ŽUPA SVETI JURAJ NA BREGU

“Na vrlo istaknutom položaju na koti 292 dominira crkva Sv. Jurja na Bregu, vidljiva izdaleka. Nije sigurno, da se na nju odnosi vijest Ivana arhiđakona iz g. 1334., koji bilježi crkvu “sancti Georgii” jer postoji crkva i župa s istim starim patronicijem i u Sv. Jurju u Trnju.”

Sa punom sigurnošću župa se spominje već 1501. “Iz više puta citiranog”Popisa” od godine 1501. znade se, da tada postoji župnik na Lopatincu, što se odnosi na ovu župu, jer se do danas u tom kraju očuvao taj toponim.” “Iz godine 1501. sačuvao na se popis rimokatoličkih župa u Međimurju. U Lopatincu je župnikom bio Gjuro, a prebendarom Tomo.”

U župnom se uredu do danas sačuvala darovnica Nikole Zrinskog iz 1563. godine napisana na pergamentu. U toj povelji se kaže:

“Budući da je crkva svetog Jurja nad vodama od neprijatelja katoličke crkve potpuno opljačkana i tako ruševna, da je bijedan župni narod – osiromašen od protestantskog nemira – ne može sam vratiti u prijašnje stanje. Zato se crkva oslobađa od svakog plaćanja – gornice tj. plaćanja naknade i plaćanja poreza vlastelinima kraljevskog. A ktome je još dodano zemljište u Zasadbregu i Frkanovcu koje nitko nema pravo oduzeti. Da bi to imalo trajnu vrijednost, tome smo, kao što dolikuje pritisnuli naš pečat i stavili potpies vlastite ruke u našem čakovečkom dvorcu, šestog dana, mjeseca prosinca tisuću petsto šezdeset i treće godine od otkupljenja.”

Završni citat i potpies Nikola Zrinski i obješen veliki okrugli pečat u kutiji.

Taj podatak donosi i vizitator Vahtarić iz 1841. “Spominje među donatorima ove crkve i sigetskog junaka Nikolu Zrinskog, što je točno. U župnom se uredu do danas sačuvala njegova darovnica iz g. 1563. pisana na pergameni (vel. 60,5 x 177 cm).”

Crkva je stradavala i kasnije kod raznih nemira ili vremenskih nedaća. Tako i od nasljednika obitelji Zrinski:

“Juraj Zrinski priznade godine 1570. posve otvoreno, da je protestant. Naskoro iza toga počne on u Međimurju progoniti katoličku crkvu pri tom je slušao savjet baruna Nikole Mlavačkoga (Mallekoczy), koji bijaše intiman prijatelj njegov. Zrinski dade najprije iz Međimurja protjerati sve katoličke svećenike. Župna crkva svetog Mihalja u Mihovljanu bude znatno oštećena. Bolje na prođoše ni katoličke crkve u Legradu, Prelogu, Vidovcu, Svetom Jurju i Štrigovi.”

“Od g. 1650. crkva se spominje pod nazivom “S. Georgii supra chakturnia in Aquis” sve do oko 1779.”

“Iz zapisnika kanonskih vizitacija, koje su bile u Međimurju objavljene početkom g. 1660., doznajemo također ovo: Župna crkva sv. Jurja u Jezeru ili na vodama Sv. Jurja na Bregu bijaše zidana i valjano pokrivena. Nad svetištem je svod, a nad crkvenom lađom lie pi bojadisan strop. U crkvi su tri oltara. Pred sjevernim vratima nalazi se zidani toranj, u kojem vise 2 zvona.” Uz to vizitacija iz 1688. dodaje: “Sakristija se nalazila do svetišta sa sjeverne strane. . Crkva je imala visoki zvonik, što tada bijaše rjeđi slučaj u Međimurju. Krov bijaše pokriven hrastovom šindrom, a pod popločen opekama. U svetištu bijaše jedan veliki prozor, u lađi bijahu tri, a spominju se i mali kružni prozori. Osim glavnog oltara u crkvi su bili još ovi žrtvenici: sv. Marije, sv. Antuna Padovanskog i sv. Križa, koji bijaše osobito čašćen.”

“Oko crkve postoji župno groblje, koje je djelomično ograđeno.”

Zagrebački kanonik Ivan Leskovar, koji je obavljao kanonsku vizitaciju 1698. izvjestio je zagrebačkog biskupa Stjepana Selišćevića da u Međimurju živi 26.771 rimokatolik. Od toga na području župe Sv. Jurja na Bregu 3300. Uz podatke iz 1693. donosi: “Toranj je znatno oštećen, jer je u njega god. 1695. redomice dva puta udarila munja. Tom je prigodom štetu pretrpio i zidani kor, koji se nalazi iznad glavnog ulaza u crkvu; kor počiva na 2 stupa, od kojih je jedan kameni, a drugi drveni. U svetištu je veliki oltar sv. Jurja, a u lađi oltar bl. djevice Marije na sjevernoj i oltar sv. Antuna padovanskog na južnoj stieni. Između potonja 2 oltara nalazi se usred crkvene lađe oltar sv. Križa, koji je postao tako glasovit, da ga dolaze gledati svećenici i svjetovnjaci iz dalekih strana. Na sjevernu je stienu prislonjena pripovjedaonica, koja je djelomice posrebrena i pozlaćena. U crkvi su 4 klupe, i to po 2 na desnoj i lievoj strani, ali nema ni krstionice ni izpovjedaonice. Župna crkva još nije posvećena. Oko crkve postoji veliko groblje, na koje dolaze pasti životinje, jer nije dobro ograđeno. Zato je kanonik arhiđakon zaprietio, da će zatvoriti župnu crkvu, ako se u dogledno vrieme ne podigne valjana ograda oko groblja.”

Vizitacija iz 1747. donosi prvi puta da se nedaleko župne crkve sv. Jurja na Vodama nalazi kapela bl. Djevice Laureantske. Župno groblje oko crkve nije ograđeno sa svih strana. Župnik i kapelan stanuju u novom župnom dvoru, koji je zidan, ali je pokriven trstikom.

Slabo zidani zid oko crkve, bez temelja, spominje se u vizitaciji g. 1756. U vizitaciji od g. 1768. zabilježene su mjere te stare crkve, koju iduća vizitacija g. 1779. zbog ruševnosti nije više zatekla. Bila je dugačka 7, a široka 3,5 hvata, sakristija je imala 2,5 x 1,5 hvata, a zvonik bijaše visok oko 9 hvati.

Već je godine 1747. za župnika Ivana Mihanovića (1732 – 1753), spominje se ovdje štovanje Marije Lauretanske. Tada vizitator Kukuljević spominje kapelu tog titulara. Opis velike nove kapele potječe već iz vremena župnika Ivana Peroša, (dok se gradila nova crkva, bio je kod župnika Peroša mladi kapelan Juraj Vulama, kojeg smo u nekoliko navrata susretali kao poduzetnog graditelja u ravnom dijelu Međimurja) a nalazi se u vizitaciji iz g. 1756.; dopunjen je 1768.

(Preuzeto iz diplomske radnje sestre Josipe, Štefice Šprajc)