Na mjestu na kojem se prvi put vidi crkva Svetog Juraja na Bregu hodočasnici iz Prekmurja(Slovenija), na putu na proštenje za Ime Marijino, su se zaustavljali da bi se odmorili i pomolili Bogu. Godinama kasnije, 1938.godine na tom je mjestu obitelj Hren je izgradila križ(pil).
1999. godine je nekolicina mještana došla na ideju da na tom mjestu izgradi kapelicu svetog Vida, krščanskog mučenika. Te iste godine je održana i prva sveta misa pod vodstvom prečasnog Ivana Kozjaka.
2000. godine se krenulo u realizaciju te ideje pod vostvom Franje Bistrovića, Ivana Kovačića, Josipa Kovačića(predsjednik), Ivana Medveda, Željka Medveda, Josipa Novaka, Franje Perka, Pavla Posedija, Marijana Rodingera Josipa Tera, Stjepana Varšića (zvonar) i Vlade Vrtarića.
Gradilište za kapelicu je darovala obitelj Rodinger, a prilazni put obitelj Željka Medveda. Najveći donator za kapelicu je obitelj Franje Bistrovića, a u radovima su pomogli Josip Novak(stolar), Josip Novak (keramičar), Vlado Vrtarić (električar) i Zvonko Čenadi(monter suhe gradnje).
2003.godine završili su radovi. 15.lipnja te iste godine kapelicu je posvetio monsinjor Antun Perčić. Mons. Prečić je rekao kako su izgradnja i blagoslov kapelice veliki događaj za naselje Frkanovec, ali i za sve vjernike:“ Ovim selo pokazuje da želi imati i vanjski znak koji pokazuje da nije stvoren za prolaznost, nego za vječnost. Križ na ovom tornju poziva sve nas da svoje oči uzdignemo nebu, da nismo ljudi podzemlja, nego ljudi koji čeznu za visinama za Bogom. A Sv. Vid, kojemu je posvećena kapelica podsjeća nas da se isplatilo zaigrati na Isusovu kartu“ Osim kapelice blagoslovljeno je i zvono, koje je u popodnevnim satima postavljeno u zvonik. U kapelici je postavljen postojeći pil, a uz njega na zidu se nalazi slika Sv. Vida koju je naslikao slikar Damir Šalari iz Preloga.
Svake godine na dan svetog Vida mučenika održava se proštenje.
Zahvaljujemo svima koji su pomogli u izgradnji kapelice.
PROŠTENJE U FRKANOVCU
Veoma često idemo na proštenja. Jesmo li i koliko svjesni što to zapravo je, i koliku milost možemo dobiti ako proštenje doživimo u svoj dubini njegovog značenja?
Sam naziv "proštenje" govori nam o oprostu. Da, Bog u ispovijedi oprašta sve naše grijehe koje ispovjedimo i to po zagovoru sveca na čiji smo proštenišni "teren" došli. Proštenja su dakle mjesta susreta Boga i čovjeka u jednom posebnom ozračju: u ozračju opraštanja, duhovne snage, radosti i blagoslova. To je istovremeno susret čovjeka s čovjekom u ozračju međusobne ljubavi i vjere da je u svakom čovjeku Bog prisutan, te upravo po mjeri ljubavi prema bratu čovjeku pokazujemo svoju ljubav prema Bogu.
Na ispovijed možemo i bilo koji dan - Bog nas po našim svećenicima uvijek čeka i radosno oprašta sve naše grijehe i slabosti. No, na proštenju taj oprost, to slavlje ima još jednu dodatnu duhovnu dimenziju, a to je vjera da nam uz bok, kao podrška i sigurnost stoji svetac, patron, zagovornik i zaštitnik.
U nedjelju 20. 06. 2010. u Frkanovcu to je bio sv. Vid i proštenje je i bilo na čast sv. Vidu koji je zagovornik, patron i zaštitnik naših Frkanovčana. No, sveti Vid bio je u nedjelju zagovornikom kod Boga i svima onima koji su došli na svetu Misu u Frkanovec.
Sveti Vid. Tko je taj svetac? To je svetac iz 3. stoljeća. Sin bogate, poganske obitelji, rođen na jugozapadnoj obali otoka Sicilije. Vrlo rano, kao dijete osjeća svoju potpunu pripadnost Kristu. No upravo zbog toga doživljava strahotu kad ga vlastiti otac želi "otkinuti" od vjere. Trpi strahovito mučeništvo i progonstvo već u djetinjoj dobi.
Vid ima svojeg odgajatelja Modesta te s njim, i s hraniteljicom Krescencijom bježi u daleku Lukaniju. Taj bijeg pada u vrijeme Dioklecijana. Vid je uhvaćen kao kršćanin i odveden u Rim. Učinio je nekoliko čudesa. Poznato čudo je kad je ozdravio carevog sina koji je bio opsjednut. Međutim, unatoč tome osuđen je na smrt. Bio je bačen u kotao pun vrelog ulja, no Vid ostaje potpuno neozlijeđen. Bog svoje nikad ne zaboravlja.
Frkanovečka kapelica čiji je zaštitnik sv. Vid, u nedjelju je bila mjesto gdje se slavila sveta Misa. Velečasni je objašnjavajući Riječ Božju poseban akcent stavio na obraćenje. Istaknuo je da je obraćenje proces, koji mi vjernici svojim osobnim angažmanom na duhovnom planu podržavamo. Isto tako možemo bez obzira što se obraćenje dogodilo, svojim načinom života izgubiti vjeru, jer ona je veoma krhka kao što je i sveti Pavao to naglasio. Obraćenje je dakle dinamika, proces koji je potrebno stalno potpirivati duhovnim impulsima koji izazivaju osobno oduševljenje za pripadnost Kristu.
Na vanjski zid kapelice ostavljena je ploča koja objašnjava da je na tom mjestu bio najprije pil koji je podigao Josip i Marija Hren, 1938.godine., a zatim je 2003. godine izgrađena ova sadašnja kapelica koju je blagoslovio mons. Antun Perčić, a u vrijeme preč.Ivana Kozjaka. To je učinjeno na inicijativu sadašnjeg župnika vlč. Ivice Puškadija i mještana Frkanovca, jer, kao što je istaknuo župnik, ono što nije zapisano kao da i ne postoji. Potrebno je to za buduće generacije.
Na ovoj je svetoj Misi bila blagoslovljena jedna prekrasna slika koja predstavlja trenutak kada Ivan Krstitelj, Isusov preteča krsti Isusa na rijeci Jordanu.
Slika je dar obitelji Željka Medved iz Frkanovca.
Srca ispunjena radošću i zahvalnošću dragom Bogu za ovaj predivan susret Boga i čovjeka nastavili smo s druženjem.
Marija Marcijuš
*
Ove slike prikazuju kako je to nekad bilo u samim počecima i danas kada smo u 21. st. Ovim putem zahvaljujem mještanima Frkanovca na ustupljenim slikama!
mještani sela Frkanovec pred križom 1938. g.
sjenica kod križa u Frkanovcu 1940. g.
preč. Ivan Kozjak predvodi Sv. Misu
| < « | » > |
|---|
