ŽUPA SVETI JURAJ NA BREGU

Sred te se pećine Marija javi

Ovo su riječi pjesme Majci Božjoj što joj je uputiše međimurski hodočasnici župe sv. Jurja na Bregu koji se odvažiše prevaliti put do najvećeg europskog marijanskog svetišta u Lurdu. Četrdeset i jedan hodočasnik srca puna molitvi i žarkih nakana stoički je podnio težinu prevaljenih kilometara do našega odredišta.

Prva stanica na našem putu bio je grad Aix en Provance koji je poznat po prekrasnim fontanama koje plijene pozornost prolaznika. Ondje smo posjetili katedralu te razgledali središnji trg i gradsku vijećnicu. Nizajući kilometre na našem putu približili smo se Avignonu, sjedištu papinstva u 14.st. U katedrali Naše Gospe od Milosrđa slavili smo sv. misu koju je predvodio župnik iz župe sv. Jurja na Bregu, Ivica Puškadija. Uslijedilo je razgledavanje papinskih vrtova i palače gdje su stolovali pape.

Nakon prospavane noći u tom gradu nastavili smo put do Carcassonea. Grad je to u kojem se razvilo krivovjerje koje je zastupalo naglašeni dualizam duha i tijela u kojem samo duh vrijedi, a tijelo je beskorisno. Za zaštitu grada služio je dvostruki prsten utvrda koji je služio za obranu stanovnika. Uživajući u pogledu na francuski krajolik oslikan poljima suncokreta, kukuruza, livadama, šumama, pokojim čempresom, maslinom i oleandrom stigli smo do Lurda. Dani koje smo tamo proveli bili su blagoslovljeni sunčanim vremenom i neizmjernim milostima za svakog hodočasnika. Susret s Gospom kod špilje, svečane procesije sa svijećama, internacionalna misa u bazilici pape Pia X., sv. misa kod špilje i u kripti centralne bazilike, euharistijske procesije, križni put, kupanje u lurdskoj vodi, klanjanje u tišini pred Presvetim Oltarskim Sakramentom samo su isječci iz tog milosnog vremena. Mjesta koja su vezana za Bernardičin  život, mlin u kojem je rođena, kuća u kojoj je odrasla, samostan u kojem je živjela i bolnica u kojoj je doživjela prelazak iz vremena u vječnost, elementi su koji upućuju na onu ljudsku dimenziju lurdskog čuda u kojem se Marija bezgrešno začeta osamnaest puta ukazuje jednostavnoj, malenoj, siromašnoj i poniznoj Bernardici. Svi hodočasnici, redom od najstarije (75 g.) do najmlađe (18 g.), složili su se u jednom. Doživljaj u svetištu teško je pretočiti u riječi. Jedinstveni je to način u kojem Marija, koja je posrednica milosti, upućuje na Isusa što je prikazano na središnjem mozaiku velike bazilike – „Per Marie a Jesu“. Lurd je posebno mjesto gdje se susreću ljudi različitih rasa, jezika i nacionalnosti, ali s zajedničkim ciljem, preporukom i zahvalom za sve primljene milosti. U obiteljskom raspoloženju koje je vladalo među hrvatskim hodočasnicima bilo je lako i lijepo zajedno moliti, pjevati i družiti se, a vedroj atmosferi pridonio je i Mijo Rak sa stručnim vodstvom. Na povratku u domovinu posjetili smo Montepellier, grad u kojem je rođen sv. Rok i crkvu u kojoj se nalaze relikvije istoimenog sveca. Prenoćili smo u Nimesu, malom gradiću na području Provanse. Zadnjeg dana našeg hodočašća imali smo priliku za panoramski pogled na azurnu obalu te razgledavanje grada Nice te kneževina Monaco i Monte Carlo.

Hodočašće je poseban način iskazivanje hvale i slave Bogu Ocu za primljene darove, ali ono je još izraženije u vapajima nevoljnih i križem pritisnutih vjernika koji se uzdaju u zagovor Blažene Djevice Marije. Neka Ona, koja je Majka Crkve, pruži utjehu žalosnima i učvrsti one čija su koljena klecava.