homiliju biskup završio citirajući riječi koje je sveti otac papa izgovorio u katedrali :“ Neka blaženi Alojzije Stepinac posreduje za vaš narod, a Majka neka ga štiti.“ Posebno oduševljenje svakako je bio zbor Sv. Nikole iz Varaždina koji je svojim skladnim i produhovljenim pjevanjem doprinio veličanstvenosti ugođaja.
Nakon svete Mise i nakon ručka moglo se prisustvovati klanjanju pred Presvetim koje je vodio bistrički župnik vlč. Koren. Nakon što smo se uz zahvalu i pjesmu oprostili od naše Majke krenuli smo iz Marije Bistrice noseći u srcima radost i oduševljenje koje je teško riječima iskazati. Upravo smo stoga svi zajedno proslavili Misu zahvalnicu u našoj župnoj crkvi u koju smo evo (kako je napomenuo naš župnik) prvi put ušli u obnovljenu kao hodočasnici iz Bistrice. Potrebno je napomenuti da su naše vjernice iz KUD-a odjevene u prekrasnu narodnu nošnju nosile naš župni barjak te smo tako bili prepoznatljivi kao župa. Dao Bog da se plodovi ovog hodočašća trajno osjećaju u župi.
Marija M.
< « | » > |
---|