Naša je župa ove godine na izuzetno svečan način obilježila i proslavila Jurjevo. Sveti je Juraj zaštitnik naše župe, on je naš zagovornik kod Boga i njemu se utječemo u svim našim potrebama.
Zahvalni smo dragom Bogu što nam je dao upravo svetog Jurja za zaštitnika, čija ljubav i svjedočenje božje ljubavi i božje nazočnosti ispunja svako ljudsko srce posebnim divljenjem. Postavlja se pitanje je li običnom ljudskom ograničenom stvorenju moguće tako živjeti.
Sveti Juraj svojom karizmom i svojim životom potvrdjuje da je moguće, surađuje li se svakodnevno s Bogom i stavlja li se Boga u svaku svoju misao, riječ i djelo na prvo mjesto. I to na način da se upravo u svakoj misli, riječi i djelu Boga proslavlja na što Bog uzvraća svojim čudesnom nazočnošću.
I tada .... "... ne živim više ja, nego Krist živi u meni..." - Sveti Pavao.
Sveta misa! Najveći, najljepši i najčudesniji događaj u svemiru! Nikad nećemo do kraja dokučiti sve dubine, svu kompleksnost i otajstvo Svete mise. Jer... to je susret, no to je i dar.
Sam početak Svete mise bio je na Jurjevo posebno dojmljiv. Iza križa u procesiji ulaze svećenici njih 11 u prekrasnim crvenim misnicama (crvena boja je znak mučeništva.). Crkva ispunjena do posljednjeg mjesta. Sveta tišina - osjeća se Prisustvo-u svakom trenutku, od samog početka.
Svetu je misu predvodio preč. Mirko Horvatić ravnatelj svećeničkog doma u Varaždinu, uz koncelebraciju svih ostalih svećenika. U prvom dijelu Sv. mise, kod slušanja Riječi koja je vjerujem dotakla srce svakog vjernika ("... tko se zastidi mene pred ljudima ...."), tu riječ evanđeliste Sv. Luke, preč. Mirko je na posebno produhovljen način spojivši je sa životom Sv. Jurja prelomio i podijelio s nama vjernicima u homiliji. U molitvi vjernika molili smo upravo ono što smo čuli i doživjeli kroz riječ i propovijed. Spoj božje riječi i života Sv. Jurja te čežnja za upravo takvim životom logičan je slijed vapaja u molitvi vjernika. Zahvaljujući tome, u najdublje otajstvo u pretvorbu, ušli smo već duboko dotaknuti Ljubavlju.
Sve su to na sebi svojstven način "nadopunili" i oplemenili pjevači prateći cijelo liturgijsko slavlje, a na samom kraju kao kruna svega naš nas je kantor obradovao skladbom koju je sam komponirao, a posvećena je Sv. Jurju. Zajedno s pjevačima pod vodstvom kantora gosp. Milovana Horvata, svi svećenici i vjernici nastojali su je pjevati. Bogu hvala na ovom jedinstvenom događaju.
Na večer u 2o sati nastavili smo s proslavom Jurjeva. Tom prilikom je organiziran dobrotvorni koncert za obnovu naše župne crkve.
Na koncertu je nastupao Ivica Pepelko i mlada pjevačica Gordana Ivanjek. Ivica Pepelko je nedavno obilježio i proslavio 40. godišnjicu svog umjetničkog staža u "Lisinskom" u Zagrebu. Riječ je o pjevaču čije pjesme svojom osnovnom emocijom duboko diraju srca otvorena za ljubav, nježnost,ljepotu....
Njegove pjesme odišu ljubavlju prema čovjeku prema Bogu i zavičaju.
Sve se u njima isprepliće i dodiruje kao i život sam: bol i radost, čežnja i ushićenje, ljubav i nade, razočaranja i zahvalnost za svaki trenutak, za dan.......
Ivica je odmah rado pristao doći i svoj nastup priložio kao doprinos za obnovu naše crkve, te je tako zapravo oživotvorio ovom svojom ljudskom gestom onu evanđeosku :"badava primiste, badava dajte"-misleći na svoj glas i talenat koji je zaista primio kao dar od Boga.
S njim je došla i mlada veoma talentirana pjevačica Gordana Ivanjek, inače prva dama hrvatske tamburaške glazbe, te tako i ona svojim nastupom uljepšala i obogatila sam koncert.Ona se je također odrekla svake materijalne naknade.
Jednostavnost i spontanost naših dragih gostiju upravo je plijenila kako svojim pjesmama tako i svojom ljudskošću i toplinom.
Iza koncerta nastavili su nas zabavljati naši domaći dečki – sastav "Rangers",koji su također svoje talente i vrijeme darovali te se tako i oni poput ciglice ugradili u obnovu crkve.
U ovom pozamašnom projektu sudjelovalo je preko sedamdesetak osoba na čelu s našim župnikom, velečasnim Ivicom Puškadijom i sve je zaista odisalo radošću, spontanošću i slogom. Ponovno se pokazalo da smo jedno srce i jedna duša, a kako i ne bi kad smo u molitvama sve prikazali i povjerili dragom Bogu, a kad je On ispred nas, oko nas i u nama, onda ništa nije nemoguće.
Bilo je posve normalno na kraju zajedno zapjevati " Hvala Ti Bože za ovaj dan!"
Marija Marciuš
| < « | » > |
|---|
