U trenucima kada su mnogi putovi zatvoreni naša je nada Bog. On je temelj naše nade. On može i hoće ponovo otvoriti naše putove. Upravo je tako bilo kada je Filip došao u Samariju. Njegov navještaj Isusa Krista, iz iskrena i vjerna srca, pratila su mnoga znamenja, izlječenja, a iz opsjednutih, kažu nam Djela apostolska, izlazili su zli duhovi. Vjera se pokazala kao snaga za borbu. Vjera u Gospodina Isusa, ne dopušta nam boriti se bezobzirno, svim sredstvima, ali vjera nije slabost nego snaga. Kao da smo zbog nje ponekad slabiji, ali ta će se slabost u konačnosti očitovati kao snaga jer Bog će imati zadnju riječ. Nitko ga neće moći prevariti. Sve će se, svako srce, očitovati. Snaga vjere nije u tradicionalnom obdržavanju običaja i rituala već u čuvanju, življenju Božje riječ. Onaj koji srcem sluša i živi Božju riječ, samo taj Isusa stvarno ljubi. Onaj koji bližnjega stvarno ljubi i spreman mu je u poteškoći pomoći taj je pravi Isusuv učenik. Toga riječ Božja obrezuje i on je spreman svoju samovolju rezati da bi ostvario Isusovu riječ: „Tko ima moje zapovijedi i čuva ih taj me ljubi…“ Onima koji ga slušaju Isus obećava Duha Branitelja, Duha istine kojega oni koji ne ljube, oni od svijeta, ne mogu primiti i zato ostaju u tami. Oni pak, koji su Bogu istinski otvorili srce biti će ljudi nade, usprkos svega i moći će i kroz križ dati obrazloženje nade koja je u njima. Lijepo nam to kaže sv. Petar: „Ta uspješnije je trpjeti, ako je to Božja volja, čineći dobro, nego čineći zlo.“ Budimo uspješni: uzdajmo se u Gospodina. S njime se na kraju, uvijek pobjeđuje.
Mijo Rak Isus je za nas, svoje učenike, mjerilo svega. On nam je u svemu put, istina i život. Njega slijediti mišlju, riječju, djelom, svim srcem, za nas je najveća mudrost. On se očitovao kao onaj koji želi služiti. Služiti iz ljubavi, ne gospodariti, bitna je odrednica Isusovih vjernika. To je značilo njegovo pranje nogu učenicima čime nam je dao primjer. Što ga je vodilo tome da želi služiti nama, grešnim i slabim ljudima? Jedini razlog bila je ljubav njegova presvetog srca. Ne zbog naše pravednosti već zbog njegove ljubavi on nam je želio služiti. Božje srce izvor je silne, nježne, neizmjerne ljubavi. Isus vidi situaciju izmorenih i grijesima opterećenih ljudi, vidi čovjeka koji je u teškoći i njegovo srce je uznemireno zbog toga. Isus suosjeća s čovjekom. Nije hladan na ljudsko trpljenje već ga ono pokreće na djelovanje i pomoć čovjeku. Kakav je učitelj, takvi trebamo biti i mi, njegovi učenici. Ni jedno nas razočaranje, grijeh, slabost naša ili bližnjih, ne smije zaustaviti na putu služenja i ljubavi braći i sestrama ljudima. Gledajući u Isusa, u kojem ćemo, jer je jedno s Ocem, prepoznati Očevu ljubav u Duhu Svetom i mi trebamo naći novu snagu za sućutno srce i djelotvornu ljubav. Po ljubavi će nas prepoznati kao Isusove učenike. „Po ovom će svi znati da ste moji učenici, ako budete imali ljubavi jedni za druge…“ Kršćanin bez djelatne ljubavi, bez milosrđa i sućuti nije kršćanin, nije u istini, nije na putu prema Ocu nebeskom. Tko je upoznao Isusa upoznao je i njegova Oca jer su oni jedno. U to zajedništvo Otac i Sin žele dovesti i nas po Duhu Svetom – Ljubavi Božjoj razlivenoj u srcima našim. Dopustimo mu danas da nas dodirne, izliječi i preobrazi. Dopustimo dan nas povede prema punini života u Očevom srcu.
