Izvješće o posvetnoj molitvi pred Gospinom slikom
U nedjelju navečer 23.05.2010. u dvadeset sati okupili smo se s upaljenim svijećama pred župnim dvorom kako bismo u svečanoj procesiji nosili obnovljenu sliku naše drage Gospe Lauretanske do naše privremene crkve.
Znakovito je i veoma neobično sve što se dešavalo sa Gospinom slikom još od samih početaka koji sežu u vrijeme prije no što je bila izgrađena crkva, a upravo je Gospinom intervencijom bila izgrađena upravo na tom mjestu, pa do najnovijeg tragičnog događaja u kojem Gospina slika ispod ruševina crkvenog tornja ostaje neoštećena.
Gospinu su sliku nosili mladi odjeveni u narodne nošnje predvođeni križem. Formirali smo procesiju i s upaljenim svijećama i marijanskim pjesmama na usnama i s posebnim ushićenjem i radošću pristigli u našu privremenu crkvu.
Tu se molila krunica i lauretanske litanije, a nakon kratke meditacije koju je izrekao naš župnik molila se posvetna molitva Majci Božjoj za cijelu župu.
Molili smo u svečanoj tišini za svoje posebne potrebe vjerujući da će Isus po zagovoru Marijinu uslišati sve naše molitve.
Zahvalni smo dragom Bogu što nam je darovao našu dragu Gospu za zagovornicu i zaštitnicu.
Potrebno je ukratko izvijestiti o čudesnoj povijesti slike Majke Božje Lauretanske :
Župni arhiv Sv. Jurja na Bregu čuva dragocjeni podulji zapisnik što ga je početkom 18. stoljeća latinskim jezikom počeo pisati tadašnji župnik Ivan Mihanović.
Pretpostavlja se da je taj župnik bio u rodu s piscem naše himne Antunom Mihanovićem. To je zapravo povijest o svetištu Majke Božje Lauretanske u našem kraju. Župnik Mihanović studirao je teologiju u Rimu. Vračajući se nakon završenog studija u domovinu bio je posebno dirnut i impresioniran Loretom i Trsatom i predajom o prijenosu nazaretske kućice.
Došavši za župnika u župu našao se bez sredstava u trnjem obraslom župnom dvoru, uglavnom u očajnom stanju. Vjerojatno je situacija bila takva zato što su se župnici stalno mijenjali. On odluči ostati godinu dana pouzdajući se u moć molitve i narod s kojim je usko surađivao.
Župnik Mihanović piše da je molio časoslov i krunicu šetajući oko pet lipa nedaleko crkve, usred kojih je visjela stara od kiše i vjetra uništena Gospina slika. Narod je pripovijedao da se oko slike noću vidi svjetlost. Župnik odluči podići jedan stup s udubljenjem u koje bi smjestio tu sliku. Slijedeće jutro došavši na to mjesto nađe zacrtane temelje cijele kapelice. I odmah navriješe hodočasnici, te biskup Branjug dopusti gradnju i štovanje. Mihanović pozove tadašnjeg slikara Blaža (Blazius ) iz Varaždina te ovaj načini novu sliku Gospe Loretske, te je na drugi dan Duhova 1734. godine slika blagoslovljena i izložena u novoj kapelici. Međutim broj hodočasnika se tako povećavao da je prostor oko stare crkve i župnog dvora postao pretijesan. Proširili su se glasovi o čudesnim ozdravljenjima. Do 1740. god. podignuta je nova veća kapela.
Štovanje Lauretanske Majke Božje u Sv. Jurju potaklo je širenje marijanske pobožnosti u cijelom Međimurju.
Ponovno proširenje kapele izazvalo je sukobe s feudalnim gospodarima tog zemljišta i njihovim sebičnim upraviteljima. Župnik je odlazio u Beč da se opravda pred Marijom Terezijom. Kanonici i istražitelji koji su dolazili iz Zagreba ne nađoše na Mihanoviću nikakve krivnje. Nakon tri godine kapela je ponovno proširena i sagrađen je novi župni dvor. Ozdravljenja je sve više.
Premoren ali neslomljiv , župnik je predao župu drugom svećeniku , a on sam ostaje upraviteljem svetišta sve do 7. travnja kada predaje dušu Gospodinu.
Vjerujem da je upravo iza ovog napisa mjesto da se spomene nastanak imena našeg župnog vokalno instrumentalnog ansambla „Svjetlost“, koji je sastavljen od mladih naše župe i koji svojim djelovanjem zaista oplemenjuje i obogaćuje naša misna slavlja i slavlja drugih duhovnih prigoda. Nakon što je osnovan ovaj ansambl trebalo mu je dati ime. Odluka je pala na ime „Svjetlost“ što je zasigurno vrlo znakovito, tim prije što ni jedan od članova ansambla nije znao za ovu neobičnu priču i povijest slike i svjetlosti. Naime, s odlukom o imenu je odmah bio upoznat tadašnji župnik vlč. Kozjak koji je tek tada, vidno iznenađen, ispričao članovima prvi put ovu priču o čudesnoj svjetlosti iz slike.
Hvala dragom Bogu koji nas eto vodi po zagovoru naše Majčice.
Marija Marciuš
< « | » > |
---|