"Vi ste sol zemlje..." "Vi ste svjetlo svijeta..." Ovo su riječi koje nam Isus govori u sutrašnjoj 5. nkg. Sol čuva od raspadnja i smrti, daje okus cijeloj hrani u koju je stavljena. I svjetlost se daje za druge i bez nje bi čovjek potonuo u mračne dubine. Zapravo, sutrašnje je evanđelje toliko jednostavno za shvatiti, ali nije ga lako živjeti jer traži trajni trud i napor. Ipak, moguće je i izuzetno je važno jer Onaj koji to od nas traži daje i snagu!
Kako biti sol i svjetlo izvrsno nam opisuje prorok Izaija u 1. sutrašnjem čitanju pa ga je šteta interpretirati jer samo sebe potpuno jasno objašnjava: "Ovo govori Gospodin: 'Podijeli kruh svoj s gladnima, uvedi pod krov svoj beskućnike, odjeni onog koga vidiš gola i ne krij se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a slava Gospodnja bit će ti zalaznicom.' Vikneš li, Gospodin će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: ’Evo me!’ Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati.'" Preporučam poslušati pjesmu Nebeskog grada. Na google upišete "Nebeski grad post" i naći ćete je. Prekrasno...
Prikazanje Gospodinovo - Svijećnica, 2. veljače 2020.
U našem vremenu mnogo se koristi glagol "imati". Tu su stvari koje čovjek "ima", sposobnosti kojima se koristi, sve do "imanja" međuljudskih odnosa, prijateljstava, braka... Vrlo lako "imati", zbog naših ljudskih slabosti i potreba, postane važnije od "biti". Danas su jako naglašena ljudska prava i sloboda. Čini se da čovjek može potpuno autonomno raspolagati svojim životom. Sigurno, čovjek mnogo toga ima, ali je još sigurnije da je to što ima dar. Sve što imamo i jesmo u velikoj mjeri dugujemo drugima. Tek u istinskom odnosu s drugim ljudima i Bogom ostvaruje se "san" našega života. Da bi čovjek bio sretan on treba svoj život prikazati, darovati, najprije Bogu, a onda bližnjima.
Marija i Josip u Hramu prikazuju Isusa. On koji je i prije potpuno pripadao Ocu pokazuje svakome od nas da i mi pripadamo Bogu. Nismo došli niotkuda već nas je u svom promislu želio i oblikovao Bog. Važno je tijekom života biti svjestan da naš život pripada Njemu i da smo dar drugima. Povezano s time i naša sloboda, kao darovanih bića, nije apsolutna već u relaciji s Njim i bližnjima. Ako želimo život ispuniti i biti sretni važno se prikazivati - darivati iz dana u dan, u istinskoj ljubavi.
Isusa je Šimun, pun Duha Svetoga, nazvao "Svjetlo na prosvjetljenje naroda". To znači da je Isusov život: njegova djela i riječi, svjetlo na putu života. Njegov se život pak može sažeti u jednu, najjaču riječ: ljubav. Iz ljubavi prema čovjeku prošao je kroz pakao odbačenosti i smrti na križu, da bi nas spasio. Dati život za svoje prijatelje, to je sažetak njegova života. Neka nam i danas, u ovom teškom vremenu, svijetli Isus - Svjetlo koje prosvjetljuje čovjeka.
|
Još dok sam bio dječak riječi koje slijede duboko su me dirale i već tada zauzele posebno mjesto u mom srcu: „Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska –narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.“ Davno prije Isusovog rođenja ove je riječi napisao prorok Izaija, a kasnije te riječi citira evanđelist Matej, primjenjujući ih na Isusa. Bez imalo sumnje, kad samo malo zavirimo u povijest čovječanstva, lako je ugledati „narod koji je sjedio u tmini“. Ta tmina prisutna je i danas, u svakoj zloći, mržnji, kleveti, ogovaranju, ponižavanju i iskorištavanju; u svakoj nepravdi i ubijanju, u svakoj praznini koju ljudi nose u srcu i u svakoj patnji. Tu tminu, obasjalo je Božje svjetlo – Božja Riječ, Sin Božji, Isus Krist. Njegovom dolaskom započela je promjena na koju i on poziva: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!“ Isus je činio dvoje: propovijedao o Kraljevstvu Božjem i ozdravljao bolesne i grešnike. Tu je pokazao silnu mudrost i snagu, jaču od svih ljudskih tmina. Važno je samo povjerovati u njega i iskrena srca mu zavapiti. Bit evanđelja sadržana je u Božjoj, neizmjernoj, milosrdnoj ljubavi prema čovjeku. Ta otkupiteljska ljubav izvršena do kraja, na križu, zapečatila je i unosi svjetlo u sve dane, do kraja povijesti. Isus je svjetlo naroda, ali on je i svjetlo u srcu svakoga čovjeka. To svjetlo je poput plamička zapalio u srcima apostola u Kafarnaumu, koje treba za ovaj veliki zadatak širenja tog svjetla kad je pozvao Andriju i Petra, Jakova i Ivana. I mi danas, poput apostola, na obalama Galilejskoga mora, možemo čuti Isusov poziv i možemo postajati glasnicima svjetla koje tminu obasjava i mijenja ljudska srca i povijest. Dopustimo mu da nas dodirne njegova blaga i duboka svjetlost i hodajmo s vjerom, radosno naprijed. Tko gleda u Njega imat će budućnost i život u punini, bez obzira što će to biti kroz križeve koje treba ponijeti svatko koji ga hoće slijediti. "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!" Ovim je riječima Ivan Krstitelj, nadahnut Duhom Svetim opisao Isusa koji mu je došao ususret. Isus, Sin Božji, vječna Božja Riječ, po kojemu je sve stvoreno ušao je u našu povijest spreman biti "žrtveno janje", jaganjac, za nas. Potpuno nevin, uzima na sebe grijeh svijeta i sve druge grijehe i odnosi ih na križ. Tamo u najvećem plamenu ljubavi povijesti, zajedno s njegovom žrtvom i ovi su grijesi "izgorjeli" Izgorjela je zadužnica naše krivice i naših grijeha. Upravo je to učinio Isus za nas. Oslobodio nas je i doziva da mu se svim srcem vraitimo. Svaki put kad se slavi Sveta misa i kad se moli:"Evo jaganjca Božjega, sjetimo se da je On sebe dao za nas, za naše roditelje i za našu dječicu. Darujmo i mi svoje srce Njemu. Darujmo mu sve što jesmo i sve što imamo. To će biti najveća sreća za nas i utješiti ćemo našeg Spasitelja.
|