Presveto Trojstvo: Oče, Sine i Duše Sveti, jedan i trojedini Bože, izvore punine života, hvala Ti jer si i danas tu, prisutni Bog. Zapali svoje svjetlo u srcima svojih vjernika. Prosvijetli nas, iscijeli nas, ražari toplinom i svjetlom svoga Duha naša srca da mognemo, usprkos svojim slabostima biti tvoje svjetlo koje će obasjavati ovaj tužni svijet. |
Jesi li i ti na putu za Emaus?
Možda i ti, u ove uskrsne dane, opterećene mnogim mukama, poput Kleofe ili onog drugog Isusovog učenika, razočaran odlaziš starim stazama, u neki svoj Emaus? Zbunila te jeza smrti, patnje, tjeskobe koju gledaš i o kojoj slušaš? Nisu ti se ostvarili planovi, tako dobro isplanirani… Možda te zbunjuju žene koje su našle otvoren grob i njihov navještaj o anđelu koji svjedoči:“ Isus je živ!“ Sve je to zbunjujuće i previše za tebe i najjednostavnije je otići, vratiti se već prije uhodanim stazama. Budi siguran: ni tebe Gospodin nije zaboravio! Iz dana u dan Njegov te pogled, pun ljubavi, prati. I tebe želi susresti i pitati o razlogu tvojeg straha i razočaranosti. Reci mu iskreno, s poštovanjem, u molitvi, sve ono što ti je na srcu. On će ti, kao i onoj dvojici učenika otvoriti oči i zapaliti srce svojim Duhom, svojom riječi i probudit će u tebi opet žar: toplinu i svjetlost uskrsnuća. Kad k sebi dođeš od malovjernosti, poput učenika, i ti kreni i svjedoči: “I ja sam ga prepoznao u lomljenju kruha…Tu je... I ja sam ga prepoznao kad je s mog srca, svojom snagom i nježnošću maknuo kamen grobni…“ Budi radostan, Isu je živ! „Uskrsnu Isus doista, u ranu zoru uskrsnu!“
Mijo Rak
Slavimo blagdan Božanskog milosrđa koji je sveti Ivan Pavao II ustanovio 2000. godine, prema Isusovoj objavi svetoj sestri Faustini Kowalskoj. Kroz duga stoljeća ova, 2. vazmena nedjelja zvala se Bijela nedjelja, po katekumenima koji su cijeli tjedan nakon krštenja nosili bijele haljine, znak čistoće od grijeha zadobivene Kristovom krvi. „O krvi i vodo što potekoste iz srca Isusova, kao izvor milosrđa za nas, uzdam se u tebe…“, molimo na kraju krunice Božanskog milosrđa. Iz ovog je izvora, iz Isusova probodenog srca provrla voda krštenja koja nas je očistila od grijeha, i krv Isusova, život dušama, a u koju otajstveno ulazimo uvijek kad slavimo euharistiju. Krv i voda, krštenje i euharistija, život koji nam je darovan po Isusovoj muci i smrti, najveći je dar koji je ikad darovan i koji se ikada može primiti. To je dar neizmjerne, neshvatljive ljubavi, plaćene za naše otkupljenje od grijeha. Naše pr omašaje, zloće, nepravde koje bi nas uništile, na svoja je leđa uzeo sam Sin Božji i dragovoljno je prinio samoga sebe, do smrti na križu. Nikada nećemo do kraja shvatiti tu čistoću i ljepotu, tu snagu i dubinu ljubavi Božje kojom smo otkupljeni. Isus se dugo vremena ukazivao svetoj sestri Faustini Kowalskoj. Dao joj je zadatak podsjetiti na njegovo srce probodeno našim grijesima iz kojega izviru dvije zrake ljubavi i milosrđa, zrake koje nas žele dodirnuti, u nas unijeti svjetlo i spasiti nas za svu vječnost. Sveta Faustina bila je izabranica koja je trebala cijelom svijetu navijestiti Božje milosrđe, posebno upravljeno najvećim grješnicima. I mi smo dužni, kada to shvatimo i doživimo, ovo svjetlo. ove zrake milosrđa navijestiti drugima i moliti da i njih dotakne i spasi. "Isuse, uzdam se u tebe! Po njegovoj pregorkoj muci, budi milosrdan nama i cijelomu svijetu!"
Mijo Rak |
