32.nkg
Divan primjer braće Makabejaca pokazuje da je postojalo i postoji bolje, više, ono što nadilazi vrijeme, zemnost... Postoji blažena vječnost u Bogu, život s Njime, zauvijek. Tom vjerom nošeni, braća Makabejci su pokazali da postoje svetinje vrednije od života. Zato i danas bude divljenje u nama.
Uskrsnuće na život vječni, po Kristu, u zajedništvu s Bogom ljubavi, cilj je našega putovanja. Bez tog cilja svi bi drugi ciljevi bili prekratki, bili bi neostvarine. Samo je uskrsnuće kadro preobraziti i ispuniti dubine života, ponor čovjekove čežnje za ljubavlju, blizinom, zajedništvom s Bogom i najbližima. Neka se to dogodi u nama, po Isusu.
Božji pogled iz dubine vječnosti, na tren koji živimo, prepun je milosrđa, dobrote i strpljivosti. To nam je objavljeno kao radosna vijest i bez te svjetlosti vjere ostali bi bez nade... Jer sve što postoji tek je“zrnce prašine” i “kaplja jutarnje rose”. Prolazio sam jučer starim stazama djetinjstva i ponovo si posvijestio kratkoću ljudskog života. Kao da je jučer bilo, prohujalo je četrdeset godina...
Zarasle su staze i vinogradi, otišli su toliki dragi ljudi stazom vječnosti, promijenile su se šume, kuće i putovi... Tuga mi je, poput tmurnog vremena, pritisnula dušu. Teško je prihvatiti smrt najdražih, gubitak je prevelik. Natrag više nema. Što nam ostaje? Vjera. Da, vjera je jedino svjetlo koje nam je darovano s visina, kojim možemo kročiti kroz pustinje i tmine života. Vjera je svjetlo koje otvara perspektivu budućnosti, rasvjetljuje noć, podiže iz prašine, budi nadu u nove susrete.
Bilo bi strašno kad bismo bili sami, ali nismo. Možda smo ponekad ostavljeni i neshvaćeni od bližnjih. Možda smo ponekad i mi ostavili bližnje, ali ipak, na sreću, nismo sami. Kakva je radost, što si Ti, Gospodine, uvijek uz nas. Rodio se za nas, živio za nas, uskrsnuo za nas, otišao pripraviti mjesto za nas! Tvoj milostivi pogled bdije nad svakim životom i Ti ljubiš svakoga čovjeka i pružaš nam priliku popraviti se, promijeniti se, spasiti se, doći Tebi u zagrljaj.
Tako si činio kroz vjekove, tako si učinio s Zakejem, čovjekom za kojega su mnogi mislili da je beznadni slučaj, tako činiš sa mnom i sa svakim čovjekom koji te iskrena srca zazove, podigne ruke i srce prema tebi. Zakeju si rekao: ”Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov. Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno.” Tvoja ga je ljubav promijenila...To danas po svjetlu vjere, u svojoj Crkvi želiš reći meni i svakom čovjeku koji ti otvori svoju dušu. Ne oklijevajte obratiti se svjetlu istinskom, Isusu. On nije odustao od tebe. On te ljubi i prašta ti. On iz dubine želi tvoje spasenje. ”Vječna je ljubav njegova”, a mi smo tek dašak...
|
Milijuni zapaljenih svijeća na blagdan Svih svetih i Dušni dan znak su vjere u vječni život. Kod nekih je ta vjera svjesna, jasna, s namjerom očitovana, a kod nekih se radi o vjeri koja je poput stabla bez lišća zimi, kao u nekoj slutnji i polusnu ali još uvijek može procvjetati cvijetom i plodom spasenja. Kako bilo da bilo vjera je svjetlo, baš poput svjetla svijeće koje daruje toplinu i svjetlost za novi korak. Priroda nam govori o uskrsnuću, kao u polusnu...Naš život i život ljudi koji su nas voljeli i koje mi volimo govore nam o uskrsnuću i to dubokom čežnjom za smislom i ispunjenjem života. Isus nam je govorio o uskrsnuću i uskrsnuo. Njegove riječi kadre su nas iz smrti vratiti u život. On se rodio, živio i umro za nas. On je uskrsnuo za nas i otišao nam pripraviti mjesto. Njegova je riječ jača i razumnija od svih riječi koje svjedoče prazninu. Sve će misli i filozofije, sva ljudska mudrost proći. ali Isusova riječ ima budućnost i neće proći nikada. Crkva koju je Isus želio, u tri svoje dimenzije o kojima promišljamo ovih dana: putujućoj , trpećoj i slavnoj progovara nam o otajstvu života i smrti. Stvoreni smo za život, ne tek zemaljski život već život vječni. Zbog grijeha nam je umrijeti, da bi nakon toga, nakon pročišćenja mogli doći u potpuno zajedništvo svetih s Bogom, u vječnu radost. Na kraju je uvijek najvažnije doći Gospodinu i njemu pripasti zauvijek. Neizmjerno je važno kako živimo na zemlji. Trudimo se ovdje po Božju živjeti, a ako i padnemo tražimo ponizno oprost od neizmjerno milosrdnog Boga. Za naše najblže i sve duše u čistilištu molimo, s njima smo povezani i možemo im pomoći molitvama. Gledajmo s nadom i dubokom vjerom na Kraljevstvo Božje, raj, koji nas čeka kad očišćeni njegovom krvlju i našom žrtvom potpuno sazrijemo za ljubav i dođemo Ocu u zagrljaj, Duboka je, ispunjena i velika perspektiva našega života! Zato hrabro, s vjerom, nosimo naše križeve, tuge, praznine i rastanke. Bog ima zadnju riječ... Farizej i carinik: dva stava, dva uvjerenja, dva načina: kako prije tako i danas. Stav farizeja je samozadovoljan jer je prema svom mišljenju ispunio sve što je trebalo ispuniti. Prema svojem uvjerenju, s pravom očekuje pohvalu i nagradu. Drugi, carinik, bez sumnje, čovjek s krivim ponašanjem, grešnik, "ne usudi se ni očiju podignuti..." Iako grešnik, kući, prema Isusovim riječima, odlazi opravdan, pomilovan. Zašto? Zato jer je ponizno priznao da je grešnik: "Bože, milostiv budi meni grešniku..." Nitko pred Bogom nije pravedan. Jedini put spasenja je put poniznosti. |
