PROŠTENJE U FRKANOVCU
Veoma često idemo na proštenja. Jesmo li i koliko svjesni što to zapravo je, i koliku milost možemo dobiti ako proštenje doživimo u svoj dubini njegovog značenja?
Sam naziv "proštenje" govori nam o oprostu. Da, Bog u ispovijedi oprašta sve naše grijehe koje ispovjedimo i to po zagovoru sveca na čiji smo proštenišni "teren" došli. Proštenja su dakle mjesta susreta Boga i čovjeka u jednom posebnom ozračju: u ozračju opraštanja, duhovne snage, radosti i blagoslova. To je istovremeno susret čovjeka s čovjekom u ozračju međusobne ljubavi i vjere da je u svakom čovjeku Bog prisutan, te upravo po mjeri ljubavi prema bratu čovjeku pokazujemo svoju ljubav prema Bogu.
Na ispovijed možemo i bilo koji dan - Bog nas po našim svećenicima uvijek čeka i radosno oprašta sve naše grijehe i slabosti. No, na proštenju taj oprost, to slavlje ima još jednu dodatnu duhovnu dimenziju, a to je vjera da nam uz bok, kao podrška i sigurnost stoji svetac, patron, zagovornik i zaštitnik.
U nedjelju 20. 06. 2010. u Frkanovcu to je bio sv. Vid i proštenje je i bilo na čast sv. Vidu koji je zagovornik, patron i zaštitnik naših Frkanovčana. No, sveti Vid bio je u nedjelju zagovornikom kod Boga i svima onima koji su došli na svetu Misu u Frkanovec.
Sveti Vid. Tko je taj svetac? To je svetac iz 3. stoljeća. Sin bogate, poganske obitelji, rođen na jugozapadnoj obali otoka Sicilije. Vrlo rano, kao dijete osjeća svoju potpunu pripadnost Kristu. No upravo zbog toga doživljava strahotu kad ga vlastiti otac želi "otkinuti" od vjere. Trpi strahovito mučeništvo i progonstvo već u djetinjoj dobi.
Vid ima svojeg odgajatelja Modesta te s njim, i s hraniteljicom Krescencijom bježi u daleku Lukaniju. Taj bijeg pada u vrijeme Dioklecijana. Vid je uhvaćen kao kršćanin i odveden u Rim. Učinio je nekoliko čudesa. Poznato čudo je kad je ozdravio carevog sina koji je bio opsjednut. Međutim, unatoč tome osuđen je na smrt. Bio je bačen u kotao pun vrelog ulja, no Vid ostaje potpuno neozlijeđen. Bog svoje nikad ne zaboravlja.
Frkanovečka kapelica čiji je zaštitnik sv. Vid, u nedjelju je bila mjesto gdje se slavila sveta Misa. Velečasni je objašnjavajući Riječ Božju poseban akcent stavio na obraćenje. Istaknuo je da je obraćenje proces, koji mi vjernici svojim osobnim angažmanom na duhovnom planu podržavamo. Isto tako možemo bez obzira što se obraćenje dogodilo, svojim načinom života izgubiti vjeru, jer ona je veoma krhka kao što je i sveti Pavao to naglasio. Obraćenje je dakle dinamika, proces koji je potrebno stalno potpirivati duhovnim impulsima koji izazivaju osobno oduševljenje za pripadnost Kristu.
Na vanjski zid kapelice ostavljena je ploča koja objašnjava da je na tom mjestu bio najprije pil koji je podigao Josip i Marija Hren, 1938.godine., a zatim je 2003. godine izgrađena ova sadašnja kapelica koju je blagoslovio mons. Antun Perčić, a u vrijeme preč.Ivana Kozjaka. To je učinjeno na inicijativu sadašnjeg župnika vlč. Ivice Puškadija i mještana Frkanovca, jer, kao što je istaknuo župnik, ono što nije zapisano kao da i ne postoji. Potrebno je to za buduće generacije.
Na ovoj je svetoj Misi bila blagoslovljena jedna prekrasna slika koja predstavlja trenutak kada Ivan Krstitelj, Isusov preteča krsti Isusa na rijeci Jordanu.
Slika je dar obitelji Željka Medved iz Frkanovca.
Srca ispunjena radošću i zahvalnošću dragom Bogu za ovaj predivan susret Boga i čovjeka nastavili smo s druženjem.
Marija Marcijuš
*
Ove slike prikazuju kako je to nekad bilo u samim počecima i danas kada smo u 21. st. Ovim putem zahvaljujem mještanima Frkanovca na ustupljenim slikama!
župnik
Graditelji križa supružnici Josip i Marija Hren 1938. g.
mještani sela Frkanovec pred križom 1938. g.
sjenica kod križa u Frkanovcu 1940. g.
tako je sve počelo
preč. Ivan Kozjak predvodi Sv. Misu
cemeštri Frkanovca
< « | » > |
---|