PROŠTENJE U OKRUGLOM VRHU
U nedjelju 22. kolovoza 2010. slavila se sveta Misa u kapelici sv. Barbare na čast prečistom srcu Marijinu čiji se kip nalazi u sredini oltara ove male prelijepe kapelice. Sama kapela posvećena je zaštitnici svetoj Barbari koja je živjela u 3. st., a jedna je od 14 svetaca pomoćnika u nevoljama.
Bila je kćerka bogatog plemića iz Nikodemije (Mala Azija), jedinica koju je otac čuvao kao pravi dragulj što je ona uistinu i bila. Sveta je Barbara bila posebna u svakom pogledu. Lijepa izvana, a još ljepša iznutra.
Doživljava radost obraćenja na kršćanstvo i sva se predaje molitvi te biva prožeta Kristovom ljubavlju. Prema legendi prije svog dugotrajnijeg putovanja otac je zatvara u toranj s dva prozora, a po povratku nalazi je u istom tornju ali sada s tri prozora i na trećem je prozoru bio znak križa.
Taj znak otac poganin ne može vidjeti. Barbara mu priznaje da je to njezino djelo i objašnjava mu da je broj tri znak Presvetog Trojstva, a križ smisao njenog života, znak kršćanstva i Krista Raspetog. Otac se jako razljuti, htjedne je ubiti, no ona uspije pobjeći u planine. Nakon što je pronađena, mučena i nakon što su njene rane čudesno zacjeljivale, po nalogu suca sam joj je otac odrubio glavu. Vračajući se oca je udario grom i on ostaje na mjestu mrtav.
Sveta je Barbara zaštitnica rudara, dobre smrti i protiv groma i vatre, a uz nju su povezani običaji kao na primjer stavljanje pšenice u tanjuriće na njezin spomendan, 4. prosinac kako bi ona proklijala i zazelenjela se te tako postala božićni ukras u kućama i crkvama.
Sva su čitanja ove dvadeset i prve nedjelje kroz godinu u znaku „duhovne pedagogije“, a naš ih je velečasni posadašnjio u propovijedi. Veoma nadahnuto govorio je o „isplativosti“ trpljenja i odbacivanja svega što svijet nudi kao rješenje, kako bismo nakon stege i muke ušli na uska vrata. Jer kao što sveti Pavao progovara u poslanici Hebrejima:“ Koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja“…i na ovoj Pavlovoj rečenici velečasni progovara o odgoju u današnjim obiteljima, o važnosti ustrajnosti i dosljednosti u odlukama, a sve u cilju buduće radosti i punine života. Velečasni propovijeda o pravim vrijednostima, o prioritetima, te objašnjava potrebu za stalnom budnošću u vjeri, a istovremeno pojašnjava „Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji“.
Na kraju Mise prisjetili smo se da je upravo na današnji dan prije godinu dana ovdje u ovoj kapelici naš sadašnji župnik slavio svetu Misu koja mu je bila prva u ovoj župi. Bogu hvala na ovom prekrasnom slavlju.
Marija M.
< « | » > |
---|